REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-918/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Blaženka Musulin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB: 57500462912 Zagreb, Širolina ulica 4, kojeg zastupa punomoćnica Marija Grgec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Budin i Penić, u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-14/2023 od 6. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3161/2020-27 od 6. lipnja 2022. i dopunskog rješenja Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž -14/2023- 10 od 18. rujna 2025., kojim je potvrđena odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3161/2020- 27 od 6. lipnja 2022. u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3161/2020-27 od 6. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke. U točki II. odbijen je zahtjev tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan. Rješenjem je odbačena žalba tuženika protiv točke III. prvostupanjske presude kao nedopuštena.
Dopunskim rješenjem drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-14/2023-10 od 18. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3161/2020-27 od 6. lipnja 2022.
2. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje protiv drugostupanjske presude i dopunskog rješenja drugostupanjskog suda te u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja slijedeća pravna pitanja:
„i. Mora li tuženik, kada zahtijeva naknadu troškova postupka, po članku 158. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine „ broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11- službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu : ZPP) te troškove određeno navesti i specificirati u smislu članka 164. ZPP-a?
ii. Može li sud dosuditi troškove postupka tuženici po članku 158. stavku 1. ZPP- a ako tuženica nije specificirala koje radnje i u kojem iznosu potražuje, već je podnijela zahtjev kao da do smanjenja tužbenog zahtjeva nije niti došlo?
iii. Predstavlja li dosuđivanje troškova tuženici, iako nije specificirala troškove u smislu članka 164. ZPP-a, povredu načela dispozitivnosti i prekoračenja zahtjeva, budući da je sud sam utvrđivao visinu i osnovu troškova u odnosu na smanjeni dio zahtjeva?“
3. Polazeći od odredbe članka 385. a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. U postavljenim pitanjima tužiteljica problematizira pripada li tuženiku u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi članka 158. stavka 1. ZPP-a. Postavljenim pitanjima predlagatelj polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskog suda o tome da tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka srazmjerno omjeru u kojem je tužba povučena, odnosno u omjeru u kojem tužitelj nije uspio u sporu. Stoga od odgovora na postavljena pitanja ne ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.
5. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385. a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 389. b stavka 1. i 2. ZPP-a, riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.
6. Nadalje, tužitelj se sadržajno pozvao i na odredbu članka 385.a stavka 2. ZPP -a koja daje mogućnost dopuštanja revizije u slučajevima povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135 /97, 113/2000, 28/2001, 76/2010 i 5/2014 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencije).
6.1. Međutim, tužitelj nije naznačio koje bi mu temeljno pravo bilo povrijeđeno, niti nije ni obrazložio u čemu se sastoje osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i primjene materijalnog prava.
7. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je koncipiran u smislu odredbe članka 385. a stavka 2. ZPP-a na temelju odredbe članka 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
