Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-3157/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Renate Popović predsjednice vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić Prester kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZH, zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022), kojeg brani Maja Tkalčec, odvjetnica u Varaždinu, odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 9. veljače 2026. godine, broj: Pp-2396/2025-6, na sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba ovlaštenog tužitelja Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje:
1. Pobijanom presudom okrivljenik ZH oslobođen je od optužbe da bi dana 28. studenoga 2022. godine u 13,25 sati, u mjestu Druškovec upravljao osobnim automobilom reg. oznake VŽ 789 OZ, za vrijeme dok mu je bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije, u vremenu od 23. studenoga 2022. do 23. veljače 2023. godine, prema rješenju PP Ivanec broj: 511-14-06/05-1-40-1/2021, pa da bi time počinio prekršaj iz članka 289. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da u tijeku postupka nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj za koji ga se tereti.
2. Protiv navedene presude pravodobno je podnio žalbu ovlašteni tužitelj Policijska uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kako proizlazi iz žalbe.
Žalitelj iznosi kako prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke pogrešno uzima kako izvršnost zaštitne mjere nastupa kad u cijelosti proteknu rokovi za obročno plaćanje novčane kazne. Žalitelj predlaže prihvatiti žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022 – dalje PZ), ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom ovlaštenog tužitelja, a po službenoj dužnosti ispitalo je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. PZ-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj Sud sukladno gore navedenom zakonskom propisu pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, oslobodivši okrivljenika od optužbe, te je svoju odluku obrazložio razlozima s kojima je suglasan i ovaj Sud.
Stoga su neosnovani navodi žalbe ovlaštenog tužitelja kako u odnosu na činjenično utvrđenje, tako i u odnosu na pravilnu primjenu materijalnog prava.
Okrivljenik je nesporno dana 19. kolovoza 2022. godine platio zadnji obrok novčane kazne, te je s tim danom nastupila izvršnost zaštitne mjere, pa je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 3 mjeseca istakla s danom 19. studenoga 2022. godine, tako da okrivljenik dana 28. studenoga 2022. godine kako ga se teretilo optužnim prijedlogom, nije bio u prekršaju.
6. Zbog naprijed izloženih razloga, trebalo je žalbu ovlaštenog tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 15. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marcela Soljačić Prester, v.r.
Renata Popović v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i ovlaštenog tužitelja.
