REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5046/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NBA (OIB [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], (kao zakonska nasljednica iza pokojnog tužitelja NB, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],), koju zastupaju punomoćnici Čedo Prodanović i Nikica Leskovar, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-47/2025-2 od 9. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-151/2020-3 od 30. lipnja 2020., u sjednici održanoj 15. travnja 2026.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 eur.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-47/2025-2 od 9. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 151/2020-3 od 30. lipnja 2020., sadržajno temeljeći ga na odredbi čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), odnosno navodeći sedam pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu te ukazuje na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih odredbom članka čl.14., čl.17., čl. 18., čl. 29. st. 1., čl. 35, čl. 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) te odredbom čl. 6. st. 1. i čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog tuženica je predložila isti odbaciti te potražuje trošak sastava odgovora u iznosu od 200,00 eur.
3. Razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP vijeće revizijskog suda ocijenilo je da sva postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna pravna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, djelom pitanja tužiteljica preispituje ocjenu dokaza, odnosno preispituje činjenična utvrđenja, što nije dopušteno u ovom stupnju postupka. Dijelom pitanja ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, ali polazeći od netočne pretpostavke da pobijana odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, dok dijelom pitanja preispituje pravilnu primjenu materijalnog prava, ali polazeći od pretpostavka koje nisu utvrđene u ovom postupku, odnosno od svoje vlastite ocjene dokaza koju smatra pravilnom. Stoga postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3.1. Uz navedeno predlagateljica nije navela niti adekvatne razloge važnosti uz postavljena pitanja u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP zbog kojih smatra da bi pitanja bila važna u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
3.2. Naime, tužiteljica se poziva na odluku broj Gž R-3/2022 od 18. veljače 2025., bez da je naznačila koji je sud donio odluku. Ovaj sud je s velikim stupnjem vjerojatnosti zaključio da bi navedena odluka mogla predstavljati presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž R-3/2022 od 18. veljače 2022. kojom je odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u ovom prethodnom postupku kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je naknadno ukinuta rješenjem ovoga suda Rev-220/2025-3 od 9. travnja 2025. radi počinjenja bitnih povreda, odnosno jer su u toj presudi izostali jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Osim šta se radi o presudi koja je ukinuta, u navedenoj presudi nije niti izraženo nikakvo shvaćanje koje bi davalo značaj postavljenim pitanjima, a koje bi bilo suprotno shvaćanju u pobijanoj presudi.
3.3. Nadalje poziva se i na, već gore citirano, ukidno rješenje ovoga suda Rev- 220/2025-3 od 9. travnja 2025. u kojem nije izraženo nikakvo shvaćanje koje bi davalo značaj postavljenim pitanjima.
3.4. Poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-5100/2012 od 15. listopada 2014. koja je donesena po ustavnoj tužbi NB, u kojoj također, nije izraženo nikakvo shvaćanje koje bi davalo značaj postavljenim pitanjima.
4. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pravna pitanja valjalo je prijedlog tužiteljice odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
5. Nadalje, razmatrajući prijedlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, prema ocjeni ovog suda predlagatelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena odredbom čl. 14., čl. 18., čl. 29. st. 1., čl. 35., čl. 55. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) te odredbom čl. 6. st. 1. i čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - dalje: Konvencija).
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije navodi da su u parničnom postupku u kojemu je donesena pobijana presuda niži sudovi počinili određene osobito teške povrede odredaba parničnog postupka te da su pogrešno primijenili materijalno pravo čime su ujedno povrijedili njegovo pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava.
6.1. Sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije se dijelom svodi na pritužbe o načinu na koji su niži sudovi ocijenili dokaze odnosno o tome kako su utvrdili činjenično stanje, dakle na razloge koje se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
6.2. Glede navoda da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. Konvencije i čl. 29. st. 1. Ustava sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
6.3. Ovaj sud smatra da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici i njezinom pravnom predniku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženice, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica, odnosno njezin pravni prednik, nisu imali pravično suđenje.
7. Tužiteljica je imala i pravo na žalbu, o kojoj žalbi je drugostupanjski sud odlučio presudom koju tužiteljica u ovom postupku osporava, pa su neutemeljeni navodi da joj je povrijeđeno pravo iz čl. 18. Ustava.
8. Što se tiče prigovora koji se odnosi na navodnu diskriminaciju tužiteljice, odnosno njezinog pravnog prednika, po nacionalnoj pripadnosti, protivnu čl. 14. st. 1. Ustava i čl. 14. Konvencije odnosno čl. 1. Protokola 12. uz Konvenciju te ograničenje njegovih prava protivnu čl. 17. Ustava, treba istaći da je ovaj prigovor nedovoljno obrazložen, a da ništa u postupku pred nižim sudovima ne ukazuje na bilo kakva razliku u postupanju prema predniku tužiteljice samo i isključivo zbog njegove nacionalne pripadnosti. Naime sudovi su ocijenili da način postupanja tuženice prema predniku tužiteljice, u okolnostima ovog konkretnog slučaja kada se uzme u obzir specifičnost i osjetljivost poslova koje je obavljao kod tuženika kao poslodavca, vremensko razdoblje osporene odluke i njegovo, pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno ponašanje, a koje se ne može preispitivati u ovom stupnju postupka, bilo je razmjerno legitimnom cilju tuženice čija je zadaća zaštita ustavnog poretka, osobito protuobavještajna zaštita na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske. Stoga ništa ne ukazuje da su pobijane presuda utemeljene na etničkoj pripadnosti prednika tužiteljice te da su njegova prava iz istog razloga bila ograničena.
9. Vezano uz prigovor koji se odnosi na navodnu povredu obiteljskog života zajamčenog čl. 35. Ustava, odnosno čl. 8. Konvencije te povredu prava na rad zajamčenog čl. 55. Ustava, ovaj sud smatra da se odluke nižih sudova, koje po navodima iz prijedloga predstavljaju zadiranje u citirana prava tužiteljice, temelje na pravilnoj primjeni Zakona o unutarnjim poslovima ("Narodne novine", broj 29/91, 73/91, 19/91 i 33/92) i da su stoga zakonite.
10. Kako je ocijenjeno da predlagateljica nije učinila vjerojatnim da su joj u postupku povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, prijedlog za dopuštenje revizije i u tom dijelu trebalo je odbaciti sukladno odredbi čl. 389.a st. 3., st. 4. i st. 5. ZPP, pa je riješeno točki II. izreke.
11. Tuženici nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog, jer je navedena radnja ocijenjena nepotrebnom u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, pa je riješeno kao u točki III. izreke.
Zagreb, 15. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
