REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-814/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužiteljice PD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Anita Vrkić i Iva Vrkić, odvjetnice u Rijeci, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-476/2025-3 od 26. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1348/2023-21 od 20. svibnja 2025., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Tužiteljici se dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-476/2025-3 od 26. rujna 2025. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
„Je li pravilno primijenjena odredba o zastari u kontekstu zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa temeljenih na ništetnim ugovornim odredbama (valutna klauzula u švicarskim francima) u situaciji kada je kolektivna tužba podnesena 4. travnja 2012. godine, a na temelju koje je sud utvrdio ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, čime je došlo do prekida zastare za sve iznose koji su dospjeli do tada, uključujući i iznose dospjele između 6. listopada 2004. i 1. ožujka 2005. godine?“
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na 2. i 3. postavljeno pravno pitanje.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u odnosu na 1. postavljeno pitanje i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-476/2025-3 od 26. rujna 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1348/2023-21 od 20. svibnja 2025.
2. Odgovori na prijedloge za dopuštenje nisu podneseni.
3. Prijedlog tužiteljice je dopušten, a prijedlog tuženika djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
U odnosu na prijedlog tužiteljice
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da je postavljeno pravno pitanje tužiteljice koje je navedeno u izreci važno u smislu odredbe članka 385. a stavka 1. alineja 2. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su- IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
5. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju tužiteljici u odnosu na pitanje navedeno u izreci rješenja, a u odnosu na preostala pitanja u smislu navedene zakonske odredbe, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.
U odnosu na prijedlog tuženika
6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u odnosu na prvo pitanje tuženik nije uopće iznio razloge zbog kojih smatra važnim to pitanje za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 2. točki 3. ZPP- a u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda zbog čega je u odnosu na to pitanje prijedlog valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a stavka 2. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.
7. Nadalje, u skladu s odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., Rev- 308/2022 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu (tako i ovaj sud u Revd-4037/2024-2 od 8. listopada 2024. i dr.).
8. Slijedom navedenog, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u točki II. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na legitimno očekivanje u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Judikatura Europskog suda za ljudska prava naznačuje kako se razlike u sudskoj praksi između domaćih sudova ili unutar istog suda ne mogu, same po sebi, smatrati suprotnima Konvenciji. Štoviše, zahtjev pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja ne uključuje pravo na utvrđenu/stečenu sudsku praksu, jer razvoj sudske prakse nije sam po sebi u suprotnosti s pravilnim djelovanjem pravosudnog sustava, budući da bi nepostojanje dinamičnog i razvojnog pristupa spriječilo reforme ili poboljšanje. Dakle, razvoj sudske prakse koja se odnosi na zaštitu potrošača nije razlog kojim bi tuženik učinio vjerojatnim da bi mu zbog toga bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Konvencijom zajamčeno pravo (tako i u Revd- 1869/2023-2 od 17. svibnja 2023.).
11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
