REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-548/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ozren Tatarac i Davor Domijan, odvjetnici u Zagrebu, protiv 1. tuženika ĆP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nataša Gonzi, odvjetnica u Zagrebu i 2. tuženika Stečajna masa iza TEM d.o.o., u stečaju, Zagreb, Ilica 129, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Mirka Babić Delić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Matana & Partneri u Zagrebu, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1054/2024-4 od 12. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/2019-68 od 25. travnja 2024., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1054/2024-4 od 12. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2507/2019-68 od 25. travnja 2024.
1.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja šest pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja poziva se na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1348/2015-2 od 10. travnja 2014., rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2590/2024-2 od 17. lipnja 2025. i Pž-1235/2025-4 od 28. ožujka 2025. te na presudu Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1054/2024-4 od 12. lipnja 2025., uz tvrdnju da je shvaćanje zauzeto u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju iz navedenih odluka.
1.2. Prijedlog podnosi i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 i 146/25
- dalje: ZPP) uz tvrdnju da mu je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno ljudsko pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), a koje se odnose na pošteno i pravično suđenje kao i na povredu privatnog vlasništva zajamčeno odredbom čl. 48. st. 1. Ustava.
1.3. Predlaže dopustiti podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 2. i čl. 385.a st. 1. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Odredbom čl. 387. st. 2. ZPP propisano je da prijedlog za dopuštenje revizije mora sadržavati određeno naznačeno pravno pitanje iz čl. 385.a st. 1. tog Zakona i jasno naznačene razloge zbog kojih stranka smatra da Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju uz određeno pozivanje na relevantne propise i dijelove sudskih odluka.
3.2. Odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP propisano je da će Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti reviziju ako se u povodu nje može očekivati odluka o pravnom pitanju koje su nižestupanjski sudovi u tom sporu razmatrali, a koje je važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je utvrdio da su u odnosu na postavljena pitanja izneseni neodgovarajući razlozi važnosti u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer se shvaćanjem iznesenim u odlukama naznačenim kao razlog važnosti ne odgovara niti na jedno postavljeno pitanje, pa utoliko za postavljena pitanja nisu izneseni odgovarajući razlozi njihove važnosti. Osim toga iz prijedloga nije moguće nedvojbeno tvrditi zašto bi postavljena pitanja bila važna za odluku o ovom sporu, osobito zašto bi rješavanje istih pitanja bilo važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, iz sadržaja postavljenih pitanja te navoda iznijetih u prijedlogu proizlazi da tužitelj prijedlog podnosi ne zato jer smatra da bi odluka revizijskog suda bila važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, već isključivo zato što nije zadovoljan odlukom drugostupanjskog suda koja ne ide u njegovu korist.
3.4. Tvrdnje tužitelja kojima pokušava dokazati osnovanost (ali ne i važnost) postavljenih pitanja se u potpunosti svode na preispitivanje vlastitih navoda. Tužitelj u prijedlogu uopće ne navodi, odnosno ne ukazuje na neujednačenost sudske prakse u pogledu naznačenih pitanja, odnosno na postojanje prakse kojom bi se moglo opravdati podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije nego zapravo u prijedlogu samo ukazuje na navedenu pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja pobijanih presuda, a što u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje revizije nije dovoljno za dopuštenost prijedloga.
4. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1348/15-2, kao i drugim odlukama na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja predlagatelj poziva valja reći da je u svakom od tih predmeta na koje se poziva tužitelj odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena specifičnim činjeničnim okolnostima s kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, odluka o sporu o postavljenom pitanju ovisi o načinu vođenja postupka, izvedenim dokazima i njihovoj ocjeni, pa stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima.
4.1. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u točki I. izreke.
5. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo iz čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije te čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 34. st. 1. Ustava, a koje se odnose na pravo na pošteno i pravično suđenje, pravo na zaštitu privatnog vlasništva i pravo na dom.
5.1. Tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u ovom parničnom postupku u kojem je donesena pobijana presuda sudovi nižeg stupnja počinili određene osobito teške bitne povrede odredaba parničnog postupka te su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su mu ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava te čl. 48. st. 1. Ustava i čl. 34. st. 1. Ustava.
5.2. Sadržaj tužiteljevog prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na prigovor o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6. Glede navoda tužitelja da je do povrede prava na pravično suđenje došlo usljed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna što ovdje nije slučaj.
6.1. Što se tiče navoda koji se odnose na povredu prava vlasništva zajamčenu čl. 48. Ustava odnosno prava na mirno uživanje imovine zajamčeno čl. 1. Protokola I Konvencije, ovaj sud primjećuje da se postupak pred nižestupanjskim sudovima odnosi na tipično građansko pravni spor između privatnih osoba te da odluke nižih sudova nisu očigledno nezakonite, arbitrarne ili očito nerazumne te se ne temelje na neprihvatljivim pravnim osnovama.
6.2. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno izjasniti se o navodima tuženika, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku. U svojim nižestupanjskim odlukama sudovi su odgovorili na sve odlučne navode kako tužitelja tako i tuženika. Te odluke su dovoljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pošteno i pravično suđenje. Naime, činjenica da tužitelj nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije. Isto tako, to što nižestupanjski sudovi zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuju dokaze od tužitelja ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
7. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP i dopuštenje revizije.
8. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
