REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1230/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić -Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Matas, odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženika 1. LEA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 6, i 2. REA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u Šibeniku, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-6/2025-6 od 9. srpnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn -117/2020-28 od 31. listopada 2024., na sjednici održanoj 15. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-6/2025-6 od 9. srpnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-117/2020-28 od 31. listopada 2024.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

„1. Da li je pravo tuženika na slobodu izražavanja pretežnije od prava tužitelja na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva?

2. Da li je drugostupanjski sud u takvom slučaju obvezan obrazložiti razloge zbog kojih smatra da je sloboda izražavanja tuženika pretežnija od prava tužitelja na zaštitu časti, ugleda i dostojanstva?

3. Da li tužitelj ima pravo potraživati naknadu neimovinske štete zbog povrede časti, ugleda i dostojanstva nastale informacijama koje se odnose na njega kao javnu osobu, odnosno političara?“.

Kao razloge važnosti navodi presudu i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj Pn- 149/2016 od 16. listopada 2019. godine, presudu i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj Pn-157/2016 od 23. listopada 2019. godine, presudu i rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj Pn-141/2016 od 16. listopada 2019. godine, presudu Općinskog suda u Šibeniku, broj Pn-30/22 od 31. siječnja 2023. godine, presudu Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-221/20-2 od 21. siječnja 2020. godine, presudu Županijskog suda u Splitu, broj Gž-291/2020-2 od 19. srpnja 2021. godine, presudu Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-107/2020-2 od 1. prosinca 2020. godine, presudu Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-1213/2023-2 od 3. siječnja 2024. godine.

Pored pitanja, tužitelj se poziva i na odredbu čl. 385.a st. 2. ZPP -a smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske.

2. U odgovoru na prijedlog i njegovoj dopuni tuženici prvenstveno iznose prigovor nepravovremenosti prijedloga za dopuštenje revizije. Protive se prijedlogu i predlažu ga odbiti.

3. Prije svega valja navesti da je prijedlog za dopuštenje revizije pravovremen. Naime, uvidom u sustav e-predmet razvidno je da je punomoćnik tužitelja drugostupanjsku presudu zaprimio 22. kolovoza 2025., dok je prijedlog podnesen 17. rujna 2025., odnosno u roku iz čl. 388. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

4. O prijedlogu za dopuštenje revizije odlučivano je na temelju odredbe čl. 387. u vezi s čl. 389.a i čl. 389.b ZPP-a. Prije svega valja naglasiti da su nižestupanjski sudovi utvrdili da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava osobnosti tužitelja, odnosno da isti nije pretrpio intenzivnu povredu časti, ugleda i dostojanstva zbog koje je pretrpio duševne boli. Sudovi su i zaključili da u konkretnom slučaju nije prekršena ravnoteža između prava da se u javnosti iznose stavovi i mišljenja o djelovanju tužitelja kao javne osobe i prava tužitelja na zaštitu ugleda i časti. Stoga pitanja koja postavlja tužitelj polaze od drugačijeg, subjektivnog, viđenja konkretne činjenične situacije i kao takva nemaju značenje pitanja važnih za osiguranje jedinstvene pr imjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Sudska praksa na koju se tužitelj poziva ne odgovara činjeničnim okolnostima ovoga slučaja pa samim time niti ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti. Stoga je na temelju čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP -a odlučeno kao u točki I. izreke.

5. U odnosu pak na povredu ustavnih i konvencijskih prava valja naznačiti da je pobijana odluka jasno i precizno obrazložena, da je njome detaljno odgovoreno na sve bitne žalbene navode tužitelja radi čega tužitelj nije učinio vjerojatnim povredu prava na pravično suđenje. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a riješeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb,15. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek