REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1207/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PZE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Željku Ćapinu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 18683136487, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-174/2024-4 od 28. svibnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-593/2020-25 od 18. ožujka 2024., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženoj da tužiteljici isplati 8.295,91 € sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2018. pa do isplate (toč. I. izreke), kao i da joj naknadi parnične troškove od 2.341,52 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude (18. ožujka 2024.) pa do isplate (toč. II. Izreke).

2. Pobijanom drugostupanjskom presudom presuda suda prvog stupnja je djelomično preinačena u toč. I. izreke na način da je odbijen tužbeni zahtjev preko dosuđenog iznosa od 6.147,46 €, odnosno za 2.148,45 € sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom od 17. srpnja 2015. pa do isplate (toč. I. izreke), odbijena je žalba tuženice i potvrđena je odluka o troškovima postupka sadržana u toč. II. Izreke prvostupanjske presude (toč. II. Izreke), a toč. III. Izreke je naloženo tužiteljici da tuženoj naknadi parnične troškove žalbenog dijela postupka od 165,90 € u roku od 15 dana.

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinačena presuda suda prvog stupnja reviziju dopuštenu rješenjem ovoga suda Revd 2942/2025-2 od 15. srpnja 2025. podnosi tuženica pozivom na čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Pripada li državnom namješteniku (kojem je prestao radni odnos temeljem odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu) otpremnina u bruto ili netto iznosu?“

4. Revizija je dopuštena uz obrazloženje da u pogledu ovog pravnog pitanja praksa viših sudova nije ujednačena (presuda Županijskog suda u Osijeku Gž R-329/2023-2 od 11. siječnja 2024.).

5. Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači uz naknadu parničnih troškova.

6. Na reviziju nije odgovoreno.

7. Revizija nije osnovana.

8. Pobijana presuda je povodom revizije ispitano u skladu sa čl. 391. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom otpremnine uslijed prestanka radnog odnosa kao namješteniku u Ministarstvu obrane temeljem Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.12.2014.

10. Povodom revizije sporna je ocjena suda drugog stupnja prema kojoj tužiteljica ima pravo na isplatu otpremnine koja je u skladu sa čl. 9. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje: ZR) uređena prema Zakonu o obrani („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 27/16, 110/17, 30/18, 70/19 i 155/23).

11. Pritom sud drugog stupnja prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja prema kojima je tužiteljica kao namještenik u Ministarstvu obrane bila u neprekidnom radnom odnosu 19 godina te da joj je Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 5.12.2014. prestao radni odnos a priznato joj je pravo na otpremninu. Utvrđeno je da je tužiteljica sudjelovala u Domovinskom ratu u razdoblju od 18.3.1996. do 30.6.1996. – puna tri mjeseca i da je stekla status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Nadalje, prema nalazu provedenog financijskog vještačenja proizlazi da je visina plaće u bruto iznosu 8.295,91 €, a po neto obračunu iznosi 6.784,53 €, u koje iznose je uračunat braniteljski dodatak od 5.700,00 kn.

12. Prema čl. 9. st. 3. ZR ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.

13. Člankom 126. st. 3. ZR iznos otpremnine određuje se s obzirom na dužinu prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa s tim poslodavcem, a ne smije se ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod toga poslodavca. Stavkom četvrtim istoga članka je propisano da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine iz stavka 3. ovoga članka ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

14. Nadalje, prema čl. 113. st. 7. ZO državni službenici i namještenici raspoređeni u službu u Ministarstvo obrane i Oružane snage kojima tijekom preustroja prestaje služba ostvaruju pravo na otpremninu u iznosu koji odlukom odredi ministar obrane.

15. Prema čl. II. Odluke o visini otpremnine za državne službenike i namještenike Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske kojima služba prestane zbog preustroja i smanjenja snaga (NN 131/13 – dalje Odluka) je određeno da namješteniku kojem prestane radni odnos zbog preustroja ili smanjenja snaga pripada pravo na otpremninu u visini 65% njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa, za svaku godinu provedenu u službi odnosno u radnom odnosu u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama. Čl. XI. Odluke je propisano da su iznosi za isplatu otpremnina propisani ovom Odlukom su neto-iznosi.

16. Imajući u vidu prethodno citirane odredbe pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova prema kojoj je u skladu sa čl. 9. st. 3. ZR pravo na otpremninu za tužiteljicu regulirano čl. 113. ZO, dok je visina otpremnine regulirana čl. II. Odluke.

17. Pritom sud prvog stupnja smatra da tužiteljici pripada otpremnina određena čl. II. Odluke, ali u bruto iznosu plaće isplaćene zadnja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, dok sud drugog stupnja ocjenjuje da se iznos otpremnine utvrđuje u skladu sa čl. II. i čl. XI. Odluke (prema neto iznosu plaće).

18. Naime, prilikom primjene propisa koji je utvrđen povoljnijim za radnika u smislu čl. 9. st. 3. ne može se primijeniti samo dio tog propisa uz izostavljanje jasno određene odredbe koja na nedvosmislen način određuje da se iznos otpremnine utvrđuje u neto iznosu.

19. Ovo tim više jer je čl. 126. st. 3. ZR regulirana visina otpremnine na način da se određuje njen minimalan iznos (ne može biti određena u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku godinu staža), dok je iznos otpremnine Odlukom određen u omjeru od 65% prosječne mjesečne plaće isplaćene zadnja tri mjeseca koji su prethodili prestanku ugovora o radu za svaku godinu staža.

20. Ovako određen iznos otpremnine ne upućuje da bi isplata otpremnine (kako je njen iznos utvrđen pobijanom presudom) tužiteljicu dovela u nepovoljniju situaciju od one u kojoj bi bila da joj je otpremnina određena prema čl. 126. ZR isplatom trećine prosječne mjesečne plaće isplaćene zadnja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa u bruto iznosu.

21. Slijedom navedenog odgovor na postavljeno pravno pitanje glasi:

Državnom namješteniku (kojem je prestao radni odnos temeljem odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu) pripada otpremnina određena propisom koji je u skladu sa čl. 9. st. 3. ZR za njega povoljniji.

Prilikom utvrđivanja povoljnijeg prava za radnika u smislu čl. 9. st. 3. primjenjuje se cjelokupan sadržaj propisa koji je za radnika utvrđen povoljnijim.

22. U konkretnom predmetu, otpremnina koja je određena Odlukom za tužiteljicu u odnosu na čl. 126. ZR predstavlja povoljniji propis (čl. 9. st. 3.), te je pravilnom primjenom čl. II. i čl. XI. Odluke pobijanom odlukom sud drugog stupnja utvrdio iznos otpremnine koja tužiteljici pripada..

23. Slijedom navedenog, a temeljem čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek