REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1687/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1031/2025-2 od 8. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6251/2024- 10 od 23. svibnja 2025., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP).

2. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.

4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja:

„- Ima li banka (tuženik), prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pravo naplatiti klijentu (tužitelju) uslugu obrade tog kredita kao dio ukupne cijene kredita ili ima pravo naplatiti isključivo ugovornu kamatu (koja predstavlja cijenu zajma konkretnog iznosa te se u tom smislu obračunava u ovisnosti o iznosu preostale glavnice u trenutku naplate)?“

- „Je li sud povrijedio zabranu ocijene poštenosti ugovornih odredbi o cijeni, propisanu čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07 i 125/07), ocjenjujući poštenost ugovorne odredbe kojom je u ugovoru o kreditu propisana obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ako ta naknada predstavlja cijenu koju banka (tuženik) određuje za pružanje usluge obrade (tužiteljevog) kredita, a za koju odredbu istovremeno utvrđuje da je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva?“

- „Može li se stav građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojim je zauzeto shvaćanje da „ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe čl. 214. Zakona o obveznim odnosima treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva“, primijeniti i na ugovor o kreditu?““.

5.1. Prvo i drugo citirano pitanje nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je glede njih pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke revizijskoga suda poslovni broj Rev-673/2023- 2 od 13. veljače 2024., a nižestupanjski su sudovi ispitali je li u konkretnom slučaju bio ispunjen zahtjev transparentnosti.

5.2. Ni treće naznačeno pitanje nema tu važnost. Naime, prema pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u većem broju odluka (na primjer: Rev-364/2022-2 od 25. travnja 2023., Rev-652/2015 od 5. veljače 2019. i Revt-301/2017 od 4. prosinca 2018.), u okolnostima kada je stjecatelj nepošten, kao u konkretnom slučaju, obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečen bez osnove teče od dana neosnovanoga stjecanja, a to konkretno znači od dana kada je tužiteljica platila sporni iznos. Valja ovdje ukazati i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., iz kojih proizlazi da taj sud u slučaju kao što je ovaj, kada je utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovornih odredaba zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama prije sklapanja ugovora), ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

5.3. Na tuženikove tvrdnje da su citirana pitanja važna zbog potrebe razvoja prava u sudskoj praksi valja odgovoriti da potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskoga suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova.

6. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek