REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr-938/2014-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, mr. sc. Igore Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u radnom sporu tužitelja UB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Jukić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Pučko otvoreno učilište Zagreb, OIB 17480760019, Zagreb, Ulica grada Vukovara 68, kojeg zastupa punomoćnik Vice Vukšić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1245/13-2 od 4. ožujka 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6532/10-52 od 22. ožujka 2013., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da su stranke 30. studenog 2009. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kao i za vraćanje na posao (st. I. izreke), zahtjev za isplatu naknade plaće (st. II. izreke), te zahtjev za naknadu parničnih troškova. Također odlučeno je o tome da se tužitelju nalaže tuženiku naknaditi parnične troškove.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

3. Protiv navedene presude pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) reviziju je podnio tužitelj. Iz navoda revizije proizlazi da je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti odluku nižestupanjskih sudova i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja odnosno odluke sudova nižeg stupnja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju se tužitelj opisno poziva u reviziji jer se pobijana presuda može ispitati.

8. Suprotno navodima iz revizije nižestupanjski sudovi dali su razloge zašto smatraju da tužitelj nije dogovorio sa bivšim ravnateljem da će sklopiti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme nakon što istekne Ugovor o radu na određeno vrijeme koji je bio sklopljen do 30. studenog 2009.

9. Pritom, za naznačiti je, da je sam tužitelj na ročištu od 9. siječnja 2014. odustao od prijedloga za saslušanje predloženog svjedoka, bivšeg ravnatelja TB.

10. Također, činjenica što je odgovor na tužbu, dat od strane osobe čiji je izbor kasnijom odlukom suda proglašen nezakonitim, nakon čega su se stranke upustile u raspravljanje o predmetu spora, pa je i bila donesena meritorna presuda, nije bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, jer je u trenutku provođenja radnje odgovorna osoba DB bila upisana u sudski registar.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, već da su stranke 30. studenog 2009. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te za vraćanje na rad na radno mjesto stručni suradnik - Voditelj programa, te za isplatu naknade plaće u utuženom iznosu.

12. Tužitelj je svoj zahtjev temeljio na tvrdnjama:

1. da je postigao dogovor sa bivšim ravnateljem da će nakon sklapanja navedenog Ugovora o radu sklopiti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme 2. da se u Ugovoru ne vidi iz kojih razloga je sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme

3. tijekom postupka iznio je tvrdnju da je posljednji Ugovor o radu na određeno vrijeme s tužiteljem sklopila DB kao ravnateljica tuženika, a da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-435/09 od 28. lipnja 2010., naknadno, utvrđena ništavom odluka tuženikovog Upravnog vijeća od 25. rujna 2009. o imenovanju v.d. ravnateljice tuženika DB.

13. Sudovi nižeg stupnja utvrdili su da nije postojao ugovor između tužitelja i bivšeg ravnatelja da će stranke po isteku navedenog Ugovora o radu sklopiti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

14. Također, sudovi nižeg stupnja pravilno smatraju da sama činjenica što iz ugovora nije razvidno radi čega je sklopljen Ugovor o radu na određeno vrijeme, ne predstavlja samo po sebi povredu koja bi dovela do toga da bi se Ugovor o radu na određeno vrijeme smatrao kao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

14.1. Prema odredbi Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 68/05 i 94/09 - dalje: ZR) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen objektivnim razlozima koji su opravdani rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja. Prema odredbi čl. 10. st. 5. ZR propisano je ako je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovog Zakona, ili ako radnik ostane raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je radnik sklopio ugovor na neodređeno vrijeme.

14.2. Obzirom da tužitelj nije dokazao da bi ugovori o radu bili sklopljeni protivno odredbama iz čl. 10. st. 1. ZR, to su pravilno sudovi nižeg stupnja zaključili da se nije ostvarilo pravo iz odredbe čl. 10. st. 5. ZR.

14.3. Osim toga, pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da je činjenica što je nakon sklapanja Ugovora o radu pravomoćnom presudom utvrđena ništetnost odluke tuženikovog Upravnog vijeća o imenovanju v.d. ravnateljice ne povlači za sobom i ništavost svih odluka i ugovora koje je v.d. ravnateljica donijela odnosno sklopila. Ne samo da bi to značilo da bi bili ništetni svi pravni poslovi koji su se u to vrijeme sklapali sa tuženikom, već bi u tom slučaju bio i ništetan i sam ugovor kojeg je tužitelj sklop io sa tuženikom kada je v.d. ravnateljica DB bila vršiteljica dužnosti.

15. Pri tome, valja navesti da tužitelj nije nastavio raditi nakon isteka Ugovora o radu na određeno vrijeme, već je poslodavac svojom odlukom, zapravo dopisom, samo deklarirao te obavijestio tužitelja da mu je 31. svibnja 2010. prestao njegov Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen 30. studenog 2009. upravo zbog isteka vremena na koji je sklopljen (po sili zakona).

16. Također, za napomenuti je da je u okviru žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava dio revidentovih navoda su sadržane u činjeničnim prigovorima koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka - suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima nižestupanjskih sudova. U smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa revidentovi navodi u tom pravcu nisu niti mogli biti razmatrani.

17. Zbog navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka koji ističe tuženik pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek