REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-173/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja MZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Šime Taraš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. iz Zadra, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, koju zastupa punomoćnica Sanja Porobija, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja i radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 216/2020-3 od 18. prosinca 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2424/2015-90 od 3. siječnja 2020., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-216/2020-3 od 18. prosinca 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2424/2015-90 od 3. siječnja 2020.
2. U odgovoru na prijedlog tuženica je predložila prijedlog odbaciti, a podredno odbiti te je tražila trošak odgovora na prijedlog.
3. Prvi tužbeni zahtjev radi isplate razlike između promjenjive kamatne stope i stope iz čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 - dalje ZOO), pravomoćno je odbijen, jer je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu bila određena, i to u visini od 4,5% godišnje, dok je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi isplate razlike između promjenjive kamatne stope i početno ugovorene kamatne stope, pravomoćno prihvaćen.
4. U prijedlogu je tužitelj naznačio sljedeća pravna pitanja:
„1. je li početna stopa ugovorene (promjenjive) kamate u potrošačkom ugovoru o kreditu valjana u okviru propisa koji štite prava potrošača, ukoliko je takva početna stopa određena na isti način kao i njezine kasnije promjene koje su već pravomoćno utvrđene ništetnima, dakle jednostrano od strane kreditora kao trgovca na unaprijed otisnutom obrascu ugovora, bez da se o visini početne stope pojedinačno pregovaralo s potrošačem kao korisnikom kredita, ili je takva početna stopa također nepoštena jer i ona protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala ugovor o kreditu?
2. je li činidba na plaćanje kamata, stopa kojih kamata je ugovorena kao promjenjiva, a
a) nisu ugovoreni objektivizirani parametri promjenjivosti,
b) ugovor ne sadrži podatke pomoću kojih se visina stope može odrediti, i c) ugovorne strane nisu ostavile trećoj osobi da odredi visinu stope
određena ili odrediva ili je takva činidba neodređena i neodrediva?;
3. u slučaju da bi činidba na plaćanje kamata iz gornjeg pitanja 2. bila neodređena i neodrediva, vrijedi li u takvoj pravnoj situaciji između ugovornih strana rektifikacijska stopa kamata propisana odredbom čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), odnosno predstavlja li navedena odredba valjan način uspostave zakonitog mehanizama promjene (ništetne) stope kamate?“
5. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
6. U postavljenim pitanjima tužitelj ustraje na shvaćanju da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti čl. 26. st. 3. ZOO. Postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer iz npr. rješenja ovoga suda broj Rev 4379/2019-2 od 1. prosinca 2020. proizlazi kako u slučaju u kojemu je kamatna stopa u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila ugovorena niti pod pretpostavkom ništetnosti jednostrane odluke tuženika o promjenjivoj kamatnoj stopi, ne bi došla u obzir primjena odredbe čl. 26. st. 3. ZOO. Osim toga, predlagatelj u postavljenim pitanjima polazi od pogrešne pretpostavke da kamatna stopa u ugovoru o kreditu nije određena niti odrediva, jer suprotno proizlazi iz utvrđenja nižestupanjskih sudova (određena je početna kamatna stopa).
7. Stoga pobijana presuda ne odstupa od postojeće prakse ovog, revizijskog suda (tako i u Revd-1801/2022-2 od 10. svibnja 2023.).
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije pa je riješeno kao pod točkom I. izreke.
9. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav RH) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tužitelj.
10. Naime, tužitelju je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno nije ničime dokazao sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Pobijana presuda je opravdana ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti prijedlog i odlučiti kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
12. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, jer taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te je odlučeno kao pod točkom III. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
