Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1358/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐT iz Đ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Šibenik, odvjetnici u Županji, Veliki kraj 54, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P- 360/2025-4 od 18. veljače 2026., dana 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-360/2025-4 od 18. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 26,55 eura.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, preinačava se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj P-360/2025-4 od 18. veljače 2026. u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 76,55 eura, te se u tom dijelu rješava :

Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 76,55 eura.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 28,42 eura.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba točke 3. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita], zaključenog dana 15. srpnja 2003. godine između tužitelja i tuženika koja nosi naziv Naknada i koja glasi: "3,00% (tri posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita" (točka I. izreke).

Također, naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 176,55 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2026. do isplate (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 103,10 eura (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki III. izreke presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP), te predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Sud prvog stupnja je odlučujući o troškovima parničnog postupka odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 1.327,23 eura, te je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23, 107/25 - dalje: OT) tužitelju dosudio troškove postupka u iznosu od 176,55 eura, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka odbio za iznos od 103,10 eura.

5. Tužitelj žalbom osporava odluku suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu smatrajući da je sud prvog stupnja, i prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura, tužitelju pogrešno dosudio trošak sastava tužbe u iznosu do 150,00 eura, umjesto zahtijevanih 200,00 eura. Također, tužitelj smatra da nije bilo osnove da se tužitelju ne dosude troškovi sudskih pristojbi na presudu zbog ogluhe iz razloga što istu nije platio jer tužitelj nije mogao prije donošenja presude platiti sudsku pristojbu na istu jer presuda još nije bila donijeta.

6. Žalbeni navodi tužitelja su osnovani. Naime, i prema vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eura koju je sud prvog stupnja odredio, umjesto pravilno rješenjem donijetim sukladno odredbi čl. 40. st. 3. ZPP, jednom nedostatno obrazloženom rečenicom navedenom u obrazloženju, tužitelju za sastav tužbe, sukladno Tbr. 7.1. OT, pripada iznos od 200,00 eura, a ne iznos od 150,00 eura koji iznos je nepravilno dosudio sud prvog stupnja. Stoga tužitelj osnovano u žalbi ističe da mu je za trošak sastava tužbe trebalo dosuditi iznos od 200,00 eura, a ne iznos od 150,00 eura.

7. Nepravilna je i odluka suda prvog stupnja i u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe. Sud prvog stupnja naime navedeni trošak tužitelju nije dosudio iz razloga što sudska pristojba na presudu zbog ogluhe nije bila plaćena. Međutim, obveza snošenja troškova s osnove sudskih pristojbi ovisi ne tome da li sudska pristojba plaćena, već o tome da li je pristojbena obveza nastala odnosno da li će ista predvidivo nastati u trenutku odlučivanja o troškovima postupka. Obveza plaćanja sudske pristojbe na sudsku odluku, sukladno odredbi čl. 4. toč. 4. ZSP, nastaje kada se stranci ili njezinom zastupniku dostavi prijepis odluke, te stoga nije bilo osnove da se zahtjev tužitelja za naknadom sudske pristojbe s osnove sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe odbije s obrazloženjem da tu sudsku pristojbu tužitelj nije platio. Navedenu sudsku pristojbu tužitelj je dužan platiti, bilo dobrovoljno, bilo da prisilno radnjama koje je u obvezi poduzeti sud sukladno odredbama čl. 28. do 30. ZSP, pa stoga nije bilo osnove da se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbije. Uostalom, kada bi se prihvatio nepravilan pravni stav suda prvog stupnja tj. da se stranci na sudsku odluku ne može dosuditi trošak sudske pristojbe ako stranka na tu odluku pristojbu nije platila, dosuđivanje troškova sudskih pristojbi na presudu, bilo da se radi o presudi zbog ogluhe, bilo da se radi o meritornoj presudi koja je donijeta nakon raspravljanja, uopće ne bi bilo moguće jer u trenutku donošenja presude i odlučivanja o troškovima postupka tužitelj i nije bio u obvezi platiti pristojbu i posljedično tome ne može dokazivati da je istu platio jer u tom trenutku pristojbena obveza formalnopravno i nije nastala. Dakle, sud prvog stupnja je nepravilno primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije dosudio trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe. Stoga je tužitelju s osnove sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe, sukladno Tbr. 2. st. 2. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine", br. 37/23 – dalje: TSP) valjalo dosuditi trošak u iznosu od 26,55 eura.

8. Troškovi tužitelja iznose dakle, ukupno 253,10 eura, a ne 176,55 eura koliko je dosudio sud prvog stupnja. Stoga je tužitelju, osim troškova postupka dosuđenih pobijanom presudom, valjalo, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, dosuditi i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 76,55 eura. Slijedom toga, valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, djelomično uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 76,55 eura te naložiti tuženiku da tužitelju nadoknadi i taj iznos troškova parničnog postupka.

9. S druge strane, u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa troškova postupka od 253,10 eura, odnosno za iznos od 26,55 eura, žalba tužitelja nije osnovana, pa je u tom dijelu, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka odbijen za iznos od 26,55 eura.

10. S obzirom da je tužitelj djelomično uspio sa žalbom, tužitelju su, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, a sukladno odredbama ZSP, TSP i OT, priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura (Tbr. 3. st. 2. TSP) i troška sastava žalbe u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 10.1. OT), što sveukupno iznosi 38,27 eura.

11. Međutim, kako je tužitelj u omjeru od 74,25 % uspio s žalbom (76,55 eura u odnosu na ožaljenih 103,10 eura), valjalo mu je temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 28,42 eura (74,25 % od priznatih 38,27 eura).

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Sudac:

Robert Jambor