Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-1360/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda, Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, Gabriele Topić Kordej sutkinje izvjestiteljice i Suzane Radaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. RV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ana Albaneze Babić i Jasmina Milosavljević iz Krka, protiv tuženika 1. JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Goran Kereži, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj P-1051/2023-8 od 20. prosinca 2024. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-1051/2023-12 od 2. siječnja 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj. P-1051/2023-8 od 20. prosinca 2024. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-1051/2023-12 od 2. siječnja 2025. pod točkom I. izreke te pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženicima dosuđen parnični trošak u visini 2669,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Krku, poslovni broj. P-1051/2023-8 od 20. prosinca 2024. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-1051/2023-12 od 2. siječnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je tuženicima dosuđen parnični trošak preko iznosa od 2669,52 eura s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u visini 437,50 eura s pripadajućim zateznim kamatama.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnini pobliže opisanoj u toj točki izreke i za upis prava vlasništva tužitelja temeljem ove presude.
Pod točkom II. izreke je tuženiku dosuđen parnični trošak sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2024.
2. Protiv navedene presude, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i predlaže presudu preinačiti, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu osporavaju se žalbeni navodi tuženika te tužitelji predlažu odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Traže trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretnini koja je u vrijeme podnošenja tužbe bila upisana kao vlasništvo tuženika te uknjižba prava vlasništva tužitelja u zemljišnu knjigu.
6. Prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio da su tuženici tijekom prvostupanjskog parničnog postupka nekretninu darovali svom sinu koji je nakon toga upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik. Zbog navedenog, a kako tuženici više nisu upisani kao vlasnici predmetne nekretnine prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev. Radi toga što tuženi više nisu upisani vlasnici, tužitelji prema njima ne mogu s uspjehom postavljati zahtjev da po pravomoćnosti presude zatraže i ostvare upis prava vlasništva s imena tuženih na svoje ime i korist. Tužba za utvrđenje prava vlasništva može se uspješno podnijeti protiv osobe koja je upisana u zemljišnoj knjizi, a tužitelji su naknadno i podnijeli tužbu protiv upisanog vlasnika EV N o čemu se vodi postupak pod poslovnim brojem P-1097/22. Odredbom čl. 195. ZPP-a propisano je da, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica dovrši među istim strankama. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kod otuđenja stvari o kojoj teče parnica treba voditi računa o procesnopravnim i materijalnopravnim posljedicama otuđenja. U procesnopravnom smislu otuđenje stvari o kojoj teče parnica ne sprječava da se ta parnica među istim strankama i dovrši, ali otuđenje stvari je od utjecaja u materijalnopravnom smislu prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari koje postoji u vrijeme presuđenja. Slijedom navedeno prvostupanjski sud zaključuje da tuženici nisu pasivno legitimirani pa je tužbeni zahtjev odbija.
7. Tužitelji u žalbi tvrde da činjenica što je tijekom postupka došlo do primjene vlasništva nekretnina ne utječe na odlučivanje o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva već eventualno za dio zahtjeva za upis njihova prava vlasništva u zemljišnu knjigu te da prvostupanjski sud nije uopće ocijenio izvedene dokaze. Također tvrde da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog tužitelja da se, radi zajedničkog raspravljanja, na predmetnu parnicu spoji parnica koju su pokrenuli protiv sina tuženika, a povodom iste pravne stvari.
8. U smislu odredbe čl. 195. st. 1. ZPP točno je da kada do promjene vlasništva stvari dođe tijekom parnice isto ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. To iz razloga što otuđenje stvari nema utjecaja na postojanje parnice (procesnopravni učinak). Međutim ta promjena ima utjecaja na njezin ishod (materijalnopravni učinak). Naime, otuđenje stvari utječe na pasivnu legitimaciju tuženika. U toj procesnoj situaciji tužitelji ne mogu uspjeti sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva i upisom njihova vlasništva u zemljišnoj knjizi temeljem presude jer je utvrđenje prava vlasništva deklaratorni preambul odnosno pravna podloga za promjenu vlasništva u zemljišnoj knjizi. Radi toga sud u takvoj pravnoj situaciji može dovršiti parnicu među istim strankama ali će odbiti tužbeni zahtjev tužitelja (tako i rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev-x 843/14-2 od 9. prosinca 2014.), a kako to pravilno navodi i prvostupanjski sud. Posljedično navedenom kako tuženici nemaju pasivnu legitimaciju to nije bilo potrebno ocjenjivati dokaze izvedene tijekom postupka.
9. Nadalje, nije počinjena niti povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP zbog odluke prvostupanjskog suda kojim je odbio spajanje parnica. Naime, odredbom čl. 313. st. 1. ZPP je propisano: Ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac, sve se te parnice mogu rješenjem suca pojedinca spojiti radi zajedničkoga raspravljanja ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Spojeni se postupak nastavlja pred sucem koji je odlučio o spajanju. Za sve spojene parnice sud može donijeti zajedničku presudu.
10 U konkretnom slučaju je u trenutku odlučivanja o prijedlogu tužitelja za spajanje, predmetna parnica bila u fazi glavne rasprave (ročište 22. svibnja 2023. na kojem je prvostupanjski sud odbio prijedlog za spajanje i zaključio glavnu raspravu ), a u predmetu u kojem je tužen sin tuženika parnica još nije niti počela teči. U tim okolnostima i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nisu ispunjeni uvjeti za spajanjem parnica jer se time ne bi niti ubrzao postupak niti bi se smanjili troškovi. Stoga prvostupanjski sud nije povrijedio odredbe parničnog postupka iz odredbe čl. 313. st. 1. ZPP kada je na ročištu dana 22. svibnja 2023. odbio spojiti parnice radi zajedničkog raspravljanja.
11. Pravilno tužitelji navode da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tuženicima troškove zastupanja na ročištima 14. travnja 2016., 9. svibnja 2017.,2. studeni 2019. i 2. lipnja 2020. po Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa). Naime, ne radi o ročištima na kojima se raspravljano o glavnoj stvari, izvodili dokazi ili je sklopljena nagodba. Radi se o ročištima (14. travnja 2016., 9. svibnja 2017., 2. studeni 2019.) za koje tužiteljima pripada naknada po Tbr. 9. t. 2. Tarife i po Tbr. 9. t. 5. Tarife (za ročište 2. lipnja 2020.) . Slijedom navedenog tužiteljima za ta ročišta pripada ukupna naknada u visini 175 bodova i PDV, a ne 400 bodova i PDV. U preostalom dijelu je odluka o troškovima parničnog postupka suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilna i zakonita kako u osnovu (čl. 154. st1. ZPP) tako i u visini (čl. 155. st. 1. ZPP).
12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkama I. i II. ove drugostupanjske odluke temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3. ZPP.
13. Tužiteljima nije priznat trošak žalbe jer su sa žalbom uspjeli samo u odnosu na sporedni zahtjev, a prema odredbi čl. 35. st. 2. ZPP sporedni zahtjev nije kvalifikatorni element utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, to ni zatraženi trošak sastava žalbe ne udovoljava pretpostavci normiranoj odredbom čl.164.stav.1. i 2. ZPP-a pa je zahtjev tužitelja radi naknade troška sastava žalbe valjalo odbiti (točka III. izreke).
14. O troškovima odgovora na žalbu odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer se ne radi o troškovima potrebnim za ovaj postupak.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Sandra Artuković Kunšt univ.spec.iur.
