REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1490/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĐ iz Ć, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Miličeviću, odvjetniku u Županji, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1019/2025-3 od 1. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-200/2025-5 od 12. lipnja 2025., na sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-1019/2025-3 od 1. listopada 2025. kojom je potvrđena presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji, poslovni broj P-200/2025-5 od 12. lipnja 2025. Prijedlog podnosi na temelju čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) jer da mu je u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično/pošteno suđenje.

2. U odgovoru na prijedlog tužitelj se istom protivi i predlaže ga odbaciti, odnosno odbiti uz naknadu troška za sastav odgovora.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a st. 2., čl. 387. i čl. 389.a ZPP -a, revizijski sud je ocijenio slijedeće. Iz utvrđenja pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja u smislu čl. 284. st. 1. ZPP-a primjerak tužbe s prilozima naredio dostaviti tuženiku radi donošenja pisanog odgovora na tužbu te mu je za to odredio rok od 30 dana (čl . 285. st. 2. ZPP-a) kao i da je u pozivu za podnošenje pisanog odgovora na tužbu od 30. travnja 2025. tuženik u skladu s čl. 284. st. 1. ZPP-a upozoren na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu iz čl. 331.b ZPP-a. Nadalje proizlazi da je poziv zajedno s tužbom i upozorenjima dostavljen tuženiku 6. svibnja 2025. te da tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu u roku koji je odredio sud pa je sud u skladu s čl . 284. st. 6. ZPP-a dostavio strankama presudu zbog ogluhe. Predlagatelj u bitnome smatra da je povrijeđena odredba čl. 285. st. 2. ZPP-a koja regulira određivanje roka za davanje odgovora na tužbu. Taj rok ne može biti kraći od 30 dana, niti duži od 45 dana. Smatra da je sud donio presudu zbog ogluhe preuranjeno, odnosno 37 dan po isteku roka od 45 dana za davanje odgovora na tužbu. Zapravo smatra da je mogao dati odgovor na tužbu u roku od 45 dana i da mu je formalističkim pristupom suda povrijeđeno pravo na pravično i pošteno suđenje. Rok za davanje odgovora na tužbu određuje sud u granicama koje su propisane zakonom. Time što je sud odredio rok za davanje odgovora na tužbu od 30 dana postupio je sukladno toj odredbi te je u izostanku odgovora na tužbu, nalazeći ispunjenim pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe, takvu presudu i donio. Dakle, u svemu je postupio u skladu sa zakonskom odredbom iz čl. 285. st. 2. ZPP-a, pa nije osnovana tvrdnja predlagatelja da je time učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Osim toga, rok iz čl. 285. st. 2. ZPP-a je sudski rok pa stranka može i sama zatražiti produljenje roka što tuženik nije učinio. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji po ocjeni ovoga suda predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teške bitne povrede odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno pravo na pravično, odnosno pošteno suđenje. Što se pak tiče pogrešne primjene materijalnog prava koje kao razlog navodi predlagatelj valja primijetiti da prijedlog u tom smislu ne sadrži razloge. Stoga je primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a riješeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

4. Kako odgovor na prijedlog nije bio potreban za donošenje odluke, tako je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troška (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek