REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-976/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza PALMIR d.o.o. u stečaju, Zagreb, Đorđićeva 3B, OIB [osobni identifikacijski broj], (ranije: PALMIR d.o.o. u stečaju, Zagreb, Mladice 14/a, OIB 32841189715), kojeg zastupa punomoćnica Željka Marčić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Škarica i Partneri u Zagrebu, protiv tuženika INA- INDUSTRIJA NAFTE d.d., Zagreb, Avenija V. Holjevca 10, OIB 27759560625, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Mikašek, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & Partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3880/2025-3 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-2531/2024 od 22. kolovoza 2025., na sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.
II. U odnosu na povrede temeljnih prava prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova povodom odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3880/2025-3 od 21. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda Zagrebu poslovni broj P-2531/2024 od 22. kolovoza 2025. postavljajući slijedeća pravna pitanja:
„1) Može li tužba koja je podnesena pred stranim sudom (sud Republike Srbije), a koja je odbačena zbog nenadležnosti, odnosno koja nije rezultirala meritornim odlučivanjem, imati učinak prekida zastare prema članku 390. Zakona o obveznim odnosima u postupku koji se vodi pred sudom Republike Hrvatske?
2) Može li predmet ugovora o ustupanju tražbine biti potraživanje čije postojanje u trenutku cesije je sporno i nije pravomoćno utvrđeno sudskom odlukom? 3) Može li sud utvrđivati da između stranaka postoji ugovor o prodaji iz članka 454. Zakona o obveznim odnosima isključivo na temelju indicija (bankovne korespondencije i pokušaja plaćanja), bez pisanog ugovora propisanog posebnim propisima u vrijeme nastanka obveze?
4) Može li polaganje novčanih sredstava kod poslovne banke dužnika smatrati valjanim ispunjenjem obveze u smislu članka 327. Zakona o obveznim odnosima, ako vjerovnik odbija primitak isplate, a sredstva nisu položena kod suda?
5) Predstavlja li pokušaj plaćanja putem banke, koji je vraćen zbog tečajnih razloga, priznanje duga koje proizvodi pravne učinke prema Zakonu o obveznim odnosima?
6) Je li sud pravilno primijenio propise o zateznim kamatama kada je dosudio kamate za razdoblje dulje od tri desetljeća, unatoč dugotrajnom vođenju postupka i višestrukim promjenama kamatnih režima?“, pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, 146/25 - dalje: ZPP).
2. Odgovorom na prijedlog tužitelj osporava navode iz prijedloga i predlaže da se prijedlog odbije u odnosu na postavljena pravna pitanja, a u odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP odbaci, uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.
3. Polazeći od čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja koja u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja tuženik nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tuženik zanemaruje okolnosti konkretnog slučaja, pa stoga i odluke na koje se u smislu čl. 387. st. 3. ZPP poziva ne odgovaraju okolnostima konkretnog slučaja.
3.2. Naime, u konkretnom slučaju potraživanje koje je predmetom spora tužitelj je stekao ugovorom o ustupu tražbine sklopljenim sa prvotnim vjerovnikom koji je ovu tražbinu imao prema tuženiku.
3.3. Prethodno je u ovom sporu revizijski sud bio izrazio pravno shvaćanje prema kojem u slučaju sklapanja ugovora o ustupanju tražbine položaj dužnika uslijed promjene vjerovnika prema primatelju tražbine (cesionaru) ostaje isti kakav je bio prema ustupatelju (cedentu), kao i da tužba koju je raniji vjerovnik podnio radi naplate spornog potraživanja, a koja je odbačena, u okolnostima konkretnog slučaja, kada je tužba u ovom predmetu podnesena unutar roka od tri mjeseca od pravomoćnosti odluke o odbačaju tužbe, ima učinak prekida zastare (Rev 3478/2019 od 21. ožujka 2024.), a pobijana odluka je u skladu sa prethodno iznijetim pravnim shvaćanjem.
3.4. Ostala postavljena pravna pitanja su činjenične naravi, a tuženik se niti ne poziva na razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP.
4. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 41/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija)i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
5. Prema čl. 389.a st. 3. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacit će i prijedlog za dopuštenje revizije koji uopće ne sadržava određeno naznačenu povredu temeljnog ljudskog prava ili jasno naznačene razloge važnosti pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ovoga Zakona.
6. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije paušalno navodi da je sud svojim postupanjem počinio povrede temeljnih prava zajamčenih Konvencijom i Ustavom ne navodeći određeno povredu temeljnog prava.
7. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke.
8. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tužitelja za naknadom troškova odbijen.
8.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.
8.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155. st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tužitelja za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
9. Stoga je, a temeljem prethodno citiranih odredbi, odlučeno je kao pod točkom III. izreke.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek