REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLIT

Gundulićeva 27, Split

Poslovni broj: Kzd-42/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji za mladež ovog suda Jadranki Luketin kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anele Krolo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog PV zbog jednog kaznenog djela protiv javnog reda – nasilničkim ponašanjem – opisano i kažnjivo 323. a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od KOz-DO-2/25 od 10. siječnja 2025., nakon održanih rasprava od 28. svibnja 2025., 1. prosinca 2025., 4. ožujka 2026. i rasprave zaključene dana 15. travnja 2026., u prisustvu okrivljenog PV, branitelja okrivljenog Darka Stanića, odvjetnika u [adresa], punomoćnika oštećenog djeteta ČV i zamjenika ODO-a Split NV, dana 15. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENI: PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. P i Č, rođene N, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tehničar unutarnjeg transporta, oženjen, otac dvoje mldb. djece u dobi od 3 i 5 godina, pismen sa završenom SSS, srednjeg imovnog stanja, bez čina, neodlikovan, osuđivan

k r i v  j e

I. što je dana 3. srpnja 2024.g. oko 09,30 sati, u Omišu, Poljički trg 5, ispred turističke agencije „Asi“, u nakani da ponizi dijete KV, rođenog **.**.2008., u nazočnosti drugih građana, dijete KV otvorenim dijelom šake udario u predjelu lijevog obraza nakon čega je od siline udarca KV pao na stolicu s koje se prethodno bio ustao, uslijed čega je isti zadobio vidljivo crvenilo lijeve strane lica i uške, te curenje iz nosa, da bi ga potom u daljnjem fizičkom napadu na KV spriječio prisutni građanin,

dakle, nasiljem na javnom mjestu drugoga doveo u ponižavajući položaj,

II. čime je počinio jedno kazneno djelo protiv javnog reda –nasilničkim ponašanjem – opisano i kažnjivo 323. a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11

III. Stoga se okrivljeni PV na temelju čl. 323. a KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

Potom se, na temelju čl. 56. KZ/11, okrivljeniku izriče

UVJETNA OSUDA

na način da kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 7 (sedam) mjeseci neće biti izvršena ako isti u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenik se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24, 72/25,13/26 – dalje: ZKP/08) dužan je okrivljeni PV nadoknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 581,36 EUR (petsto osamdeset jedan euro i trideset šest centi), od čega iznos od 315,00 EUR (tristo petnaest) predstavlja troškove sudsko-medicinskog vještačenja te iznos od 266,36 EUR (dvjesto šezdeset šest eura) predstavlja državnoodvjetnički i sudski paušal.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred Općinskim sudom u Splitu optužnicu pod brojem KOz-DO-2/25 od 10. siječnja 2025. protiv okrivljenog PV zbog jednog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: Kazneni zakon).

2. Optužnica je potvrđena 25. ožujka 2025. (Kovm-5/25). Nakon što je oformljen spis gornjeg poslovnog broja, dana 28. svibnja 2025. zakazana je prva rasprava na kojoj se očitovao o krivnji okrivljeni PV navodeći da se ne smatra krivim za utuženo kazneno djelo iz optužnice, odnosno kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Obranu je htio iznijeti na kraju dokaznog postupka.

3. U dokaznom postupku dana 1. prosinca 2025. saslušan je svjedok-oštećenik- žrtva KV, zatim na raspravi od 4. ožujka 2026. saslušan je svjedok BV, svjedok OV, svjedok IV kao i svjedok HV, a u nastavku dokaznog postupka na raspravi od 4. ožujka 2026. pročitani su i pregledani: medicinska dokumentacija za oštećeno dijete KV (list 16 do 17), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PV od dana 3. srpnja 2024. zajedno sa pripadajućom DVD snimkom ispitivanja (list 19 do 23), suglasnošću stranaka pročitana je zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika-žrtve djeteta KV od 17. prosinca 2024.g. (list 36 do 38), suglasnošću stranaka pročitana je sudsko-medicinsko vještačenje stalnog sudskog vještaka dr. Antonia Alujevića od 24. prosinca 2024.g. (list 39 do 40).

4. Stranke nisu imale primjedbi na pročitanu i pregledanu dokumentaciju kao ni daljnjih dokaznih prijedloga.

4.1. Nakon što je proveden dokazni postupak na raspravi od 4. ožujka 2026. zastupnik optužbe izmijenio je činjenični opis prethodno utuženog kaznenog djela, pravni opis istoga, a sukladno gornjim izmjenama i pravnu kvalifikaciju djela stavljajući sada na teret okrivljenom PV jedno kazneno djelo protiv javnog reda nasilničkim ponašanjem – opisano i kažnjivo 323. a Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11.

4.2. Okrivljeni PV nakon navedenih izmjena od strane ODO-a Split naveo je da je razumio navedene izmjene, ali te da ostaje pri svom očitovanju odnosno da negira počinjenje kaznenog djela kao što je i poricao počinjenje kaznenog djela povrede djetetovih prava.

5. Dana 15. travnja 2026. na kraju dokaznog postupka PV je dao svoju obranu.

6. Prije nego što citiramo obranu za kazneno djelo iz čl. 323. a KZ/11 sud drži važnim osvrnuti se na obranu koju je dao za prethodno utuženo kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

7. Ispitan pred policijskim službenikom okrivljeni je i tada tvrdio da je predmetne prigode 3. srpnja 2024. oštećenik KV uzeo torbicu iz njegovog broda. Većm i tada je priznao da je burno reagirao i da ga je udario po licu. Nije mu nanio ozljede. Bilo je naguravanja sa prisutnim osobama. Da je znao da je maloljetan oštećenik ne bi to učinio. To je više bilo nekakvo guranje nego udarac. KV je negirao da je uzeo torbicu.

8. Na raspravi od 15. travnja 2026. iskazao je da cijeli događaj iz izmijenjenog činjeničnog opisa same optužnice se ipak dogodio. Tada je bio u vidno uzbuđenom stanju i činjenica je da osobno nije osobno vidio da bi oštećenik oduzeo torbicu koja je naknadno pronađena. Bez obzira što to nije vidio svojim očima posumnjao je da to može biti isključivo on znajući položaj brodova koji su bili, znajući o nekakvim osobinama ličnosti samog oštećenika, ali ponavlja da nije osobno vidio nikakvu krađu, ali je zaista posumnjao. To ga je razljutilo i jednostavno je u tom momentu bio uvjeren da je oštećenik počinitelj krađe. Došlo je do naguravanja. Ne opovrgava činjenice kako su svjedoci kazali jer jer slušao iskaze svjedoka. Priznaje da je u tom naguravanju i oštećenika udario u predjelu lijevog obraza, ali to nije bilo jako i snažno jer da ga je htio udariti jako i snažno, ne bi bio živ. U svakom slučaju nije zadovoljan sa događajem i činjenica je da se mogao više iskontrolirati, ali nije uspio. Oko njih su bili ljudi, došlo je do naguravanja. Kada se sve to dogodilo nije znao da je KV maloljetan, znao je samo da mu je otac u zatvoru i on i njegovi poznanici su ga čak štitili znajući da ima problema u obitelji. Navodi i to da zna da nije postupio kako bi trebalo. Ipak je točno da je krenuo rukom u predjelu lijevog obraza KV. Opet ponavlja da se jednostavno nije mogao suzdržati. Ovo sve je napravio u afektu. Sada vidi da se ovo moglo nježnije napraviti i prethodno istražiti, no međutim tako mu je došlo, bio je u afektu i ono što je bilo u njegovoj sumnji je tada bila gola činjenica, a to je da bi oštećenik prethodno ukrao torbicu koja se spominje u spisu.

Posebno upitan je li se ispričao oštećeniku, iskazao je da se ispričao. To je bilo u Radmanovim mlinicama tijekom ljeta i mirno mu je pristupio i rekao da mu je žao. Oštećenik se samo nasmijao i otišao. Više ga nije ni viđao, a u policiji su mu rekli da izbjegava kontakte s maloljetnikom. Bez obzira na sve, navodi da neka sud ocijeni što misli da treba, ali da neće mijenjati svoj stav kako je uvodno rekao. U svojoj obrani, sukladno navodima svojeg branitelja, ostaje pri stavu da nije kriv

Na posebno pitanje zastupnika optužbe je li u tom naguravanju došlo do kontakta njegove ruke i lica KV, naveo je kako je vjerojatno je u tom naguravanju. Naguravao se sa svjedocima koji su stalno govorili "nemoj dite tuć, nemoj" To naguravanje je trajalo relativno kratko. Svjedoci su govorili jer su se plašili da ne eskalira sukob jer se povišenim tonom obraćao oštećeniku KV i bio je uvjeren da je on ukrao tu torbicu.

Na kraju obrane naveo je da mu je žao što je do svega ovoga došlo i da je svjestan da to što je KV napravio nije krađa, ali u tom afektu i znajući njegov lik, za njega je to bila istina.

9. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud drži dokazanim da je okrivljenik PV počinio kazneno djelo koje mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret. Okrivljenik, kada se malo detaljnije pogleda njegova obrana koju je dao na zadnjoj raspravi, formalno negira počinjenje djela, međutim sadržajno potvrđuje sve bitne okolnosti događaja te potvrđuje da je predmetne prigode na javnom mjestu fizički nasrnuo na oštećeno dijete te da ga je istom tom prilikom udario po licu. Osim same obrane, koja formalno predstavlja poricanje djela, da je isto počinjeno proizlazi iz sadržaja iskaza svjedoka – oštećenika i žrtve, koji je detaljno i okolnosno opisao način postupanja okrivljenika, a njegov iskaz potvrdili su ispitani svjedoci očevici BV i IV. Također, iskazi ovih svjedoka objektivizirani su i sadržajem pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Antonija Alujevića, koji je potvrdio da je prilikom inkriminirane prigode konstatirao crvenilo lijeve strane lica i uha, koji ne predstavljaju tjelesnu ozljedu u sudskomedicinskom smislu, međutim mogu imati vrijednost traga koji je nastao udarcem otvorene šake.

Ovdje se također ističe da su ispitani svjedoci potvrdili da je predmetne prigode bila potrebna njihova intervencija kako bi se spriječio daljnji nasrtaj okrivljenika na oštećenika i možebitne teže posljedice. Svi ispitani svjedoci istaknuli su da je okrivljenik izrazito jake tjelesne građe, te da je oštećenik u odnosu na njega, kao maloljetno dijete, a i svojom slabijom tjelesnom građom, bio u inferiornom položaju. Stoga sud drži da je utvrđeno kako je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

11. Svjedok-oštećenik KV na raspravi je dao iskaz 1. prosinca 2025. Ponajprije je iskazivao pred Županijskim sudom u Splitu dana 17. prosinca 2024. (list 36–38.). Prije nego što je dao iskaz na raspravi, naveo je da je u cijelosti točno ono što je iskazivao te da će odgovoriti na pitanja ukoliko ih stranke postave.

Tako navodi da je tog datuma prišao manjim brodom do broda PV kako bi ukrcao turiste kojima je nakon toga iznajmio brod od AV. U brod PV nije ulazio. Inače, PV ima više brodova koje iznajmljuje. Brod u kojem je bio bio je jedan od brodova AV i, da bi krenuo, morao je pridržati brod PV s kojim je s jedne strane rijeke prešao na drugu stranu rijeke. Ponavlja da u brod PV nije ulazio. Pokazao je turistima, nakon što su se ukrcali, kako se upravlja brodom. Nije bio dulje od tri minute i oni su dalje nastavili sami. S tim turistima napravio je krug kako bi im pokazao kako se rukuje brodom. Nakon nekoliko minuta, što je vozio te ljude i pokazao im, ostavio ih je u brodu, a on je izašao na drugu stranu, dok su turisti sami nastavili vožnju brodom. Nakon toga otišao je ispred agencije AV. Tada je došao PV s biciklom, počeo se derati na njega pitajući ga gdje je torbica. On je rekao da nema pojma o čemu priča i da ne zna o kojoj je torbici riječ. PV je mislio da je on uzeo torbicu od njegovog vozača. Zapravo ga je optužio znajući da je iznajmio brod njegovim gostima. Mislio je da je on, budući da je bio pored broda, ušao u brod i uzeo torbicu, odnosno ukrao ju. On je to poricao i nije to napravio. Da je to napravio, ne bi ga zbog tog udarca prijavio policiji.

Dalje oštećenik pojašnjava kako se naknadno razotkrilo da je PV pronašao torbicu, ali gdje ju je našao nema pojma, valjda negdje u brodu. Kada se ta torbica pronašla, on nije bio tamo. Da je torbica pronađena rekao mu je njegov radnik IV. Taj Martićev radnik nazvao ga je na mobitel tri ili četiri dana poslije i rekao mu da je torbica pronađena te da povuče tužbu. Više nije ništa istraživao oko ovog slučaja i jedino mu je taj radnik, koji se zove MV, to rekao, uz dodatak da bi trebao povući tužbu, što nije do kraja ni shvatio.

Dajući iskaz na raspravi bio je vrlo precizan u pogledu udarca kojeg je zadao okrivljenik. Drugim riječima, sve što je iskazivao bilo je točno. Na raspravi je sam istaknuo koliko je PV visok i krupan. Koliko je čuo, visok je dva metra i umirovljeni je boksač. Stoga je jačina njegovog udarca bila apsolutno jaka. On je tada bio i niži deset centimetara nego što je sada kada daje iskaz. Na upit je li ga bilo strah PV odgovorio je da jest. Kada je prošle godine radio za AV, stalno je promišljao hoće li ga PV udariti. Nakon udarca pokušao je sanirati ozljedu i vidjeti što se dogodilo. Otišao je na hitnu pomoć. Odveo ga je IV koji se spominje u spisu. Otišao je jer ga je u početku zaboljelo u predjelu lica, dok ga dva do tri sata poslije više nije boljelo. Nije dobio nikakvu posebnu terapiju.

Na poseban upit zastupnice optužbe tko je mogao vidjeti taj udarac i tko je bio tamo, oštećenik odgovara: "To su vidjeli OV, IV, a bio je i BV." Ovi koji su to vidjeli intervenirali su da se događaj ne pogorša, odnosno da ne eskalira u nešto gore. Ova dva punoljetna išla su ga obraniti, a on je pao na stolicu i nije mu palo na pamet ići u napad jer se čovjek zaplaši samo kada ga vidi, a kamoli da mu uzvrati udarac. IV rekao je PV da ga pusti jer je dijete. BV mu ništa nije rekao, a za OV se ne sjeća; misli da ga je više odgurivao od njega. Ipak nije došlo do nikakvog fizičkog obračuna između PV i ovih koji su mu stali u obranu.

Na posebno pitanje smatra li da bi se dogodilo i gore da tu nisu bili ljudi koje je spomenuo, navodi da zasigurno bi. Misli da bi zadobio još koji udarac jer su ipak ova dvojica to spriječila svojom prisutnošću i određenom intervencijom.

Nakon udarca otišao je na Hitnu pomoć Omiš. Nakon toga prošla su nekih dva do tri sata, pa je ponovno otišao raditi, odnosno iznajmio je dva broda, a potom otišao kući.

Kada je bio upitan je li bio radno sposoban, odgovorio je da jest jer, u svakom slučaju, ako ga se pita je li bio radno sposoban, odgovara da jest, "pa nije me upucao pištoljem nego me plesnuo".

Na poseban upit suda je li zainteresiran za kazneni progon okrivljenika, naveo je da jest, a odluku o sankciji prepustio je sudu.

Na poseban upit punomoćnika oštećenika osjeća li i dalje strah od okrivljenika kada ga sretne, iskazao je: "Normalno da osjećam", a na ponovljeni upit zbog čega navodi kako da ne bi osjećao strah pored činjenice što ga je udario čovjek od 40 godina, a on je imao 15 ili 16 godina

12. Prema iskazu svjedoka BV proizlazi da je i on vidio da je u jednom trenutku okrivljenik, onako "odgojno okrznuo" oštećenika KV. To se dogodilo jedanput. I on ističe da je u cijeloj toj priči oštećenik stalno govorio da nije ukrao torbicu. Drugi su se umiješali na način da su govorili da se smire, verbalno su se umiješali, ali ne i fizički. Samo su govorili: "Nemojte, pusti ga."

13. U dokaznom postupku saslušan je i IV dana 4. ožujka 2026. Navodi da zna samo da je KV bio optužen da je ukrao nekakvu torbicu i da ga je za to optužio PV. U toj nekoj raspravi i naguravanju vidio je da je PV udario oštećenika. O kakvom je udarcu riječ, smatra da sud treba sam prosuditi. Za udarac navodi da je bio odgojni. I on drži da KV dolazi iz disfunkcionalne obitelji pa ga ne bi ni čudilo da je nešto ukrao.

Isto tako naveo je da je KV odveo na Hitnu pomoć. Na licu je vidio nekakvo lagano crvenilo. Dosta je znao o njegovoj obitelji i drži da je trebalo pružiti određenu zaštitu kako stvari ne bi progredirale pa je zbog toga tako postupio. Zato ga je i odveo na Hitnu pomoć te je, dok ga je doktor pregledavao, čekao u automobilu. Kada je završio s pregledom, odveo ga je natrag na posao. Misli da je kazao kako mora na policiju te je zvao sestru jer nije mogao bez nje. Majku nema jer je umrla. Ukratko, zaključio je kako je imao potrebu zaštititi oštećenika od osobe koja ga je napala i to je to.

Tijekom davanja iskaza prisjetio se detalja i naveo da je vidio udarac koji je okrivljenik zadao oštećeniku, a to je bio udarac otvorenim dlanom u lice. I sam drži predavanja o odgoju pa kaže da je ta triska bila nešto najbolje što se tom djetetu moglo dogoditi u životu u smislu opomene jer je bio nestašan. Prisjeća se da je u jednom trenutku izgledalo kao da se situacija smirila, ali nije jer ga je potom udario u lice, kako je već opisao. Ako je netko kazao da se oštećenik smijao, to ne može potvrditi, ali ako jest, onda to može biti samo posljedica stanja šoka i nelagode.

Na poseban upit ponovio je da je oštećenika odveo na Hitnu pomoć kako bi ga zaštitio od PV te da institucije zaštite ovo dijete.

14. Analizirajući sve navedeno iz provedenog dokaznog postupka, nesporno je utvrđeno da je okrivljenik PV na javnom mjestu, a radi se o Poljičkom trgu 5 u Omišu, ispred turističke agencije "Asi", doveo oštećenika svojim ponašanjem u ponižavajući položaj, a pri tome nije počinjeno teže kazneno djelo. To iz razloga što je nesporno da je udarac oštećeniku dlanom u lice zapravo čin nasilja. Nadalje, to nasilje obavljeno je na javnom mjestu jer se radi o javnom prostoru gdje može biti, a i bilo je, više osoba. Nesporno je utvrđeno da je okrivljenik iznenada i agresivno napao oštećenika, pri čemu je vikao na njega i govorio mu ružne riječi, optuživao ga da je kradljivac, a nakon toga zadao mu i udarac. Pri tome nije utvrđeno da je oštećenik na ikakav način izazvao okrivljenika niti je na bilo koji način dokazano da je isti počinio kazneno djelo krađe za koje ga je okrivljenik stalno optuživao. Na takav način doveden je u ponižavajući položaj jer je povrijeđeno njegovo dostojanstvo na način da ga je okrivljenik iznenada i agresivno napao, pokazujući fizičku nadmoć nad njim, dok je oštećenik bio bespomoćan te se nije uspio obraniti, slijedom čega je bio ponižen pred ostalim ljudima koji su bili prisutni. Tom prilikom, a to je nesporno, nije počinjeno teže kazneno djelo budući da oštećenik nije zadobio tjelesne ozljede u sudskomedicinskom smislu riječi, što proizlazi iz vještačenja dr. Antonija Alujevića.

15. Nasilničko ponašanje iz članka 323.a KZ/11 kazneno je djelo čija inkriminacija glasi da tko nasiljem, zlostavljanjem, osobito drskim ponašanjem ili drugim osobito drskim načinom drugoga dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo, čini kazneno djelo nasilničkog ponašanja.

Sud drži da je izmijenjeni činjenični opis iz optužnice upravo utemeljen na ovakvoj inkriminaciji i opisu samog kaznenog djela iz članka 323.a KZ/11 te da je okrivljenik zaista nasiljem na javnom mjestu oštećenika doveo u ponižavajući položaj. Po mišljenju suda nije u pravu obrana kada navodi da nije dokazano ovo kazneno djelo jer nisu ostvareni svi konstitutivni elementi predmetnog kaznenog djela iz članka 323.a KZ/11.

Sud drži da ovakav stav nije pravno osnovan. Radi se o oštećeniku koji je bio maloljetan i koji je potpuno nepravedno i nedokazano pred skupinom punoljetnih osoba optužen za krađu torbice. Počinitelj PV preuzeo je ulogu ne samo policijskog istražitelja, već i ulogu optužbe i suda, a dakako i izvršitelja sankcije. Ukratko, svojim ponašanjem preuzeo je sve procesne uloge vrlo netrpeljivo, nepromišljeno i neopravdano, pri tome znajući da se radi o maloljetnoj osobi te čak i uvjeren da je sve što je poduzeo protiv njega za njega dobro i da je odgojno postupio (otac u zatvoru, dijete sumnjivog ponašanja i sl.). Zar treba doista posebno dokazivati da je takvim ponašanjem povrijedio dostojanstvo maloljetnika, neopravdano ga optužujući za djelo za koje se naknadno utvrdilo da ga nije počinio?

O svojoj uznemirenosti i strahu svjedočio je i sam oštećenik na raspravi. Radi se o počinitelju snažne tjelesne građe, koji se bavio borilačkim sportovima, daleko iznad prosječne visine i težine, koji kao takav najprije verbalno, a potom i fizički (udarcem u lice) napada maloljetnika koji je znatno manji, niži i, dakako, skromnije tjelesne građe u odnosu na počinitelja. Kod ovakvog stanja stvari, a činjenice su na raspravi utvrđene, žrtva je dovedena u ponižavajući položaj, a bila je uznemirena i ustrašena, o čemu je već bilo riječi.

Stoga sud zauzima sasvim suprotno stajalište od onoga koje zastupa obrana, a prema kojem u ponašanju okrivljenika nisu ostvareni svi konstitutivni elementi kaznenog djela (povreda dostojanstva, uznemirenost i strah). Uostalom, oštećenik je udaren u lice, nastalo je crvenilo, radi čega je zatražio liječničku pomoć. Okrivljenik je nesporno visoke tjelesne građe te njegov udarac u lice treba promatrati u kontekstu izrazite nesrazmjernosti između snage napadača i oštećenika.

16. Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, trebalo je pristupiti izboru vrste i visine kaznenopravne sankcije. Od olakotnih okolnosti sud je cijenio što je okrivljenik sadržajno priznao kazneno djelo u bitnim elementima, premda to nije shvatio jer je, iznoseći obranu, zapravo u bitnim elementima priznao djelo, ali je, uz intervenciju branitelja, iskazao kako formalnopravno djelo poriče. Kod ovakvog stanja stvari radi se o nesnalaženju okrivljenika, smatrajući da je takva obrana za njega povoljnija. Treba cijeniti i činjenicu da se naknadno ipak ispričao oštećeniku, što potvrđuje i sam oštećenik. Sud je uzeo u obzir i stav punomoćnika oštećenika, koji je jasno iskazao na raspravi u završnom govoru, navodeći da podržava navode optužbe u pogledu počinjenja djela, ali da ipak smatra kako je zatvorska kazna koju je predložio predstavnik optužbe prestroga te da bi uvjetna osuda bila primjerenija. Cijenjena je okolnost i njegove procesne discipliniranost okrivljenika u smislu da nije svojim radnjama nije odugovlačio tijek kaznenog postupka; dapače svojim ponašanjem je doprinio ekonomičnijem i bržem dovršetku kaznenog postupka.

Od otegotnih okolnosti cijenjena je okrivljenikova prijašnja osuđivanost, ali je sud ipak uzeo u obzir da okrivljenik nije bio osuđivan za istovrsna kaznena djela.

17. Radi svega navedenog, okrivljeni je proglašen krivim za kazneno djelo nasilničkog ponašanja iz čl. 323. a KZ/11 te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, nakon čega je istome izrečena uvjetna osuda temeljem čl. 56. KZ/11 na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

18. Ovaj sud je smatrao da izrečena uvjetna osuda je sankcija primjerena okolnostima počinjenog djela te i svim drugim okolnostima ovog slučaja, te sud drži da će se takvom sankcijom moći ostvariti svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11. Izrečena uvjetna osuda primjerena je svim okolnostima djela i nastupjelim posljedicama te stoga držimo da će se time pozitivno utjecati na okrivljenika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrže od izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Time će se postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije te postići načelo individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na okrivljenog da ne ponavlja više takva i slična kaznena djela.

19. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11 - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., 130/20, 80/22., 36/24, 72/25,13/26 – dalje: ZKP/08) dužan je okrivljeni PV nadoknaditi troškove kaznenog postupka u sveukupnom iznosu od 581,36 EUR (petsto osamdeset jedan euro i trideset šest centi), od čega iznos od 315,00 EUR (tristo petnaest) predstavlja troškove sudsko-medicinskog vještačenja te iznos od 266,36 EUR (dvjesto šezdeset šest eura) predstavlja državnoodvjetnički i sudski paušal.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 15. travnja 2026.

SUTKINJA ZA MLADEŽ:

JADRANKA LUKETIN

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a za Županijski sud u 4 primjerka.

DNA:

- okrivljenom PV

- branitelju Darku Staniću

- ODO u Splitu

- oštećeniku i punomoćniku (po pravomoćnosti)

- u spis