REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-110/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede, Zagreb, Trg svetog Marka 2, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, protiv tuženice CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-406/2025 od 22. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku broj Povrv-8/2024-17 od 21. ožujka 2025., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
''I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-92/2023, UPP/OS-Ovrv-12/2023 od 16. svibnja 2023. javnog bilježnika Davora Škugora kojim je naloženo tuženici CĆ da tužiteljici Republika Hrvatska, Ministarstvo poljoprivrede isplati iznos od 12.568,18 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 1. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR67, s pozivom na broj 15875884272-32028261, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja Republike Hrvatske, Ministarstvo poljoprivrede za naknadom troškova postupka kao neosnovan.''
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava žalbe kao neosnovan.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-4614/2025-2 od 29. listopada 2025. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-406/2025 od 22. svibnja 2025. zbog pravnog pitanja:
"Ima li ugovaranje ispunjenja obveze u određenom roku značaj ugovaranja roka ispunjenja kao bitnog sastojka ugovora, ako stranke nisu izrekom na jasan i izričit način ugovorile da je ispunjenje ugovora bitan sastojak ugovora slijedom čega se ugovor ima smatrati raskinutim ako ugovorna strana ne ispuni obvezu u roku, a niti to proizlazi iz prirode samog posla?".
4. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg joj je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu ili ukinuti drugostupanjsku odnosno obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tuženici naložiti da joj naknadi troškove postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu 12.568,18 EUR s pripadajućim zateznim kamatama s osnova zakupnine po Ugovoru o zakupu ribnjaka u vlasništvu Republike Hrvatske na području općine [adresa] u k. o. [katastarska općina], k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] broj ABC, sklopljenom 26. listopada 2016. (dalje: Ugovor o zakupu).
9. Prema ocjeni prvostupanjskog suda prigovor zastare je djelomično osnovan sukladno odredbi čl. 229. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje: ZOO/05) pa je platni nalog ukinut za 6.146,32 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prema ocjeni prvostupanjskog suda rok je bitan sastojak ugovora o zakupu pa je isti raskinut 17. veljače 2019. sukladno odredbi čl. 361. st. 1. i 4. ZOO jer tuženica, kao zakupnica, nije ispunila ugovorne obveze u ugovorenim rokovima, dok tužiteljica nije dokazala da je kao zakupodavac, sukladno odredbi čl. 361. st. 2. ZOO, obavijestila tuženicu, kao zakupnicu, da zahtijeva ispunjenje ugovora i na taj način održala ugovor na snazi. Stoga tuženica nije u obvezi platiti tužiteljici utužene zakupnine za 2020., 2021. i 2022. pa je platni nalog ukinut za iznos od 6.421,86 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.
10. Drugostupanjski sud je prihvatio činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao i primjenu materijalnog prava te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbio kao neosnovanu žalbu tužiteljice i potvrdio prvostupanjsku presudu.
11. Tužiteljica u reviziji u navodi da prava volja ugovornih strana nije bila da se ugovor o zakupu raskine ako zakupnik u roku od dvije godine od stupanja u posjed ne iskrči zakupljeno zemljište pa je stoga pogrešan zaključak sudova da je rok bitan sastojak predmetnog ugovora i pogrešnom primijenjenom odredbe čl. 361. st. 1. ZOO je ukinut platni nalog. Tužiteljica se poziva na Zakon o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 39/13 i 48/15 – dalje: ZPZ) i čl. 16. st. 3. ugovora o zakupu kojim je ugovoreno da se predmetni ugovor smatra raskinutim danom dostave obavijesti o raskidu zakupniku navodeći da je ugovor o zakupu raskinut 17. listopada 2022. kad je tuženica zaprimila obavijest [adresa] o raskidu ugovora. Poziva se i na odluke ovog suda broj Rev-x 13/2015 od 24. ožujka 2015. i broj Rev 373/2016 od 2. rujna 2021. u kojima je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem, da bi se rok koji je ugovoren za ispunjenje obveze smatrao bitnim sastojkom ugovora nije dovoljno samo ugovoriti određeni rok za ispunjenje već stranke moraju izričito ugovorit da je ugovoreni rok bitan sastojak ugovora odnosno da volja stranka da će se ugovor smatrati raskinutim ako obveza ne bude ispunjena u ugovorenom roku, mora biti jasno i izričito izražena.
12. Odredbom čl. 361. st. 1. ZPP propisano je:
"(1) Kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom zakonu.
(2) Ali vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka, bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje ugovora.
(3) Kad je vjerovnik zahtijevao ispunjenje, pa ga nije dobio u razumnom roku, može izjaviti da raskida ugovor.
(4) Ova pravila važe kako u slučaju kad su ugovorne strane predvidjele da će se ugovor smatrati raskinutim ako ne bude ispunjen u određenom roku, tako i onda kad je ispunjenje ugovora u određenom roku bitan sastojak ugovora po naravi posla.".
13. Slijedom navedenog, imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu i pravna shvaćanja ovog suda, ugovaranje ispunjenja obveze u određenom roku, nema značaj ugovaranja roka kao bitnog sastojka ugovora, u slučaju kad stranke nisu izrijekom ili na jasan i izričit način ugovorile da je ispunjenje ugovora bitan sastojak ugovora niti to proizlazi iz prirode samog posla da bi se ugovor smatrao raskinutim ako ugovorna strana ne ispuni ugovorenu obvezu u roku. Navedeno je odgovor na postavljeno pravno pitanje za koje je tužitelju dopušteno podnošenje revizije.
14. Odredbom čl. 4. st. 1. ugovora o zakupu stranke su ugovorile da je zakupnik dužan zakupljeno zemljište pobliže označeno u čl. 2. ugovora o zakupu, koje je obraslo višegodišnjim raslinjem, iskrčiti u svrhu privođenja poljoprivrednoj proizvodnji o vlastitim trošku u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed. Ukoliko zakupnik ne iskrči poljoprivredno zemljište dano u zakup u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed ugovor o zakupu se raskida.
14.1. Odredbom čl. 16. st. 1. ugovora o zakupu ugovoreno je se ugovor raskida ako zakupnik: ne plati zakupniku do kraja rujna tekuće godine, osim u slučaju više sile ili drugih nepredviđenih okolnosti koje nisu krivnja zakupnika; ne koristi ribnjak u vlasništvu Republike Hrvatske kao dobar gospodar, ne ostvaruje ciljeve Gospodarskog programa koji čini sastavni dio ovog Ugovora, dvije godine uzastopno od dana sklapanja ugovora , osim u slučaju više sile; održava ribnjak suprotno odredbama ovog ugovora, daje zakupljeni ribnjak u podzakup, bez odobrenja zakupodavca vrši investicijske radove na poljoprivrednom zemljištu koji prelaze granice uobičajenog gospodarenja ili promijeni način korištenja poljoprivrednog zemljišta, obavlja aktivnosti suprotno propisima o zaštiti prirode ili radnje koje imaju negativan utjecaj na bogatstvo ili stanje prirodnog područja te ako na bilo koji način ugrožava opstanak prirodnih vrijednosti. Stavkom 2. istog članka je propisano je da se ugovor raskida i ako zakupljeno poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske prestane biti poljoprivredno zemljište zbog promjene namjene ii ako se poljoprivredno zemljište koristi suprotno odredbama ugovora o zakupu. Ukoliko dođe do raskida ugovora o zakupu prije isteka zakupa zbog naprijed navedenih razloga, zakupnik nema pravo ni na kakvo potraživanje prema zakupodavcu s osnova povrata uplaćene zakupnine, eventualnih ulaganja, naknade štete i slično. Prema stavku 3. istog članka ugovor o zakupu smatra se raskinutim danom dostave obavijesti o raskidu zakupniku.
15. U ovom postupku je utvrđeno da je tuženica u posjed zakupljenog ribnjaka uvedena 17. veljače 2017., da u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed nije iskrčila zakupljeno zemljište u svrhu privođenja poljoprivrednoj proizvodnji, nije plaćala ugovorenu zakupninu niti je ostvarivala ciljeve gospodarskog programa koji je sastavni dio ugovora o zakupu te da je 17. listopada 2022. zaprimila obavijest Općine Lekenik od 6. listopada 2022. o raskidu ugovora o zakupu odnosno nije u ugovorenim rokovima ispunila obveze iz ugovora o zakupu.
16. Prema ocjeni vijeća, nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili da je ispunjenje obveza ugovorenih odredbama čl. 4. st. 1. i čl. 16. st. 1. i 2. ugovora o zakupu, u ugovorenim rokovima, bitan sastojak tog ugovora pa se stoga ugovor smatra raskinutim po samom zakonu u smislu odredbe čl. 361. st. 1. ZOO. To stoga jer je u čl. 4. st. 2. ugovora o zakupu, kao i u čl. 16. st. 3. ugovora o zakupu, izrijekom ugovoren raskid ugovora kao posljedica neispunjenja obveza tuženice u roku.
16.1. Pritom treba navesti da je zbog neispunjenja ugovorne obveze iz čl. 4. st. 1. ugovora o zakupu (iskričiti zemljište obraslo raslinjem u svrhu privođenja poljoprivrednoj proizvodnji) ugovor ex lege raskinut 17. veljače 2019. jer za neispunjenje te obveze ugovorne strane nisu ugovorile raskid ugovora dostavom obavijesti o raskidu zakupniku, kako to pogrešno zaključuje tužiteljica. Naime, samo odredbom čl. 16. st. 3. ugovora o zakupu na koji se tužiteljica u reviziji poziva, ugovoren je raskid ugovora danom dostave obavijesti o raskidu zakupniku i to za slučajeve raskida ugovora iz onih razloga koji su izrijekom ugovoreni odredbom čl. 16. st. 1. i 2. ugovora o zakupu. Stoga u ovom slučaju nije došlo do pogrešne primjene odredbe čl. 361. ZOO, čl. 362. ZOO, čl. 368. st. 1. ZOO niti odredbi čl. 4. i čl. 16 ugovora o zakupu.
17. Odluke revizijskog suda na koje se tužiteljica poziva u podnesenoj reviziji donesene su u bitno različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od one u ovom predmetu.
18. Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP, revizija je odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove odluke.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina
