REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-435/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŠP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu protiv tuženice-protutužiteljice TP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mateji Šola, odvjetnici u Karlovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji koju je tužitelj-protutuženik podnio protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-954/2023-2 od 11. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-483/2022-8 od 2. svibnja 2023., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija, kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika NP koji glasi:

'I. Utvrđuje se da je tužitelj NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] dio pomoćne zgrade, dvorište i oranica od 269 čhv, koja se sastoji od dijela pomoćne zgrade od 11 čhv, dijela dvorišta od 118 čhv i oranice od 140 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio je na sjeveroistočnom omeđen zidom koji je na skici vještaka koja je sastavni dio ove presude označen točkama E-H-G-F, na jugozapadnom dijelu omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u sjeverozapadnom dijelu omeđen je međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u jugoistočnom dijelu međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je tužena OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužna priznati i trpjeti posljedice upisa u zemljišne knjige.

II. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju ovim postupkom prouzročene troškove u roku od 15 dana.", radi neosnovanosti.'

II. Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetna TP, rođenoj NP, [adresa]., vlasnica cjelokupnog suvlasničkog dijela tužitelja-protutuženika ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je uknjižen u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao NP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela, te NP (Franjo), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u 1/3 dijela znači ukupno 2/3 dijela sve u odnosu na cijelost kčbr. [katastarska čestica], pašnjak za poljem, površine 24 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti 1/1, što je tužitelj-protutuženik NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužene - protutužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni od jel Karlovac i u drugim javnim knjigama i očevidnicima, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica OP iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetna TP rođenoj NP, [adresa]. samovlasnica dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio pomoćne zgrade, dvorište i oranica, ukupne površine 269 čhv, i to dio pomoćne zgrade površine 11 čhv, dvorište površine 118 čhv, oranica površine 140 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je tužena -proutužiteljica pokazala na očevidu održanom dana 26. travnja 2018. i koji je prikazan na "Skici očevida" od 23.08.2018. koja je sastavni dio ove presude, na način da je sa zapadne strane omeđen linijom crvne boje koja spaja točke A, B, C, D, E, na sjeveroistočnom dijelu je omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jugoistočnom dijelu je omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na istočnom dijelu omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužitelj-protutuženik NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužene-protutužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac i u drugim javnim knjigama i očevidnicima, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tužitelju-protutuženiku IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tuženoj-protutužiteljici TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročene troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.168,36 eura (dvije tisuće sto šestdeset osam eura i trideset šest centi) / 16.337,50 kn (šesnaest tisuća tri sto trideset sedam kuna i pedeset centi) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude (2. svibnja 2023.) pa do dana isplate, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve u roku od 15 dana.“.

2. Drugostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Djelomično se prihvaća tužiteljeva žalba pa se presuda poslovni broj: P - 483/2022-8 od 2. svibnja 2023., Općinskog suda u Karlovcu preinačuje u točki III. izreke te u tom dijelu sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev iz protutužbe tuženice TP koji glasi:

'Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica OP iz [adresa],OIB: [osobni identifikacijski broj], istovjetna TP, [adresa]. samovlasnica dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dio pomoćne zgrade, dvorište i oranica, ukupne površine 269 čhv, i to dio pomoćne zgrade površine 11 čhv, dvorište površine 118 čhv, oranica površine 140 čhv, koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je tužena -proutužiteljica pokazala na očevidu održanom dana 26. travnja 2018. i koji je prikazan na "Skici očevida" od 23.08.2018. koja je sastavni dio ove presude, na način da je sa zapadne strane omeđen linijom crvene boje koja spaja točke A, B, C, D, E, na sjeveroistočnom dijelu je omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na jugoistočnom dijelu je omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je na istočnom dijelu omeđen međom sa kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što je tužitelj-protutuženik NP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati te je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužene-protutužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Karlovcu, Zemljišnoknjižni odjel Karlovac i u drugim javnim knjigama i očevidnicima, sve u roku od 15 dana.'

II. U preostalom se dijelu odbija tužiteljeva žalba kao neosnovana i presuda poslovni broj: P-483/2022-8 od 2. svibnja 2023., Općinskog suda u Karlovcu potvrđuje u točki I./I. izreke u cijelosti.

III. Preinačuje se odluka o troškovima postupka sadržana u točkama I./II. i IV. izreke te određuje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbe, kao i tuženičin zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.“.

3. Ovaj je sud rješenjem poslovnog broja Revd-3198/2025 od 19. studenog 2025. tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude, u dijelu pod točkama II., III. i IV. izreke zbog sljedećeg pravnog pitanja:

„Ima li pravni učinak sudska nagodba zaključena u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice, u situaciji kada se u istom postupku pojavi spor oko tumačenja njenih odredbi, ako ta nagodba nije osporavana u posebnom sudskom postupku i stavljena izvan snage pravomoćnom sudskom presudom i može li sud u takvom slučaju u parničnom postupku otkloniti tumačiti sporne odredbe sudske nagodbe?“

4. Tužitelj-protutuženik je povodom tog rješenja, protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem mu je dopuštena i zbog pravnog pitanja zbog kojeg mu je dopuštena, podnio reviziju u smislu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je neosnovana.

7. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) za utvrđenjem da je dosjelošću, samostalnim posjedovanjem, postao samostalni isključivi vlasnik realnog dijela nekretnine (u kojem je sada u suvlasništvu sa tuženom - protutužiteljicom) i to do dijela kako je navedeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude, a koja u svom sjeveroistočnom (u ovom predmetu spornom) dijelu ograničena točkama E-H-G-F iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka a koja se u naravi poklapa sa zidom koji je tužena izgradila i to u dva navrata (ubrzo nakon 1984. godine južni dio tog zida od ceste pa (okvirno govoreći) u smjeru sjeveroistoka i ubrzo nakon 2000. godine sjeverni dio tog izda koji ide (okvirno govoreći) sjeverno od gornjeg ruba prethodno sagrađenog zida).

7.1. Protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice (dalje: tužena) nije predmet razmatranja u ovom revizijskom stadiju postupka, no treba ga navesti radi objašnjenja općeg konteksta ovoga spora; taj je protutužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje da je tužena samostalna isključiva vlasnica realnog dijela nekretnine u kojem je sada u suvlasništvu sa tužiteljem i to dijela kako je navedeno u toč. III. izreke prvostupanjske presude, a koja u svom jugozapadnom (u ovom predmetu spornom) dijelu ograničena točkama A-B-C-D-E iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka a koja crta predstavlja produžetak crte koja od žive međe – drva jele – proteže u smjeru (okvirno govoreći) sjevera.

7.2. Predmet spora je i tužbeni zahtjev na utvrđenje tuženičinog prava vlasništva nad trećom nekretninom (v. toč. II. izreke prvostupanjske presude – u kojem dijelu je tužbeni zahtjev u pogledu druge čestice priznat), no što također nije predmet spora u ovom stadiju postupka i ni na koji način ne utječe na odluku povodom revizije.

8. Tužitelj navodi da je 1983. godine u postupku koji su prednici stranaka vodili radi razvrgnuća suvlasničke zajednice došlo do sporazuma o razvrgnuću, no da elaborat u tom smislu nije napravljen (unatoč nalogu tog suda), da se u tom postupku dugo nikakve radnje nisu poduzimale, sve do 2007. godine kada je postignut sporazum da se predmetna nekretnina raspodijeli prema prethodnoj nagodbi navodeći da se u sudskoj nagodbi iz 1983. godine spominje jela i da je nekretninu potrebno podijeliti na način da južni dio zajedno sa jelom pripada IP i da je na licu mjesta usuglašeno da će međa ići od jele i spojit se sa špicom zidića koji je tužena podigla. Dakle, prema navodima tužitelja upravo je pregradni zid kojeg je tužena izgradila međa utvrđena sporazumno i sudskom nagodbom.

8.1. Tužena navodi da međa u skladu sa nagodbom iz 1983. godine polazi od žive granice – drva jele – i ide pravocrtno prema sjeveru do zidića koji je prednik tužitelja izgradio, a ne linijom zida kojeg je tužena sagradila, a da taj zid (koji je tužena sagradila) nije pregradni, međašni, nego potporni zid sagrađen radi sprječavanja odrona.

9. Utvrđenja na temelju kojih je drugostupanjski sud utemeljio pravno shvaćanje (svedena na bitno za odlučivanje u ovo pravnoj stvari) su:

- da je u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/1983 dana 8. travnja 1983. tuženica kao predlagateljica podnijela prijedlog protiv protustranaka PP (svog brata i pravnog prednika tužitelja) i JP (njihove sestre) kojim zahtijeva diobu suvlasničke zajednice nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojih su stranke tog postupka bile suvlasnici svaka u 1/3 dijela;

- da su 21. studenog 1983. pravni prednik tužitelja ĐP i tuženica sklopili sudsku nagodbu kojom je ĐP pristao tuženici na ime njenog suvlasničkog dijela predati u vlasništvo dio kč. br. [katastarska čestica] oranice "[adresa], upisane u k. o. [katastarska općina] (i to donji dio na južnoj strani) te put u širini od jelke koja je posađena do glavne ceste, s time da jelka pripada DP i da tuženica nema više nikakvog potraživanja iz diobe a širina će puta biti određena na licu mjesta;

- da je sud uz prisutnost mjerničkog vještaka ABC izišao na lice mjesta 3. svibnja 1984. i da su stranke u skladu sa sklopljenom nagodbom od 21. studenog 1983. "pokopali međašne kamene" i suglasne su "da se danas zakopani međašni kameni u vrtu između kuća predlagateljice i protustranke smatraju kao stalne međašne oznake te da od danas svaka stranka stupa u posjed toga dijela zemljišta" i da je vještak pozvan u roku od tri mjeseca dostaviti sudu diobnu osnovu i nacrt, koji nikad nisu ostavljeni u spis;

- da je ĐP preminuo 2001. godine;

- da je rad u predmetu R1-115/1983 nastavljen tek 2007. godine po prijedlogu (ovdje) tužitelja ŠP kao nasljednika PP koji je u prijedlogu naveo da i dalje postoji pravni interes za završetak postupka budući da dioba o kojoj su stranke 21. studenog 1983. postigle sudsku nagodbu te je održan i očevid od 3. svibnja 1984. nije provedena u zemljišnim knjigama jer vještak nije dostavio diobni nacrt a stranke su stupile u posjed nekretnina prema postignutoj nagodbi, koje se stanje nije promijenilo;

- da je na ročištu 10. rujna 2007., koje je održano pred drugim sucem i u nazočnosti drugog vještaka, u pogledu kč. [katastarska čestica] kao parcele koja se nalazi između parcela na kojima se nalaze kuće stranaka i na kojoj se nalazi jelka koja se spominje u sudskoj nagodbi i koju je potrebno podijeliti tako da južni dio zajedno s jelkom pripadne IP, na licu mjesta usuglašeno da će međa ići od jelke i spojiti se sa špicom zidića koji je predlagateljica (OP) podigla, ali zid se nalazi na predmetnoj čestici prema identifikaciji vještaka, te da su u skladu s tim postavljene i međašne oznake a vještaku je Čedomiru Sekuliću sud odredio rok od 60 dana u kojemu će izraditi nalaz i mišljenje;

- da konačni građevinski elaborat potreban za razvrgnuće nije sačinjen u tom predmetu;

- da je rješenjem od 19. siječnja 2015. obustavljen daljnji postupak za izradu parcelacijskog elaborata i stranke su upućene u parnicu sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva (ova parnica);

- da je je sporni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 59 m2 te da se na njemu nalazi 12 voćaka koje je posadila tuženica, starosti do 8 godina (utvrđeno na uviđaju 26. travnja 2018.), da se radi o dijelu livade koja se očito kosi, da je prijepor omeđen betonskim zidom s jedne strane izgrađenim od strane tuženice i članova njene obitelji, da se na rubnom dijelu spornog zemljišta nalaze T stup i stablo jele te da je sporni dio zemljišta omeđen točkama A-B-C-D-E-H-G-F-A;

- da iz iskaza svjedokinje JP proizlazi kako je ona sudjelovala u diobi 1984. te je bila prisutna kad su se dogovorili kuda će ići međa, i to kuda je tužitelj i pokazao, po zidu koji je tuženica izgradila, čiji je prvi dio izgrađen odmah nakon nagodbe te je bila i nekakva žičana ograda a ne zna kad je drugi dio izgrađen i izričito navodi da je sporni dio zemljišta 1984. pripao DP, dok ne zna je li međa bila ista 2007. te nije vidjela tko je sadio voćke;

- da iz iskaza svjedoka UP (koji je kum tužitelja i očevi su im bili kumovi), saslušanog 26. travnja 2018., proizlazi kako je voćke posadila tuženica pred otprilike 7 ili 8 godina (dakle najranije 2010.), kako je vidio tuženicu da radi „ispod“ zida nakon 2008., da je postojalo pola zida od asfalta prema unutra a bila je i žičana ograda u nastavku tog betonskog zida koja je 2001. maknuta te je tuženica sagradila zid na istom mjestu, da su on i njegov otac orali sporni dio do zida od 1980. do 2002. ili 2003., sve do otprilike 1 metar od zida a nakon toga ga je tužitelj kosio do spora s tuženicom;

- da iz iskaza svjedoka ČP proizlazi kako nije vidio ni tužitelja ni tuženicu da koriste sporni dio zemljišta, ne zna tko je i kada sagradio zid, a vidio je sina tuženice kako sječe živicu pred dvije ili tri godine;

- da iz iskaza svjedoka FP, koji je prijatelj sina tuženice, proizlazi kako je 2008., 2009. ili 2010. dao sadnice šljive sinu tuženice koje je tuženica i posadila te da je 2012. ili 2013. te 2015. pomogao šišati živicu i viđao tuženicu kako kos i travu na spornom dijelu predmetne nekretnine;

- da iz iskaza svjedoka ĆP proizlazi kako je obitelj tuženice prvi dio zida betonirala prije 1990. a novi dio oko 2000. te je on radio taj potporni zid, misli kako je voćke posadila tuženica, ali ju nije vidio, ne zna točno koji je dio zemljišta pripadao DP, tužitelja ili njegove roditelje nije nikad vidio na spornom dijelu zemljišta, ne zna ništa o sukobu tuženice i njenog brata PP ni o sukobu s tužiteljem;

- da iz iskaza svjedoka HP, prijatelja sina tuženice, proizlazi kako je 1996. kad se radio asfalt do kuće tuženice pomagao postavljati rubne kamenove te je 2001. pomagao pri nadograđivanju novog dijela zida kad je odlagao gredice na spornom dijelu na čemu mu nitko nije prigovorio, te da je kasnije vidio sina tuženice kako kosi taj dio a saznanje o mjestu gdje se nalazi međa po svom kazivanju dobio je upravo od njega;

- da iz iskaza svjedoka SP, geodeta, proizlazi kako je na spornom dijelu prvi put bio 2013. na poziv tuženice a ukupno je bio četiri puta, snimio je oznake koje su bile zatečene i koje su odgovarale nagodbi sutkinje Šegavić u njihovom predmetu, te nije bilo prigovora na njegov rad od strane tužitelja i tuženice;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je tuženica u sudskoj nagodbi 1983. tražila put u dvorište i dio oranice zvane [adresa] no nagodba nije bila provedena a svatko je uživao svoje kako je vrijeme prolazilo, njegov otac do zida, da je zid poslije sklapanja sudske nagodbe izgrađen do polovine međe gledajući od puta odnosno od ulaza prema parceli, da je voćke posadila tuženica 2009. te da otad održava voćke i sporni dio a prije je pokretanja ovog postupka on uživao predmetni dio zemljišta do zida i obrezivao živicu do zida i prije njega njegov otac, je bio dogovor da međa ide od jelke do špice novog zida, ali se nisu dogovorili iz razloga što je tuženica ušla u sporni dio zemljišta prije no što je došao geodet MP, kako put danas predstavlja ulaz u dvorište tuženice koji je naveden u nagodbi te da 2007. a međa nije uređena na očevid;

- da iz iskaza tuženice proizlazi kako je otac tužitelja pomagao njezinu suprugu prilikom izgradnje zida, da je 1984. napravljena nagodba u dogovoru s tužiteljevim ocem koji je rekao da je jelka živa međa i da će njemu pripasti do nje a od jelke do međe da će pripasti njoj, uključujući i živicu koju je posjekla 2014., da su 1984. tako uvedeni u posjed ona i brat od strane suda i to njemu južni dio a njoj sjeverni te da tako uživaju do danas, da je najprije imala vrt a 2007. ili 2008. posadila voćke i posija la djetelinu, kako tužitelj nikada nije rekao ni riječi, da je potporni zid napravljen za kuću da se ne ruši zemlja i nije bio zid u nagodbi 1984., kako je ona uvijek išla obrađivati sporni dio zemljišta, kako je trajna međašna oznaka bila živa jela i mali betonski zidić koji je napravio otac tužitelja prije nego što je umro 2001.

9.1. Polazeći o tih činjeničnih utvrđenja i dovodeći ih u svezu sa iskazima svjedoka, čiju istinitost i utjecajnost na odluku sporu preocjenjuje sukladno ovlastima iz čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud zaključuje da je, protivno njezinim navodima, tužena u samostalni posjed spornog dijela nekretnine ispod (jugozapadno od) zida ušla tek od rujna 2007. godine, da je iskazom svjedokinje JP utvrđeno i da je sporni dio tada pripao DP, predniku tužitelja. Taj sud ocjenjuje da se ne radi o potpornom zidu zbog tehničkih i građevnih osobina terena i samog zida. Dakle, da je u samostalni posjed tužena ušla tek nakon ročišta održanog 10. rujna 2007. kad je posadila (prema svom navodu) voćke na spornom dijelu i to ne samovlasno već u skladu s dogovorom stranaka na ročištima za uviđaj održanima 10. rujna 2007. i 16. studenog 2009. iz kojega proizlazi "da će se nekretnina podijeliti po pravcu međe koji je nesporno utvrđen i ide od jelke i spaja se sa špicom zidića koji je predlagateljica podigla i koji je prikazan na licu mjesta metalnim stupićem a parcela će se podijeliti tako da južni dio zajedno s jelkom pripadne IP a sjeverni dio TP.". Zato da nije prošao potrebni desetogodišnji rok za stjecanje prava vlasništva tužene dosjelošću (tužba je podnesena 16. veljače 2017., a protutužba 27. ožujka 2017.). No, zaključuje također da ni tužitelj odnosno njegov prednik nije dokazao da bi bili u vlasničkom samostalnom posjedu spornog dijela od 1984. godine, pa da nisu ostvarene pretpostavke za stjecanje prava isključivog vlasništva dosjelošću, naglašavajući da to osobito stoga što je sam tužitelj u rujnu 2007. godine predložio da se dioba izvrši na način kojim bi sporni dio pripao tuženici te nije reagirao kada je ona nakon toga posadila voćke na tom spornom dijelu terena.

9.2. Ocjenjujući utjecaj sudske nagodbe na odluku u ovom sporu (a koji aspekt se problematizira revizijom postavljenim pravnim pitanjem) drugostupanjski sud ocjenjuje da su stranke 2007. i 2009. u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice postigle sporazum o načinu na koji će se izvršiti dioba a koji je iz nekih razloga drugačiji od onoga koji proizlazi iz sudske nagodbe koja je u tom izvanparničnom predmetu sklopljena 1983. godine, te je uzeo u obzir svu složenost odnosa među strankama i okolnost da izvanparnični postupak diobe zapravo nije dovršen donošenjem odluke o razvrgnuću ni u skladu s postignutim sporazumom ni na neki drugi način, već je postupak obustavljen. Ocjenjuje, međutim, da tužitelj više nije suglasan da se razvrgnuće suvlasništva na toj nekretnini izvrši na način da tuženici pripadne i dio ispod zida, iako je 2007. i 2009. bio suglasan, što znači kako više ne postoji takav sporazum o načinu razvrgnuća a nije postignut u formi sudske nagodbe niti je sud donio pravomoćno rješenje o načinu razvrgnuća već je obustavio izvanparnični postupak i uputio stranke u parnicu sa zahtjevom radi utvrđenja prava vlasništva. Nadalje ocjenjuje da sudski postupak razvrgnuća na kraju nije proveden ni prema sporazumu stranaka o načinu razvrgnuća ni na drugi način, već je postupak obustavljen a tužitelj je podnio tužbu radi utvrđenja da je vlasništvo spornog dijela (do zida) stekao dosjelošću jer da je njegov otac još 1984. godine ušao u samostalni posjed na temelju sudske nagodbe a tuženica je potom podnijela protutužbu radi utvrđenja tog dijela nekretnine također dosjelošću navodeći da je ona te 1984. godine ušla u samostalni posjed na temelju iste nagodbe. Sud u pobijanoj odluci dalje ocjenjuje da je jasno da su se stranke i dalje smatrale suvlasnicima ustrajući na sudskom razvrgnuću prema sporazumu o načinu razvrgnuća, do kojega razvrgnuća nije došlo jer je tužitelj odustao od prethodnog sporazuma o načinu razvrgnuća iz 2007. godine koji nije bio sklopljen u formi sudske nagodbe a bio je različit od sadržaja sudske nagodbe postignute 21. studenog 1983. u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj: R1-115/83. Zato zaključuje da se tužitelj više ne može pozivati na sudsku nagodbu iz 1983. i 1984. jer je ona izmijenjena sporazumom iz 2007. i 2009. godine bez obzira na to što je on u siječnju 2015. odustao od te izmjene, jer se radi o jednostranom odustanku.

10. Prvenstveno je ovdje za navesti da revizijski sud u ovom stadiju postupka ne preispituje činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, nego svoju odluku u pogledu revizijom postavljenog pravnog pitanja (naglašava se, prema čl. 385.a st. 1. ZPP, uvijek pravnog, a ne činjeničnog pitanja) donosi u okviru činjenih utvrđenja iz pobijane odluke, na temelju kojih je sud u toj odluci izrazio pravno shvaćanje osporavano (revizijom postavljenim) pravnim pitanjem.

11. Revizijom postavljenim pravnim pitanjem se u bitnom pita ima li pravni učinak sklopljena sudska nagodba zaključena u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice […] ako ta nagodba nije osporavana u posebnom postupku i može li sud u takvom slučaju u parničnom postupku otkloniti tumačiti sporne odredbe sudske nagodbe.

12. Međutim, ovo vijeće ocjenjuje da sud u pobijanoj odluci nije oduzeo pravni učinak sudske nagodbe sudskoj nagodbi sklopljenoj 1983. godine na koju se poziva tužitelj. Sud je u pobijanoj odluci pravno shvaćanje utemeljio na činjeničnom utvrđenju da je nakon sklapanja te sudske nagodbe među strankama došlo do naknadne regulacije odnosa drugačije od onih iz te nagodbe, pri čemu ni ovo vijeće revizijskog suda ne vidi zapreku da stranke sudske nagodbe nakon sklapanja sudske nagodbe drugačije reguliraju svoje odnose. Revizijom postavljenim pravnim pitanjem se ne problematizira činjenično utvrđenje ili pravna kvalifikacija da je poslije sklapanja sudske nagodbe došlo do naknadne regulacije odnosa pa u preispitivanje te okolnosti u ovom stadiju postupka revizijski sud ne može upuštati. Već samim time se revizijom postavljeno pravno pitanje ukazuje neutjecajnim na odluku u ovome sporu, pa je već samo zbog toga reviziju valjalo ocijeniti neosnovanom.

13. Nadalje, i neovisno prethodnoj točki ovoga obrazloženja, ovo vijeće također primjećuje da je sudskom nagodbom iz 1983. godine utvrđeno da će prednik tužitelja dati tuženoj dio nekretnine u širini „do jelke“. To je drvo jelke na skici nalaza i mišljenja označeno odmah do točke „A“, te je gotovo dva metra (utvrđeno u toč. 20. obrazloženja pobijane odluke) udaljeno od početka zida koji je sagradila tužena pa se tako ne približava se točki „F“ (točki početka zida, do koje točke „F“ tužitelj smatra da se proteže nekretnina u njegovom isključivom vlasništvu), pa nije jasno kako bi iz sudske nagodbe sklopljene 1983. godine tužitelj (po kojoj prednik tužitelja daje tuženoj dio nekretnine od jelke na sjeveroistok) crpio svoje pravo u pogledu nekretnine koja je obuhvaćena opisanim realnim dijelom u toč. I. izreke prvostupanjske presude, a koja upravo obuhvaća područje sjeveroistočno od te jelke (dakle prostor između drva jele kraj točke „A“ i početka zida tj. točke „F“). Daljnji iskazi svjedokinje JP koji bi ukazivali na to da je međa već po sudskoj nagodbi iz 1983. godine išla linijom kojom je tužena kasnije sagradila zid (dakle, da međa ne bi po sudskoj nagodbi pošla počam od jelke koja je izričito navedena u sudskoj nagodbi kao polazišna točka, nego od zida koji je kasnije građen i polazi od točke „F“ koja je znatno udaljena od jelke) je upravo suprotna sadržaju te sudske nagodbe i prihvaćajući taj iskaz bi se toj sudskoj nagodbi upravo pripisao sadržaj koji ona nema i time obezvrijedio njezin sadržaj.

14. Ovo vijeće ne ispušta iz vida da se na zapisniku sa očevida održanog 10. rujna 2007. godine spominje tumačenje sudske nagodbe iz 1983. godine na način da je na tom očevidu usuglašeno da će prema nagodbi iz 1983. godine međa ići „od jelke i spojit će se sa špicom zidića koji je predlagateljica podigla“, kojim tumačenjem bi se donekle (barem za dio spornog dijela nekretnine) potkrijepile tvrdnje tužitelja. Međutim, zapisnik s tog očevida (odnosno navodi u njemu utvrđeni) nije sastavljen u obliku sudske nagodbe i ne može se smatrati sudskom nagodbom. Postavljenim pravnim pitanjem se ne problematizira izostanak kvalifikacije utvrđenja tog zapisnika kao sudske nagodbe, pa se revizijom postavljeno pravno pitanje (koje se fokusira na razmatranje učinka sudske nagodbe) ne može niti odnositi na preispitivanje pobijane odluke u pogledu utvrđenja činjenica na temelju tog zapisnika sa očevida. No, i tu je za nadodati da se čak i takvim tumačenjem tog sporazuma iz 2007. – da će međa ići „od jelke i spojit će se sa špicom zidića koji je predlagateljica podigla“, a što čak predstavlja i sadržaj iskaza samog tužitelja dan na ročištu 2. travnja 2019. – također ne razjašnjava kako bi po tom sporazumu tužitelju onda pripadalo područje između jelke (točke „A“) i početka zida (točke „F“) koji on potražuje.

15. Dakle, ovo vijeće ocjenjuje da drugostupanjski sud nije oduzeo pravni učinak sudske nagodbe sudskoj nagodbi iz 1983. godine, a da se ne može ni zaključiti da je temeljem same te nagodbe tužitelj stekao pravnu osnovu stjecanja cijelog spornog dijela nekretnine – v. toč. 13. i 14. ovoga obrazloženja. Zato ni revizijom postavljeno pravno pitanje ne može dovesti do promjene odluke u ovoj pravnoj stvari, jer se njime implicira da je drugostupanjski sud primijenio određeni pravni pristup, koji taj sud zapravo nije primijenio.

16. Zaključno, ovaj sud smatra korisnim referirati se na navode iz revizije (postavljene izvan samoga revizijom pitanja) da su nižestupanjski sudovi – ako su već ocijenili da dio prijepora od 50 m2 (omeđen u nalazu i mišljenju točkama A-1-B-C-D-E-H-G-F) nije u isključivom vlasništvu tužitelja – trebali prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ostali nesporni dio nekretnine (omeđen u nalazu i mišljenju točkama E -I-J-K-L-M- N-3-1-B-C-D-E). Ovaj sud ocjenjuje, kako je navedeno, da se pravno pitanje sagledavajući ga upravo onako kako je postavljeno, ne može smatrati osporavanjem oduke suda u pogledu tog, potonjeg i posebnog dijela tužbenog zahtjeva. Pitanje se svodi, kako to tužitelj vidi i koncipira u pitanju, na tumačenje učinka konkretne sudske nagodbe, a sud u pobijanoj odluci tu sudsku nagodbu i nije protumačio tako da se u opisanom „nespornom“ dijelu sudska nagodba tumači na način da ona isključuje vlasništvo tužitelja. Postavljenim pravnim pitanjem se ne problematizira mogućnost djelomičnog prihvaćanja bilo kojeg (pa i nespornog, kako ga ocjenjuje tužitelj) dijela tužbenog zahtjeva na taj način, a naglašava se, na temelju čl. 391. st. 3. ZPP, revizi jski sud može ispitivati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

17. Zbog svega navedenog, ovaj je sud, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, odlučio kao u izreci.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug