REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-829/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Čurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja i tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1102/2024-3 od 2. listopada 2025. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-870/2019-52 od 3. rujna 2024. u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbijaju se kao neosnovani u dijelu koji se odnose na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se u dijelu koji se odnose na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1102/2024-3 od 2. listopada 2025.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:

Može li bez ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te ništetne valutne klauzule, kao bitnih odredbi Ugovora o kreditu, predmetni Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika odnosno ništetnog predmeta tj. valuta te djelomično cijene odnosno kamata, opstati odnosno radi li se o ništetnom Ugovoru o kreditu?

Je li i Županijski sud dužan cijeniti i uzeti u obzir sve navode stranaka odnosno činjenice na temelju kojih stranka ukazuje osnovanost svojeg zahtjeva?

3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:

1. Može li sud, primjenom čl. 502.c ZPP-a u tužbi tužitelja kao potrošača na kojeg se odnose presude VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17, donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti pravno utvrđenje i činjeničnu presumpciju da je tuženik kao banka u konkretnom ugovoru o kreditu donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope koje su dovele do bitne neravnoteže, bez obzira što banka, ovdje tuženik, u parnici tvrdi da u spornom ugovoru o kreditu nije donosio jednostrane odluke o promjeni kamatne stope, a ako i jest, da promjene kamatne stope nisu dovele do bitne neravnoteže, a za koje tvrdnje predlaže adekvatne materijalne i personalne dokaze, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

2. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika propustio informirati tužitelja o pravnim i ekonomskim posljedicama ugovaranja valutne klauzule CHF, iako je banka kao tuženik tvrdila tijekom postupka da je informirala tužitelja u konkretnom ugovoru o kreditu te predložila adekvatne dokaze na tu okolnost, a koje dokazne prijedloge sudovi nisu proveli?

3. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a?

4. Je li u primjeni čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, ovlašten izvesti činjeničnu presumpciju da je pravni prednik tuženika bio nepošten od dana stjecanja slijedom čega je dužna platiti zatezne kamate od dana stjecanja a ne podnošenja zahtjeva?

5. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?

6. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prilikom određivanja financijskog vještačenja radi izračuna preplate ovlašten samostalno popuniti pravnu prazninu koja može nastati u slučaju utvrđenja ništetnim dijela odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, na način da odredi izračun razlike temeljem fiksne kamatne stope i temeljem fiksnog tečaja na dan sklapanja ugovora, protivno odredbama članka 324. i 319. Zakona o obveznim odnosima, ili je potrebno navedenu prazninu popuniti na način da se za sve izračune koristi promjenjiva kamatna stopa primjenjiva na HRK kredite za predmetno razdoblje?

7. Ima li korisnik kredita valjanu pravnu osnovu na temelju koje može zahtijevati isplatu zbog ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u švicarskom franku i promjenjivoj kamatnoj stopi unatoč tomu što su te odredbe retroaktivno izmijenjene Aneksom koji je sklopljen na temelju ispravne primjene Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) i unatoč tomu što njegov tužbeni zahtjev nije utemeljen na općem razlogu ništetnosti, neovisnom o posebnom zakonskom uređenju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)?

8. Je li sud u individualnoj parnici radi naknade štete, koja se temelji na utvrđenjima iz presuda VTS-a broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 donesenim povodom tužbe Udruge „Franak“ za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, bez suglasnosti i protivno volji ugovornih strana, ovlašten samostalno, urediti postojeći ugovorni odnos na način da pravne praznine nakon ništetnosti pojedinih odredbi, popuni novim ugovornim odredbama o nepromjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i ukidanjem valutne klauzule, iako zakon dopušta ugovaranje valutne klauzule i promjenjivu kamatnu stopu, te iako postoji protivljenje jedne ugovorne strane takvom popunjavanju pravne praznine?

9. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o popunjavanju pravne praznine u ugovorima o kreditu nastale zbog utvrđenja ništetnim odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivost kamatne stope i na ugovaranje valutne klauzule, a osobito ako se jedna ugovorna strana protivi popunjavanju pravne praznine kako predlaže druga ugovorna strana?

4. Odgovori na prijedloge nisu podneseni.

U odnosu na prijedlog tužitelja

5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08,123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prvo pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. i dr., dok drugo postavljeno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, jer tužitelj u njemu polazi od pogrešne pretpostavke da drugostupanjski sud u pobijanoj odluci nije uzeo u obzir sve činjenice i navode stranaka pa od odgovora na to pitanje ne ovisi ishod spora.

6. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke.

7. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije koji je sadržajno sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tužitelj podnosi zbog povrede ustavnog prava na usklađenost pojedinačnih akata državne uprave i tijela koje imaju javne ovlasti sa zakonom iz čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav), prava na jednakost iz čl. 26. Ustava i prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tužitelj.

8. Vezano za povredu iz čl. 19. st. 2. Ustava valja reći da sud nije tijelo državne uprave nego tijelo sudbene vlasti niti sud donosi pojedinačne akte nego presude pa sudovi ne mogu niti počiniti navedenu povredu. Nadalje, vezano za preostale dvije povrede valja reći da se tužitelj koristio žalbom protiv prvostupanjske presude, a pobijana presuda je obrazložena i nije očito nerazumna, pri čemu je pritužba iznesena paušalno i općenito, niti je tužitelj ičime učinio vjerojatnost da mu je povrijeđeno pravo na jednakost naročito imajući u vidu stabilnu sudsku praksu na koju se ovaj sud pozvao i pod točkom 5. ove odluke pa tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku počinjene navedene povrede.

9. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

U odnosu na prijedlog tuženika

10. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

11. Naime, u odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje valja reći da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima izveden dokaz saslušanjem djelatnice banke koji je predložio tuženik, dok je odbijen dokaz za saslušanjem javnog bilježnika, jer se njegovim saslušanjem ne bi utvrdile bitne činjenice pa stoga od odgovora na ta pitanja ne ovisi ishod spora.

12. Preostala pitanja naznačena pod rednim brojevima 2. -9. nisu važna u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a zato što je u ovom konkretnom slučaju prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu koji se odnosi na isplatu na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu i vraćena je prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pa od odgovora na ta pitanja koja su usmjerena upravo na osporavanje isplate za sad ne ovisi ishod spora.

13. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke.

14. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije koji je sadržajno sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tuženik podnosi zbog povrede ustavnog prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost koje je sadržano u čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 3., 14. st. 2. i čl. 26. st. 1. Ustava, valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tuženik. Naime, tuženik se koristio žalbom protiv prvostupanjske presude, a pobijana presuda je obrazložena i nije očito nerazumna, a pritužba je iznesena paušalno i općenito, jer ničim nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

15. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on sastavljen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP-a te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil