Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž- 307/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg po punomoći zastupa Srđan Kalebota odvjetnik u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8/II, protiv tužene Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Rijeka, Jadranski trg 3A, koju po punomoći zastupa Damir Metelko odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1649/2021-8 od 7. siječnja 2026., dana 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužene, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1649/2021-8 od 7. siječnja 2026. i rješava: prihvaćanjem prigovora mjesne nenadležnosti tužene Općinski sud u Splitu oglašava se mjesno nenadležnim, te se predmet ustupa Općinskom sudu u Rijeci kao mjesno nadležnom sudu. II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor mjesne nenadležnosti tog suda za odlučivanje u navedenom predmetu.
2. Navedeno rješenje žalbom pobija tužena zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti rješenje sukladno žalbenim navodima, podredno, predlaže rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtijeva troškove sastava žalbe u iznosu od 125,00 EUR.
3. Žalba je osnovana.
4. U pravu je tužena kada prvostupanjsko rješenje osporava zbog žalbenog razloga pogrešne primjene odredbi procesnog prava o mjesnoj nadležnosti.
5. Predmet spora zahtjev je tužitelja radi utvrđenja ništetnosti dijela odredbi članka 2., 7. i 8. Ugovora o kreditu od 28. lipnja 2006. i isplatu preplaćenih iznosa mjesečnih anuiteta po ugovoru o kreditu s zateznom kamatom do kojih je došlo izmjenom obveze kroz razdoblje otplate kredita. Tužena je, između ostalih prigovora, istaknula i prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda da odlučuje o predmetu spora.
6. Nesporno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu određeno da u slučaju spora stranke ugovaraju nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, koje je u ovom slučaju na području mjesne nadležnosti Općinskog suda u Rijeci.
7. Prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanost navedenog prigovora tužene polazeći od toga da se o ugovornoj odredbi o prorogacijskoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, jer je u ugovor unesena kao unaprijed formulirani standardni ugovor tužene kao banke (trgovca), ocjenjuje da je ista nepoštena a time i ništetna u smislu članka 81. stavak 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje ZZP/03) i Direktivi vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993.
8. Međutim u pravu je tužena kada u žalbi ukazuje da bi i u slučaju ništetnosti prorogacijske klauzule, pravilnom primjenom odredbe članka 46. stavak 1. ZPP i članka 48. stavak 1. ZPP, u ovom slučaju izberivo bio nadležan:
a) prema odredbi članka 46. stavka 1. i članka 48. stavka 1. ZPP – Općinski sud u Rijeci, kao sud opće mjesne nadležnosti za tuženu koja u Rijeci ima registrirano sjedište, ili pak
b) Općinski sud u Splitu sukladno odredbi članka 59. ZPP po kojoj je za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te poslovne jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti nadležan i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi – ali samo ukoliko je poslovnica upisana u sudski registar kao podružnica tužene (kako to proizlazi iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Gr1-516/07, Gr1-293/21 i dr.).
9. Nakon zaprimanja tužbe, sud ocjenjuje nadležnosti na temelju navoda tužbe i na temelju činjenica koje su sudu poznate, sukladno odredbi članka 15. stavak. 2. ZPP, a tužitelj u tužbi, a niti tijekom dosadašnjeg postupka, nije naveo da je ugovor sklopljen u registriranoj poslovnici u vezi djelatnosti te poslovnice, odnosno podružnice tužene, te da takva poslovnica, odnosno podružnica, postoji kao registrirana u sudskom registru u trenutku podnošenja tužbe, a niti je u tom pravcu predložio izvođenje odgovarajućih dokaza, ističući podneskom od 27. kolovoza 2024. da je neosnovan prigovor tužene jer se postupak ima voditi pred sudom u Splitu kao mjestom u kojem je tužena putem svoje poslovne jedinice nedvojbeno spornu uslugu pružila tužitelju, slijedom čega niti tim podneskom ne tvrdi da je riječ o registriranoj poslovnici tužene i da je ugovor o kreditu sklopljen u vezi djelatnosti navedene podružnice. S druge strane tužena još u odgovoru na tužbu navodi da su u ovom slučaju istovjetni sud čija je nadležnost sporazumno određena i sud čija je nadležnost ustanovljena na temelju navedenih odredbi ZPP.
10. Slijedom navedenog, kako je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, osnovanu žalbu tužene valjalo je uvažiti, preinačiti prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točka 3. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke.
11. Odluka iz točke II. izreke o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
.
U Šibeniku 15. travnja 2026
S U D A C
Ana Jeleč-Pecirep
