REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x-882/2014-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Ilić, odvjetnik u Poreču, protiv I-tuženika ZV iz [adresa] i II-tuženika ŠV iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Marijan, odvjetnik u Rabu, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja VV iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Debelić, odvjetnik u Rabu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2914/2012-2 od 15. siječnja 2014., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rabu poslovni broj P-325/11-48 od 6. ožujka 2012., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Nalaže se tuženima KV i ŠV da solidarno isplate tužitelju MV iznos od 54.750,00 kuna što predstavlja protuvrijednost od 7.500,00 eura sa zateznom kamatom koja teče počevši od 9. srpnja 1990. pa do isplate te da tužitelju plate parnične troškove u roku od 15. dana.
II. Tužitelj je dužan tuženicima naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.485,00 kuna u roku od 15 dana dok je s "viškom zahtjeva" za naknadu troška postupka u iznosu od 26.722,50 kuna su tuženici odbijeni.“.
2. Presudom suda drugog stupnja je presuđeno:
„1. Prihvaća se žalba tužitelja, te se p r e i n a č u j e presuda Općinskog suda u Rabu, posl. br. P-325/11-48 od 6. ožujka 2012. godine u dijelu toč. I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 54.750,00 kn što predstavlja protuvrijednost 7.500,00 EUR-a sa kamatama od 15. rujna 1990. godine do isplate i dijelu toč. II. izreke kojom je naloženo tužitelju da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka i sudi:
Nalaže se tuženima BV i ŠV da solidarno isplate tužitelju iznos od 7.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju na dan isplate sa pripadajućom kamatom koja se na devizna sredstva plaća na štedne uloge po viđenju i to na iznos od 14.625,00 DEM počev od 15. rujna 1990. godine do 31. prosinca 2011. godine, a od 1. siječnja 2002. godine pa do isplate navedenu kamatu koja se plaća na štedne uloge u EUR-ima, kao i da tužitelju nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.774,50 kn i umješaču na strani tužitelja iznos od 9.090,00 kn, sve u roku od 15 dana.
2. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se p o t v r đ u j e citirana presuda u dijelu toč. I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu kamata za razdoblje od 9. srpnja 1990. godine do 15. rujna 1990. godine.“.
3. Protiv dijela presude suda drugog stupnja pozivom da odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11-proč. tekst, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) podnosi reviziju tužitelj, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i pobijanu drugostupanjsku presudu preinači u skladu s navedenim navodima izvanredne revizije.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije dopuštena.
6. U slučajevima kojima se ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnog ili postupovnog pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).
7. Prema st. 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važnih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Da bi neko pravno pitanje bilo određeno naznačeno potrebno je da bude individualizirano do te mjere da ne ostavlja nikakve dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ, a revizijski sud nije ovlašten sam prepoznavati ili ispitivati nazire li se možda u navodima revidenta neko važno pitanje, je li objašnjeno u žalbi i konačno kako ono zapravo glasi.
9. Tužitelj u reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, a što je bio dužan učiniti prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP, zbog čega revizija ne ispunjava zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, a koje prema odredbi iz čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP moraju biti kumulativno ispunjene.
10. Stoga je valjalo reviziju tužitelja pozivom na odredbu čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.
11. Pri tome, svakako valja navesti da je do vrijednosti predmeta spora, došlo na način što je tužitelj svojim podneskom od 20. svibnja 2010. (list 26 spisa) djelomično povukao tužbeni zahtjev te nije bilo uvjeta za dopuštenje redovne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP (tako i u Ustavni sud u svojoj odluci U-III/2807/2015).
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
