REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-704/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Borojević, odvjetnik u Novoj Gradiški, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB 52634238587, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, Građansko - upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-122/2025-3 od 8. rujna 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-262/2024- 6 od 9. svibnja 2025., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika se odbija.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj je predložio ovom sudu da ga odbaci i tuženika obveže da mu naknadi trošak sastava toga podneska.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
4. Predmet spora zahtjev je tužitelja kao zaposlenika tuženika raspoređenoga u Policijsku upravu primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, na poslovima policijskoga službenika (zapovjednik, strojar i mornar), za isplatu razlike u naknadi plaće za obavljeni rad duži od redovnoga punog radnog vremena (prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom).
5. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:
„- Postupaju li sudovi protivno relevantnim odredbama Zakona o policiji, Uredbe o plaćama policijskih službenika i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kada, za slučaj obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, paušalno određuju stvarno odrađene sate rada na terenu (24 sata minus 8 sati odmora minus sati redovnog radnog vremena sati prekovremenog rada te 24 sata minus 8 sati odmora sati stvarnog radnog vremena) i na taj način utvrđuju koji iznos na ime prekovremenog rada je tužena dužna platiti tužitelju, bez da su utvrdili stvarno (faktično) odrađene sate rada obzirom na radno mjesto i nalog-zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova (a za što je tužena sudu ponudila relevantne dokaze, radne naloge i evidencije za obračun plaće u kojima je točno definirano naloženo, što je odrađeno i što je na ime čega isplaćeno policijskom službeniku?“,
„- Mogu li se svi ostali sati koje je službenik (tužitelj) proveo na radu na terenu na brodu, a pri tome se misli na sate koji se dobiju nakon što se od 24 sata jednog dana oduzmu sati redovnog radnog vremena i sati odmora, odrediti na taj način u paušalnom iznosu i smatrati prekovremenim radom, bez da se utvrdi da li je za vrijeme tih ostalih sati tužitelj stvarno (faktično) radio s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog (i za koje sate mu onda pripada pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad) ili je za te ostale sate potrebno utvrditi da li je, za vrijeme istih, tužitelj stvarno aktivno radio ili pak bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili u luci izvan broda (a za što mu je tužena i isplatila odgovarajuću naknadu?“ i
„- Je li za obavljanja policijskih poslova u višednevnim službama na moru, vrijeme izvan redovnog radnog vremena (izuzev vremena kada je policijski službenik - tužitelj odmarao), a za koje policijski službenik-tužitelj nije aktivno radio, nego bio u pripravnosti na brodu ili u luci, vrijeme prekovremenog rada ili vrijeme pasivnog dežurstva (KU)?“
6.1. Citirana pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ni za razvoj prava u sudskoj praksi, jer su činjenične naravi i potpuno vezana za okolnosti svakoga pojedinog slučaja (koliko je sati tužitelj radio dok je bio u pripravnosti na brodu odnosno je li faktično stvarno aktivno radio ili se odmarao), a takva pitanja, koja su utemeljena na preispitivanju činjeničnih okolnosti konkretnoga predmeta koje tuženik ocjenjuje drugačije od suda, ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom postupku. Pitanja su i u suprotnosti s utvrđenjem nižestupanjskih sudova jer su oni tužitelju dosudili naknadu na temelju provedenoga vještačenja prema utvrđenom broju stvarno odrađenih sati, a što je u skladu s izraženim shvaćanjem revizijskoga suda u nizu odluka (npr. Revr-1925/18-2 od 21. listopada 2020.).
6.2. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.
7. Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (točka II. izreke) jer se, s obzirom na sadržaj toga podneska, ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
