REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4444/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gospodarstvo Jumić d.o.o., Grabovac, Zagorska 104, OIB 88315753487, kojeg zastupa punomoćnik Marijan Belčić, odvjetnik iz Osijeka, protiv tuženika Eko baza d.o.o., Josipovac, Josipa Kozarca 33, OIB 88968841144, kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović, odvjetnik iz Varaždina, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-256/2024-3 od 6. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-320/2023-36 od 30. studenoga 2023., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-256/2024-3 od 6. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-320/2023-36 od 30. studenoga 2023. u točkama I. i II. izreke, temeljeći ga na odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu kao i prigovor o povredi temeljnih ljudskih prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 85/10 - službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav RH) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

2. Na prijedlog nije odgovoreno.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da oba naznačena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3.1. Prvo pravno pitanje kojim se preispituje je li tužitelj može dva puta naplatiti svoje potraživanje, polazi od pogrešne pretpostavke da je tužitelj dva puta naplatio svoje potraživanje, koja je suprotna utvrđenjima u ovom postupku.

3.2. Odgovor na drugo pravno pitanje kojim se preispituje je li se ispunjenje obveze od strane treće osobe, koja nije dokazala svoju ovlast na ispunjenje obveze niti pravni interes, može smatrati ispunjenjem obveze dužnika prema vjerovniku , ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, pa su nižestupanjski sudovi svoju ocjenu o tome da tuženik nije dokazao da je tužiteljevo potraživanje podmirio prijebojem, temeljili isključivo na utvrđenjima u ovom postupku.

3.3. Uz navedeno, ni odluke na koje se tuženik pozvao (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2546/2022 od 9. svibnja 2023. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-481/2024 od 10. prosinca 2024.) ne daju važnost postavljenim pitanjima, jer u njima nije zauzeto shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj odluci. Odluke prvostupanjskih sudova nisu razmatrane, jer one ne predstavljaju razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

4. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci pod točkom I. ovoga rješenja.

5. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385 .a st. 2. ZPP, odnosno navode tuženika u prijedlogu kojima ističe da su mu osporavanim odlukama grubo povrijeđena prava na obrazloženu sudsku odluku, zabranu arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, ovaj sud je ocijenio da on svojim navodima iz prijedloga, kao i prilozima koje je dostavio uz prijedlog, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP. Sudovi su u svojim odlukama dali dostatne i relevantne razloge s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te se ne mogu smatrati arbitrarnima.

6. Stoga je u tom dijelu, prijedlog temeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo odbaciti pozivom na odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP i odlučiti kao pod točkom II. izreke.

Zagreb, 15. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil