Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-177/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika 1. PB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Ani Buljan, odvjetnici u Zadru, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2170/2024 od 26. studenog 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2170/2024 od 26. studenog 2025. u dijelu pod toč. I i II izreke, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kojim se traži da se odredi kako Ugovor o darovanju nekretnine zaključen 8. listopada 2021. i ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar dana 8. listopada 2021. pod brojem OV-13059/2021 zaključen između PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija OIB: 52634238587 u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, prema prvotuženiku PB u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos teku od 22. lipnja 2023., pa do namirenja, kao i da se naloži drugotuženiku dopustiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: 52634238587 da namiri svoje potraživanje prema prvotuženiku PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 22. lipnja 2023., pa do namirenja sve po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, namiri prodajom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se preinačava odluka o trošku sadržana u toč. III presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2170/2024 od 26. studenog 2025. i određuje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II. Nalaže se tužitelju da tuženicima solidarno u roku od petnaest dana isplati trošak žalbe od 3.343,43 eur.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke određuje se da Ugovor o darovanju nekretnine zaključen 8. listopada 2021. i ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar dana 8. listopada 2021. pod brojem OV-13059/2021 zaključen između PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] i KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], gubi pravni učinak prema tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija OIB: 52634238587 u dijelu u kojem je to potrebno za namirenje potraživanja tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, prema prvotuženiku PB u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos teku od 22. lipnja 2023., pa do namirenja sve po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Pod II se nalaže drugotuženiku dopustiti tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu financija, OIB: 52634238587 da namiri svoje potraživanje prema prvotuženiku PB, OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 177.732,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 22. lipnja 2023., pa do namirenja sve po stopi propisanoj čl. 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, namiri prodajom nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za cijelo. Konačno, pod III se nalaže tuženicima platiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.699,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja do isplate, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu podnose tuženici u usvajajućem dijelu radi svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine i predmet vrati na ponovan postupak, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Tuženi u žalbi ističu kako je umjesto ocjene dokaza svjedočkih iskaza sud u pobijanoj presudi naveo da nije posebno analizirao iskaze smatrajući da nisu relevantni za rješavanje spora te da je izostala i ocjena stranačkih iskaza danih pred sudom. Isto tako sud nije cijenio niti Sporazum o raskidu od 09. svibnja 2025. a tuženici su već u odgovoru na tužbu osporili osnovanost tužbenog zahtjeva pa time i sve pretpostavke iz čl. 66. ZOO. To znači da su tuženici osporili da bi, između ostalog, tuženik pod 1) bio insolventan. Nadalje, da je sud analizirao sadržaj poreznog rješenja od 17. ožujka 2022. godine i zapisnika o poreznom nadzoru od 17. prosinca 2021. godine tada bi sud uvidio da tuženik pod 1) ima oročena novčana sredstva na tri poslovne banke, da je imatelj poslovnog udjela u trgovačkom društvu Amplus inženjering d.o.o. i Adverto d.o.o., a da od ostale financijske imovine ima određena novčana sredstva, da ima stalne dohotke od nesamostalnog rada i to od isplatitelja više trgovačkih društava Grid, Perun, Jurišić i GBR Gradnja i drugo što proizlazi iz poreznog rješenja koje spisu prileži. Tuženik ima i znatna novčana potraživanja s osnove zajma prema različitim fizičkim osobama te drži udjele u fondu InterCapital Bond klasa A u vrijednosti od 820.000,00 EUR-a. Ujedno se temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi od 21. lipnja 2023. godine provodi ovrha na novčanim sredstvima tuženika pod 1). Dakle, tuženik pod 1) nije insolventan te ima dostatnu imovinu na kojoj se može provoditi ovrha (novčana sredstva), odnosno preostalu imovinu na kojoj se može provoditi ovrha radi namirenja ovršne tražbine s naslova poreznog duga. Iako je sud u pobijanoj presudi utvrdio da je između tuženika zaključen Sporazum o raskidu ugovora o darovanju od 08. svibnja 2025. godine, sud je propustio cijeniti sadržaj citiranog Sporazuma. Iz sadržaja tog Sporazuma jasno proizlazi da je predmetni Ugovor o darovanju raskinut, te da su nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vraćene u vlasništvo tuženika pod 1). To bi značilo da tuženik pod 1) u svom vlasništvu ima ove četiri nekretnine iz vrijednosti kojih se tužitelj može namiriti te je zaključak suda da tuženik pod 1) nema imovine protivan sadržaju Sporazuma o raskidu ugovora o darovanju od 08. svibnja 2025. godine i priloženih zemljišnoknjižnih izvadaka. Sud je propustio utvrditi vrijednost imovine tuženika pod 1), a koja imovina je opisana u javnim ispravama koje je tužitelj priložio uz tužbu. Stoga je pogrešan zaključak suda da tuženik pod 1) nema vrijednu imovinu iz vrijednosti koje bi se tužitelj mogao namiriti te se tužitelj već namiruje provedbom ovrhe na novčanim sredstvima tuženika pod 1). Budući pak da predmetni ugovor više ne postoji, to tužitelj ne može više pobijati ugovor koji nije na snazi. Temeljem Sporazuma od 09. svibnja 2025. godine tuženik pod 1) je ponovno stekao vlasništvo spornih nekretnina. Kraj činjenice da tužitelj raspolaže ovršnom ispravom, a da tuženik pod 1) ima u svom vlasništvu nekretnine, to nije postojala nikakva prepreka da tužitelj pokrene ovrhu neposredno protiv tuženika pod 1) na njegovoj imovini pa tako i na ovim nekretninama. Pri tome je darovni ugovor između tuženika raskinut nakon primitka tužbe u ovom predmetu, to su predmetne nekretnine ponovno postale vlasništvo tuženika pod 1) iz vrijednosti kojih se tužitelj može naplatiti. U situaciji kada tuženik otuđi stvar tijekom parnice dolazi do primjene odredbi čl. 164. st. 4. ZVDSP, a tek kada te odredbe nije moguće primijeniti tada odredbe čl. 195. st. 1. ZPP-a isključuju primjenu pravila o pravno relevantnom stanju u trenutku zaključenja glavne rasprave osim ako je do otuđenja došlo između tuženih strana. Tuženik pod 2) je nakon podnošenja tužbe vratio vlasništvo predmetnih nekretnina tuženika pod 1). Sama činjenica da je ovdje došlo do otuđenja vlasništva između istih tuženika isključuje primjenu čl. 195. st. 1. ZPP u smislu naprijed navedenog pravnog shvaćanja. Upravo činjenica da je tuženik pod 2) napustio vlasništvo nekretnina nakon tužbe i vratio ih tuženiku pod 1) ukazuje da je time tuženik pod 2) omogućio tužitelju da provede ovrhu i namiri se iz vrijednosti tih nekretnina u vlasništvu tuženika pod 1).

6. Pravilno sud prvog stupnja međutim utvrđuje kako su PB i KB dana 8. listopada 2021. zaključili Ugovor o darovanju nekretnine, koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar dana 8. listopada 2021. pod brojem OV-13059/2021, temeljem kojeg Ugovora je PB darovao u KB – sinu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stambeni objekt, odnosno dvije stambene zgrade sa dvorištem (jedna zgrada je ruševna, a druga zgrada je obnovljena). Kako proizlazi iz zk izvadaka od 7. listopada 2024. kao vlasnik predmetnih nekretnina je upisan KB – tuženik pod 2. uz zabilježbu Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 9. lipnja 2022. na ime PBR – supruge tuženika pod 1. i to na svim nekretninama. Iz zk izvadaka od 19. svibnja 2025. proizlazi da je kao vlasnik predmetnih nekretnina upisan KB uz brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 9. lipnja 2022. na ime PBR i to na svim nekretninama.

7. No, iz Sporazuma o raskidu Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. i 2. od dana 9. svibnja 2025. slijedi da se raskida Ugovor o darovanju nekretnine, koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Jelene Skoblar dana 8. listopada 2021. pod brojem OV-13059/2021, temeljem kojeg Ugovora je PB darovao u KB – sinu nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] i kat. čest. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Kako proizlazi iz zk izvadaka od 23. svibnja 2025. u odnosu na predmetne nekretnine kao vlasnik je upisan PB – tuženik pod 1. te su upisane i zabilježbe tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji od dana 9. listopada 2024., a u odnosu na ovaj predmetni postupak, kao i zabilježbe spora pod brojevima Z-17295/2025 i Z-17267/2025. Uvidom u spis broj Z-17295/2025 je utvrđeno da je tužiteljica PBR – supruga tuženika pod 1. podnijela tužbu protiv tuženika UB radi utvrđenja prava vlasništva na ovdje predmetnim nekretninama jer da se radi o bračnoj stečevini i to pod brojem P Ob- 110/2025, dok je u odnosu na spis broj Z-17267/2025 povučen prijedlog tužiteljice PBR u postupku protiv tuženika UB, radi zabilježbe postojanja parničnog postupka na ovdje spornim nekretninama.

8. U takvoj situaciji valja primijeniti odredbe čl. 66. do čl. 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023 dalje ZOO) prema kojima su opće pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji: 1. dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, 2. pravna radnja dužnika poduzeta na štetu vjerovnika, 3. insolventnost dužnika i 4. postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, dok opće pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno, a zajedno s njima mora biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. ZOO-a. Kod besplatnih raspolaganja, kakvo je i darovanje - kojim dužnik premda na to nije obvezan umanjuje svoju imovinu bez prava na protučinidbu, ima smatrati, a radi se o neoborivoj zakonskoj presumpciji temeljenoj na načelu po kojem „nitko ne može davati darove na račun svojih vjerovnika“, da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku (dakle: da je znao i da se ovaj neće moći naplatiti ili će naplata njegovog potraživanja biti otežana - sve obzirom da bez toga ne bi niti bilo riječ o nekoj šteti) - pa se za pobijanje te radnje raspolaganja ne traži da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato i taj treći niti ne može dokazivati suprotno.

9. Stoga je pravilno sud navode tuženika o prepuštanju novaca na ime protučinidbe iz ugovora našao neosnovanima pri čemu dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, mora postojati u trenutku podnošenja tužbe pa nije relevantno je li tražbina tužiteljice bila dospjela u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju 8. listopada 2021., nego je relevantno je li tražbina tužiteljice dospjela u vrijeme podnošenja tužbe 7. listopada 2024. Također, prema čl. 71. ZOO tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona (teretno raspolaganje), a za ostale slučajeve u roku od tri godine dok se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Budući da je u konkretnom slučaju tužba podnesena 7. listopada 2024., a ugovor o darovanju, koji je predmet pobijanja je sklopljen 8. listopada 2021., tužba je podnesena unutar prekluzivnog roka od tri godine.

10. Predmetnom tužbom traži se određenje da raspolaganje tuženika gubi pravni učinak u dijelu potrebnom za namirenje tražbine tužitelja, te trpljenje onog tko je takvom radnjom obdaren da trpi namirenje vjerovnika. Stoga, nasuprot utvrđenju suda prvog stupnja, od posebnog je značaja za ocjenu osnovanosti zahtjeva činjenica da su tuženici pod 1. i 2. tijekom postupka, dana 9. svibnja 2025. zaključili Sporazum o raskidu Ugovora o darovanju zaključenog između tuženika pod 1. i 2. te je po stanju zemljišnih knjiga u času zaključenja raspravljanja ponovno tuženik pod 1. upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, što znači da drugotuženik u odnosu na kojeg se odnosi pobijana odluka više nije upisan kao vlasnik, pa po prirodi stvari više niti ne može pravna radnja koje nema i njeni učinci ne postoje (jer je ugovor raskinut) gubiti pravni učinak, a također niti netko tko nije više vlasnik nekretnine ne može trpjeti namirenje tražbine tužitelja kao vjerovnika. Tužitelj ponovno nakon upisa prvotuženika kao vlasnika može pokrenuti ovršni postupak temeljem ovršne isprave protiv njega, te ne mora poduzimati nikakve pravne radnje protiv drugotuženika kao ranije obdarenika ugovora o darovanju, što ima itekakav učinak na pitanje osnovanosti zahtjeva u ovom sporu.

11. Također, sud utvrđuje i kako je na predmetnim nekretninama tijekom ovog postupka upisana i nova zabilježba spora u pravnoj stvari tužiteljice PBR (supruge tuženika pod 1.) radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, no prema čl. 195. ZPP to ne sprečava dovršetak parnice pri čemu je i pored raskida ugovora supruga tuženika pod 1. PBR dana 16. svibnja 2025. podnijela tužbu protiv tuženika pod 1. radi utvrđenja prava vlasništva jer da se radi o bračnoj stečevini, te prijedlog za upis zabilježbe spora na ovdje predmetnim nekretninama, uz prethodno brisanje zabilježbe Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 9. lipnja 2022. na ime PBR, koji je ista imala zaključen sa tuženikom pod 2. i to na svim nekretninama.

12. Odredba čl. 195. ZPP procesna je odredba koja omogućuje da se postupak koji je započet dovrši, ali ona ne određuje ishod spora niti utječe na osnovanost zahtjeva ako je u tijeku postupka došlo do promjene odlučnih činjenica koje su važne za odluku o biti spora. Dakle, predmetni ugovor o darovanju više ne proizvodi pravne učinke ali iz razloga što je raskinut, pa je valjalo odbiti zahtjev na gubljenje pravnog učinka i trpljenje namirenja, budući da je prvotuženik sada ponovno vlasnik nekretnine i pravna radnja koju je poduzeo više nema nikakve učinke radi radnji koje je taj tuženik izvršio u tijeku parnice. Pri tome, radi se o trenutku prije zaključenja prethodnog postupka u kojem je već vlasništvo nekretnine bilo vraćeno na prvotuženika, pa je ovaj prigovor tuženika osnovan.

13. No, u smislu čl. 154. i 155. ZPP to utječe na odluku o troškovima postupka, jer je tužbi bilo povoda do zaključenja sporazuma o raskidu Ugovora o darovanju, što je poduzeto prije zaključenja raspravljanja, pa stoga temeljem čl. 154. st. 4. ZPP valjalo utvrditi da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. U smislu čl. 166. ZPP tuženik je pak uspio sa žalbom, pa mu je dosuđen trošak iste.

14. Stoga je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP pobijanu odluku valjalo preinačiti, podnesenu žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu,  14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić