Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-695/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužiteljice PKJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Knezović, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Andrei Alemani i Ani Štrbac Agić, odvjetnicama u Makarskoj, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1051/2019-88 od 14. studenoga 2025., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-1051/2019-88 od 14. studenoga 2025. u stavcima I. i III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.813,77 eura s pripadajućom zateznom kamatom (stavak I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 1.644,58 eura sa zatraženom zateznom kamatom (stavak II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.951,37 eura sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (stavak III. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog predlagateljice osiguranja – tužiteljice za izdavanje privremene mjere kojom se zabranjuje PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], otuđenje ili opterećenje nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj i to: – zk. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stavak I. izreke); nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Makarskoj, provedba rješenja o privremenoj mjeri na gore naznačenoj nekretnini protivnika osiguranja (stavak II. izreke) te je odlučeno da će privremena mjera trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi na Općinskom sudu u Makarskoj pod br. P-1051/2019. (stavak III. izreke).

3. Protiv presude u stavcima I. i III. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezino ukidanje u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinaku, sukladno žalbenim navodima, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je neosnovana.

6. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za korištenje tuđe stvari i to suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice (suvlasništvo nekretnine je utvrđeno temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj O- 417/11 od 8. prosinca 2011.), stana površine 50 m2 u [adresa] u [adresa], koji je u izvanknjižnom vlasništvu tuženika za ½ dijela, SK za ¼ dijela i PKJ za ¼ dijela (čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 u daljnjem tekstu:

ZOO-a/ u vezi s čl. 38., čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /„Narodne Novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 u daljnjem tekstu: ZV-a/) i to u razdoblju od kolovoza 2012. do kolovoza 2017.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

9. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom čitavog prvostupanjskog postupka sporno je da li tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu naknade od strane tuženika radi nemogućnosti korištenja ¼ dijela stana u njezinom suvlasništvu, odnosno da li je tuženik istoj, kao suvlasniku, onemogućio takvo korištenje, kao i što je sporno da li je tuženik bio pošteni posjednik i do kojeg trenutka.

10. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva pošavši od utvrđenja:

-da tužiteljica tvrdi da je nakon smrti pok. bake u stanu živio njen otac HK zajedno s tuženikom, svojim bratom, a nakon smrti njenog oca, tuženik ostao živjeti u stanu;

-da tužiteljica nije bila u posjedu stana, niti je na bilo koji način isti koristila te da nije imala ključeve od stana, niti je imala mogućnost ulaska, sve do trenutka kada je u sudskom postupku (P-1005/19) kojeg je protiv tuženika pokrenula 2017. uvedena u posjed stana te su joj predani ključevi od istoga u nazočnosti uređujućeg suca na očevidu održanom na licu mjesta 9. travnja 2019., nakon čega je, radi udovoljavanja tužbenom zahtjevu, povukla tužbu;

-da tužiteljica nadalje tvrdi da je prije nego što je uvedena u suposjed stana, u više navrata pozivala tuženika da joj preda ključeve i da su prvi put o tome razgovarali dan nakon što je njen otac preminuo;

-da se putem svog punomoćnika obratila pismeno tuženiku da joj preda u suposjed stan;

-da iz dopisa odvjetnika Boška Šiljega, kao punomoćnika tužiteljice od 2. prosinca 2014. proizlazi da se obratio tuženiku za predaju u suposjed stana, koje pismeno je tuženik zaprimio (utvrđeno uvidom u presliku stranice prijemne knjige Hrvatske pošte dostavljena u spis od strane odvjetnika Boška Šiljega iz Ploča), na koji dopis tuženik nije odgovorio, nakon čega je tužiteljica 19. siječnja 2015. pred sudom prvog stupnja pokrenula postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine koja je predmet spora;

-da je tužiteljica slanjem dopisa, na koji nije dobila odgovor te potom pokretanja postupka radi razvrgnuća suvlasničke zajednice jasno izrazila svoju volju za posjedovanjem predmetnog stana te je iskazala protivljenje tuženikovom dotadašnjem načinu korištenja nekretnine,:

-da je tužiteljica predlagala razvrgnuće suvlasničke zajednice geometrijskom diobom, kako bi stranke postale isključivi vlasnici u naravi točno određenog fizičkog dijela nekretnine koji bi odgovarao njihovim suvlasničkim dijelovima, a time bi tuženik bio onemogućen u dotadašnjem načinu korištenja;

-da je tuženik trenutkom primitka dopisa tužiteljice od 2. prosinca 2014., kojim ga tužiteljica poziva na predaju u suposjed predmetne nekretnine, postao nepošteni posjednik;

-da je tužiteljica ponovno uputila pisani poziv tuženiku za predaju u (su)posjed predmetnog stana dopisom od 30. lipnja 2017., nakon čega je pred sudom prvog stupnja 11. srpnja 2017. pokrenula protiv tuženika postupak radi predaje u (su)posjed predmetnog stana koji se vodio pod posl. br. P- 1005/2019 (ranije P3510/17), tijekom kojeg postupka, je tuženik tužiteljici na ročištu dana 9. travnja 2019. predao u posjed ključeve predmetnog stana, nakon čega je na istom ročištu tužiteljica ušla u (su)posjed stana;

-da iz utvrđenih činjenice kao izvjesno proizlazi da su neosnovani navodi tuženika da je tužiteljica čitavo vrijeme raspolagala ključevima predmetnog stana, koje joj je dao tuženik nakon smrti njenog oca, jer u protivnom ista ne bi bila prinuđena na poduzimanje radnji i postupaka kako bi ostvarila svoj suposjed na predmetnom stanu;

pravilno je odlučio sud prvog stupnja na način da je usvojio tužbeni zahtjev (visina istoga nije sporna u žalbenom stadiju postupka, kao niti tijek kamate) i odlučio kao pod I. izreke presude (razdoblje od prosinca 2014. /kada je tuženik pozvan dopisom tužiteljice od 2. prosinca 2014. na predaju u suposjed/ do kolovoza 2017. /čl. 38., čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a/), radi čega su žalbeni navodi, koji se svode na vlastitu i subjektivnu ocjenu provedenih dokaza i njihovog tumačenja na način prilagođen uspjehu tuženika u sporu, bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

11. Pri tom valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije, nego što to smatra žalitelj i iz istih izvodi drugačije zaključke, nego što to isti čini.

12. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud i ona je dana u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, a žalbena razlaganja tuženika nisu uspjela dovesti u sumnju zaključke suda prvog stupnja, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. I odluka o parničnom trošku pravilna je u osnovi i visini (čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne Novine“, broj: 138/23/).

13.1. Na žalbene navode valja navesti da je pravilno zaključio sud prvog stupnja da je tužiteljica s osnovom tužbenog zahtjeva (naknada za korištenje tuđe stvari) uspjela u cijelosti (100%), dok je u odnosu na visinu tog potraživanja uspjela u omjeru od 52%, što znači u sporu (osnova i visina) sa 76%, dok je uspjeh tuženika bio 24% pa oduzimanjem tih iznosa pravilno utvrđuje sud prvog stupnja da je konačni uspjeh tužiteljice u sporu 52%.

14. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac