REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1121/2020-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Crnkić Gotovac & Erceg d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika dm- drogerie markt d.o.o., Zagreb, Kovinska 5a, OIB: 94124811986, kojeg zastupa punomoćnik Darko Marjanović, odvjetnik u Odvjetničkom uredu u Zagrebu, radi utvrđenja i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-779/2020-2 od 28. srpnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4681/2018-55 od 9. travnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e :

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 779/2020-2 od 28. srpnja 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4681/2018-55 od 9. travnja 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, pod stavkom I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva:

- utvrditi da je tužiteljica sa tuženikom 4. srpnja 2012., sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta prodavačica blagajnica, da su nedopušteni tuženikova Obavijest o isteku roka na koji je zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme od 22. listopada 2012., i odjava tužiteljice s obveznih osiguranja po osnovi te Obavijesti odnosno isteka vremena na koje je ugovor sklopljen i da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 4. srpnja 2012., nije prestao, - naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto prodavačica blagajnica i da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka sa zahtijevanom zateznom kamatom.

Pod stavkom II. izreke, naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn sa zateznom kamatom od 9. travnja 2020., do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju, tuženik ističe da revizijski prigovori nisu osnovani te predlaže odbaciti reviziju, podredno odbiti reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl.391. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je tužiteljica sa tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova radnog mjesta prodavačica blagajnica.

8. Drugostupanjski sud navodi da je iz stanja spisa i presude razvidno:

- da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 8. studenog 2009. do 8. studenog 2012., temeljem više ugovora o radu na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom od kojih je posljednji-predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme od 4. srpnja 2012., sklopljen zbog povećanog opsega posla, s početkom rada od 2. kolovoza 2012. i istekom 8. studenog 2012., radi obavljanja poslova prodavačice blagajnice,

- da je suglasnim iskazima svjedoka ZŽ, područnog menadžera, HŽJ, voditeljice osobne evidencije i obračuna plaće, TŽ, menadžera kontrolinga i FŽ, poslovotkinje dućana u hotelu "Westin", utvrđeno da broj potrebnih djelatnika i sati u svakoj poslovnici određuju poslovođa i područni menadžer sukladno planiranom prometu, projektima, stanju na tržištu, poziciji poslovnice, bolovanjima, rodiljnim dopustima i recesiji, a u razdoblju u kojem se je prelazilo na digitalno skupljanje bodova unutar "Active Beauty" programa, temeljem prihvaćenog iskaza svjedoka ZŽ, utvrđeno je da je postojala povećana potreba za više radnih sati zbog edukacije kupaca, a nakon što su se kupci naviknuli na taj program, da se je i za tim smanjila potreba, da je na broj radnih sati utjecala i potreba za preslagivanjem polica i sakupljanjem ambalaže propisana zakonom.

9. Na temelju navedenog, drugostupanjski sud navodi da iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi zaključak da predmetni ugovor o radu na određeno vrijeme s nepunim radnim vremenom od 4. srpnja 2012., nije sklopljen protivno odredbama Zakona o radu /Narodne novine, broj 149/2009., 61/2011., dalje: ZR/09) pa se ne može smatrati da je tužiteljica sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme /prema članku 10. stavku 5. ZR/09/.

10. Tužiteljica u reviziji ističe da je tijekom postupka tvrdila i dokazala da u njenom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u trenutku sklapanja niti jednog od ugovora o radu na određeno vrijeme.

10.1. Tužiteljica u reviziji ističe da sama činjenica da su ugovori o radu produživani kontinuirano zbog navodnog „privremenog povećanja opsega posla“ i to tako u razdoblju od pune tri godine sama za sebe potvrđuje da opravnadnog-privremenog razloga nije bilo. Navodi da se privremenost ne može protezati na razdoblje od više godina, te ističe kako to da je ta privremenost naglo prestala upravo kada je tužiteljica trebala ispuniti pune tri godine rada te više nije mogla raditi putem ugovora o radu na određeno vrijeme. Ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o ovim odlučnim činjenicama pa da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. točka 11. ZPP-a.

11. Člankom 10. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR) propisano je;

„Ugovor o radu može se iznimno sklopiti na određeno vrijeme, za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja.“

11.1. Iz navedenog proizlazi da kad poslodavac i radnik zaključe ugovor o radu na određeno vrijeme iako prestanak nije unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, tad radnik može tražiti utvrđenje zaključenja ugovora o radu na neodređeno vrijeme neovisno o trajanju tog ugovora, tad nije odlučno je li ugovor trajao tri godine ili kraće već je bitno da je on zaključen iako nije bilo zakonom propisanog razloga za njegovo zaključenje (u tom smislu i ovaj sud u odluci Revr 208/08 od 11. rujna 2008.).

12. U predmetnom slučaju tužiteljica je kod tuženika radila na određeno vrijeme na radnom mjestu prodavačice-blagajnice. Prihvatljiv je dio obrazloženja pobijanih nižestupanjskih odluka da je postojala potreba za radom tužiteljice u smislu potrebe privikavanja kupaca na „Active Beauty“ program. Navedeni je program uveden u vrijeme kad je tužiteljica sklopila prvi ugovor o radu 2009. i tad je postojala potreba za radom tužiteljice zbog edukacije kupaca. Nakon toga, nižestupanjski sudovi obrazlažu da „nakon što su se kupci naviknuli na taj program, da se je i za tim smanjila potreba, da je na broj radnih sati utjecala i potreba za preslagivanjem polica i sakupljanjem ambalaže propisana zakonom.“

13. Međutim, logično je da poslovi preslagivanja polica i sakupljanja ambalaže nisu jednokratni niti iznenadni poslovi za koje bi se sklapao ugovor o radu na određeno vrijeme, već su to po svojoj prirodi, poslovi koji se u djelatnosti trgovine redovito izvode.

14. Upravo stoga, osnovano ističe tužiteljica u reviziji da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama u smislu kako poslovi preslagivanja polica i sakupljanja ambalaža mogu predstavljati opravdan razlog za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme u smislu članka 10. stavak 1. ZR. To tim više kad se u obzir uzme da tuženik sa tužiteljicom sklapao ugovore o radu na određeno vrijeme kroz razdoblje od skoro tri godine, odnosno jedan dan manje od tri godine, dakle jedan dan je nedostajao da se ispuni uvjet prema kojem zakon presumira da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 394. stavak 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja (točka I).

16. Sukladno članku 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom II izreke ovog rješenja.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil