REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-752/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje: tužitelj), zastupan po punomoćniku Tomislavu Bartoliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, (dalje tuženica), zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1627/2022-2 od 29. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-366/2018 od 23. lipnja 2022., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se odbija revizija tužitelja protiv dijela toč. III. izreke presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1627/2022-2 od 29. ožujka 2023. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 149.313,16 € (stotinu četrdeset devet tisuća tri stotine trinaest Eura i šesnaest centi) / 1.125.000,00 kn (milijun stotinu dvadeset pet tisuća kuna) i za isplatom iznosa od 7.704,56 € (sedam tisuća sedam stotina i četiri Eura i pedeset i šest centi) / 58.049,99 kn (pedeset osam tisuća četrdeset devet kuna i devedeset devet lipa) sa zatraženom zateznom kamatom .

r i j e š i o  j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida se dio toč. III. Izreke presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1627/2022-2 od 29. ožujka 2023.u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom 226.746.96 € (dvjesto dvadeset i šest tisuća sedam stotina četrdeset i šest Eura i devedeset šest centi) / 1.708.425,00 kn (milijun sedamsto osam tisuća i četiri stotine dvadeset pet kuna) sa zatraženom zateznom kamatom i u tom dijelu se predmet vraća istom sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. U preostalom dijelu kojim tužitelj pobija presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1627/2022-2 od 29. ožujka 2023. u dijelu toč. I., II., IV izreke revizija se odbacuje.

III. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je glavni zahtjev tužitelja za isplatom 67.630.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate. Toč. II. Izreke odbijen je podredni zahtjev za isplatom 27.052.071,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1.1.2000. pa do ispate, a toč. III. Izreke je prihvaćen drugi podredni zahtjev tužitelja za isplatom 2.891.474,99 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na 1.125.000,00 od 28. srpnja 1999., na 58.049,99 kn od 27. prosinca 2000., te na 1.708.425,00 od 1. siječnja 2000. Rješenjem sadržanim u istoj odluci odbačena je protutužba tužene (toč. I. izreke) i prigovor tuženice radi prijeboja (toč. II. Izreke) te je tuženici naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak od 1.095.500,00 kn u roku od 15 dana (toč. III. izreke).

2. Pobijanom drugostupanjskom presudom u toč. I. izreke presuda suda prvog stupnja je potvrđena u toč. I. i II. izreke, toč. II. izreke je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja u toč. I. i II. izreke, a toč. III. izreke je prvostupanjska presuda preinačena u toč. III. izreke na način da je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom 2.891.474,99 kn sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom. Toč. IV. izreke je preinačeno rješenje suda prvog stupnja u toč. III. izreke na način da je pod 1. odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova, a pod 2. odlučeno da se tuženiku ne dosuđuje parnični trošak.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelju je u odnosu na toč. IIIl. izreke drugostupanjske presude rješenjem ovoga suda Revd 310/2024-2 od 12. studenog 2024. dopušteno podnošenje revizije.

4. Tužitelj podnosi reviziju, kojom presudu suda drugog stupnja pobija u cijelosti, pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Postupa li žalbeni sud u skladu s čl. 27. Ustava i čl. 6. Konvencije i je li počinjenja apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i 11. ZPP te relativno bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. zbog povrede čl. 5., 7., 367. a ZPP, kada je donesena „presuda iznenađenja“ u slučaju kada drugostupanjski sud svoju odluku utemelji na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo, bez da je sukladno čl. 367. a ZPP pozvao stranke da se o tome razjasne i kada se u nižestupanjskim postupcima te već jednom žalbenom postupku raspravljalo o primjeni čl. 1111. ZOO tj. povrata stečenog bez osnove, a žalbeni sud donese odluku primjenom čl. 164. ZV kojom se raspravlja o pravu poštenog posjednika na naknadu troškova bez da se je dala tužitelju mogućnost da se očituje u vezi s tom osnovom te odbije tužbu uz navođenje da nisu posebno dokazni nužni i korisni troškovi iako su vještvom u smislu čl. 1111. ZOO dokazni plaćeni troškovi?“

5. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači ili ukine uz naknadu parničnih troškova.

6. Na reviziju nije odgovoreno.

7. Revizija je djelomično osnovana, djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

8. Pobijana presuda je povodom revizije ispitano u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog povrede prava vlasništva od 67.630.000,00 kn (prema vrijednosti nekretnine na dan presuđenja), te za naknadom štete od 27.052,20 kn (prema vrijednosti nekretnine na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora), te drugi podredni zahtjev za isplatom 2.891.474,99 kn i to na ime izvršenih ulaganja 1.708.425,00 kn, kupoprodajne cijene 1.125.000,00 kn i poreza na promet nekretnina od 58.059.99 kn.

10. Revizija je dopuštena uz obrazloženje da pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije važno za razvoj prava u sudskoj praksi.

11. Povodom revizije sporna je ocjena suda drugog stupnja prema kojoj u odnosu na zahtjev za povratom uloženog u nekretninu tuženice tužitelj može ostvarivati samo pozivom na čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15, dalje: ZVDSP).

12. Pritom sud drugog stupnja polazi od utvrđenja prema kojem su sporne nekretnine ekspropirane tadašnjem vlasniku ZB **.**.1964. te da mu je 6. siječnja 1965. isplaćena naknada, o čemu je PB imao saznanja jer su mu rješenja o eksproprijaciji i dostavljena u ime ZB, te da je stoga PB prilikom prodaje nekretnina prednici tužitelja HBF postupao dolozno i prodaja nije učinjena u dobroj vjeri. Nadalje, 16. srpnja 1999. u zemljišnim knjigama upisana zabilježba spora između [adresa] i PB, a da je kupoprodajni ugovor između PB kao prodavatelja i kupca ZBF sklopljen 28. srpnja 1999., dakle u vrijeme kada je zabilježba spora već bila upisana u zemljišnim knjigama. Stoga ocjenjuje da se tužitelj i njegovi prednici ne mogu pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige i postupanje u dobroj vjeri.

13. U odnosu na zahtjev za povratom uloženih sredstava u kupljenu nekretninu ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o ulaganju tužitelja i njegovih prednika u tuđu nekretninu, koja naknada se može tražiti temeljem ugovora ili temeljem stjecanja bez osnove, ali da u konkretnom slučaju tužitelj od tužene traži naknadu štete u vidu uloženih sredstava u njenu nekretninu, po kojoj osnovi nema pravo na naknadu štete.

14. Pritom, sud drugog stupnja ocjenjuje da bi zahtjev tužitelja za povratom izvršenih ulaganja mogao biti osnovan samo kada bi se odnosio na povrat uloženog u tuđu nekretninu u smislu čl. 164. i 165. ZVDSP, a da tijekom postupka nije dokazao da u troškovi čiji povrat u ovoj parnici potražuje bili nužni za održavanje nekretnine i korisni za tuženicu, a teret dokaza ovih činjenica je na tužitelju.

15. Prema čl. 367.a ZPP:

"Ako drugostupanjski sud smatra da bi odluku trebalo donijeti na temelju pravne osnove koja se bitno razlikuje od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti, pozvat će stranke da se izjasne o takvoj pravnoj osnovi.

Stranke se mogu o toj pravnoj osnovi izjasniti na sjednici vijeća, raspravi ili u podnesku u roku koji odredi sud, a koji ne može biti kraći od 15 dana.

U mjeri u kojoj takva pravna osnova traži utvrđivanje novih činjenica i izvođenje novih dokaza, stranke se u svome očitovanju mogu na njih pozvati.".

16. Tijekom ovog postupka sud prvog stupnja je presudom od 17. listopada 2017. Pnš- 237/14 odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja, koja presuda je ukinuta rješenjem suda drugog stupnja Gž-2692/2017-2 od 5. srpnja 2018. dok iz obrazloženja ukidnog rješenja suda drugog stupnja proizlazi uputa sudu prvog stupnja da u nastavku postupka treba ocijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva u pogledu stjecanja bez osnove.

17. Obzirom da je pobijanom presudom sud drugog stupnja odstupio od prethodno iznijetog pravnog shvaćanja u okolnostima konkretnog slučaja ostvarena je procesna situacija iz čl. 367.a ZPP.

18. Naime, imajući u vidu da je sud drugog stupnja parnični strankama u prethodnoj ukidnoj odluci iznio pravno shvaćanje u pogledu osnove temeljem koje bi se o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo odučiti, ako je svoj pravni pristup promijenio, trebao je primjenom čl. 367.a st. 1. ZPP pozvati stranke da se izjasne o toj pravnoj osnovi.

19. Ovo tim više što je tijekom postupka provedeno vještačenje na okolnost utvrđivanja visine izvršenih ulaganja.

20. Stoga ocjena suda drugog stupnja prema kojoj tužitelj tijekom postupka nije dokazao visinu izvršenih ulaganja koja su bila nužna i korisna za vlasnika u ostvarenoj procesnoj situaciji – kada je primjenom čl. 367.a ZPP tužitelju moglo biti omogućeno da se o tome izjasni i eventualno predloži dokaze, predstavlja osobito tešku povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 367.a ZPP, a s tim u svezi i povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, čime je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje prema čl. 6., Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14). Ovime je ujedno odgovoreno na postavljeno pravno pitanje.

21. Slijedom navedenog, pobijana presuda suda drugog stupnja je u pobijanom dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa izvršenih ulaganja od 226.746.96 € / 1.708.425,00 kn je temeljem čl. 391. st. 7. ZPP ukinuta i odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

22. U odnosu na dio toč. III. izreke drugostupanjske presude kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatom iznosa plaćene kupoprodajne cijene prodavatelju nekretnine 149.313,16 € / 1.125.000,00 kn i plaćenog poreza na promet nekretninama od 7.704,56 € / 58.049,99 kn pobijanom presudom suda drugog stupnja nije počinjena prethodno opisana bitna povreda.

23. Naime, sud drugog stupnja je u odnosu na odbijanje ovog dijela tužbenog zahtjeva iznio jasne i argumentirane razloge prema kojima u bitnom proizlazi da kako na strani tuženice ne postoji odgovornost za naknadom štete, a plaćanje kupoprodajne cijene i poreza na promet nekretninama koji je plaćen temeljem ugovora koji je tužitelj sklopio sa prodavateljem (a ne tuženicom) ne predstavlja povećanje imovine na strani tuženice.

24. Stoga, u tom dijelu presuda suda drugog stupnja ne polazi od bitno drugačije pravne osnove od one o kojoj se tijekom postupka raspravljalo i nije riječ o odluci na koju bi se odnosila prethodno opisana bitna povreda.

25. Slijednom navedenog, a temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno je kao u izreci presude.

26. Tužitelju je rješenjem ovoga suda Revd 310/2024-2 od 12. studenog 2024. dopušteno podnošenje revizije protiv toč. III. Izreke pobijane drugostupanjske presude.

27. Prema čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

28. Slijedom navedenog revizija tužitelja kojom pobija uvodno citiranu drugostupanjsku presudu u preostalom dijelu (toč. I., II. I IV. izreke) nije dopuštena, te je temeljem čl. 391. st. 2. ZPP odlučeno je kao pod II izreke rješenja.

29. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. III. izreke rješenja.

30. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz gore navedenog Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek