Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4125/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, A. K. Miošića 32, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, radi isplate osigurnine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Pn-47/2021-77 od 4. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj Pn-47/2021-77 od 4. lipnja 2024.

a) u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 16.698,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2024. do isplate,

b) u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 738,27 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 16.698,26 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2024. do isplate, dok je tužbeni zahtjev odbijen u odnosu na zatraženu kamatu koja teče od 26. lipnja 2020. do 2. lipnja 2024. (točka I. izrekle). Tuženiku je naloženo i da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.075,21 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. lipnja 2024. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv dosuđujućeg dijela točke I. izreke i protiv točke II. izreke presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine temeljem Ugovora o osiguranju automobilskog kaska od 9. travnja 2020. u visini štete koja je na vozilu tužitelja prouzročena u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 25. lipnja 2020.

5. Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da se dana 25. lipnja 2020. dogodila prometna nesreća u kojem je oštećeno tužiteljevo osobno vozilo marke Mercedes, reg. oznaka [registarska oznaka].

- da se predmetna prometna nesreća dogodila na način da je tužitelj u lijevom oštrom nepreglednom zavoju svojim vozilom nastavio kretati ravno, uslijed čega je počeo započeo izlaziti iz zavoja u desnu stranu, zbog čega je došlo do naleta vozila na metalni stup prometnog znaka i udara prednjim dijelom vozila u betonsku ogradu,

- da je do prometne nesreće moglo doći zbog naglog izlaska domaće životinje ili divljači i pokušaja tužitelja da izbjegne nalet na istu, te da brzina kretanja vozila nije bila uzrok slijetanja,

- da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovora o osiguranju automobilskog kaska od 9. travnja 2020., broj police [broj police],

- da je u predmetnoj prometnoj nesreći tuženiku nastala totalna šteta na vozilu u visini od 16.698,26 eura.

6. Na temelju takvih utvrđenja sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 953. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO), tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom osigurnine u iznosu od 16.698,26 eura prihvatio.

7. Tuženik žalbom osporava utvrđenja suda prvog stupnja ističući u istoj da sud prvog stupnja izvedene dokaze nije ocijenio, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, te da je posljedično tome pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Također, tuženik u žalbi ističe da je sud prvog stupnja neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za izvođenjem dokaza novim prometnim vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti, te da je pogrešno utvrdio visinu štete.

8. Međutim, takvi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani. Naime, sud prvog stupnja je izvedene dokaze pravilno ocijenio u smislu odredbe čl. 8. ZPP, te je pravilno utvrdio činjenično stanje. Za svoja utvrđenja sud prvog stupnja je dao jasne, logične i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj sud, a koje tuženik žalbenim navodima kojima iznosi vlastitu ocjenu dokaza nije uspio dovesti u sumnju. Stoga žalbeni navodi kojima tuženik osporava provedenu ocjenu izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje nisu osnovani.

9. Neosnovano tuženik u žalbi ističe i da je u postupku bilo potrebno provesti prometno vještačenje po Fakultetu prometnih znanosti, te da su nejasni razlozi zbog kojih je taj dokazni prijedlog tuženika sud prvog stupnja odbio. Naime, sud prvog stupnja je, nakon što su u postupku provedena dva prometna vještačenja, utvrdio (točka 27. obrazloženja) da do prometne nesreće došlo upravo na mjestu na kojem to tvrdi tužitelj, te da tragovi udarca vozila u betonsku ogradu koja je od udarca znatno oštećena odgovaraju oštećenjima nađenim na vozilu. Navedeno utvrđenje u skladu je sa ostalim, kako personalnim dokazima odnosno iskazom tužitelja i policijskog službenika svjedoka ŽV, tako i sa zapisnikom o očevidu i fotoelaboratom iz kojih također ne proizlazi da se štetni događaj nije dogodio kako to tvrdi tužitelj ili da bi ista bila fingirana. U takvim okolnostima konkretnog slučaja, kada je sud prvog stupnja na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrdio da oštećenja na vozilu tužitelja odgovaraju oštećenjima na ogradi i nađenim materijalnim tragovima i ovaj sud smatra da u postupku nije bilo potrebno provođenje novog, trećeg, vještačenja po Fakultetu prometnih znanosti. Stoga je pravilno sud prvog stupnja postupio kada je dokazni prijedlog tuženika odbio tako da u postupku nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 220. st. 2. ZPP koju sadržajno u žalbi ističe tuženik. Pritom je sud prvog stupnja jasno u pobijanoj presudi naveo razloge zbog kojih taj dokazni prijedlog tuženika nije prihvatio (točka 28. obrazloženja) tako da neosnovano u žalbi tvrdi da su razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja odbio taj dokazni prijedlog nejasni.

10. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na visinu utvrđene štete, i posljedično tome, osigurnine. Tuženik naime, smatra da je vještak visinu štete na vozilu nije trebao utvrđivati prema cijenama i kriterijima važećim na dan procjene, te da je trebao zatražiti podatak o tome koliko je tužitelj platio predmetno vozilo i zatražiti tužitelja da dostavi računa za isti kao bi se utvrdila stvarna vrijednost vozila. Međutim, sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, tako da nije bilo osnove da se ista utvrđuje na način kako to u žalbi ističe tuženik.

11. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio sve izvedene dokaze, te je na temelju istih pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Stoga u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. i čl. 220. st. 2. ZPP, a niti je ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 953. st. 1. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi također ističe tuženik.

12. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je pobijana presuda nejasna i proturječna, te ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom sud prvog stupnja nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

14. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

15. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj