Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3602/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja LD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba, Listopadska ulica 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Pelclu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i žalbama stranaka protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn-58/2022-49 od 9. lipnja 2025., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Pn- 58/2022-49 od 9. lipnja 2025. u stavku I. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Uvažava se kao osnovana žalba tužitelja i ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-58/2022-49 od 9. lipnja 2025. u stavcima II. i III. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog. te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
III. Uvažava se kao osnovana žalba tuženika i ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-58/2022-49 od 9. lipnja 2025. u stavku IV. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
IV. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
„I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 59.591,80 eura, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 30.9.2021. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate a po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II/ Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 318,54 eura, sa pripadajućom kamatom.“
2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je :
„1/ Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 6.830,58 eura.
2/ Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 562,50 eura.
3/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnog troška preko iznosa dosuđenog pod toč. III. izreke.
4/ Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 11.430,22 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. lipnja 2025. do isplate uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“
3. Protiv presude u stavku I. izreke i rješenja u stavku IV. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njihovo ukidanje u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i postupak, podredno preinaku, sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.
4. Protiv rješenja u stavcima II. i III. izreke i u dijelu stavka IV. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njegovu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženika te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.
6. Žalbe stranaka su osnovane.
7. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na ime štete koju je imao na vozilu marke McLaren MP4-12C, 650 S, reg. oznaka [registarska oznaka], broj šasije [broj šasije], koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći na autocesti A2 u Austriji i koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika za slučaj prometne nesreće na temelju ugovora o osiguranju sklopljenog prihvatom Obvezujuće ponude kasko osiguranja cestovnih vozila br. 03068200034298 od 22. ožujka 2021., sastavni dio kojeg Ugovora su bili i Uvjeti za kasko osiguranje cestovnih vozila br. 2019/01-03.01-1 od dana 31. svibnja 2019., budući da smatra da isplatom iznosa od 642.751,46 kn[1] /85.307,78 eura 5. studenoga 2021., tuženik nije u cijelosti izvršio svoju ugovornu obvezu predviđenu čl. E.2. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranje kojim je propisano: „ADRIATIC u slučaju totalne štete nadoknađuje onaj novčani iznos koji bi osiguranik imao da nabavlja vozilo iste vrste i kvalitete u istom stanju istrošenosti u vrijeme nastanka osiguranog slučaja (vrijednost zamjene vozila), umanjen za iznos ugovorenog samopridržaja (franšize) i umanjen za iznos nadoknadive vrijednosti ostatka olupine odnosno ostatka vrijednosti“, pri čemu nije sporna vrijednost spašenog ostatka vozila u iznosu od 438.839,10 kn/58.243,96 eura te iznos franšize od 2.400,00 kn/318,53 eura.
8. U žalbenom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, sporna je visina tužbenog zahtjeva, koja, između ostaloga, ovisi o tome da li novčani iznos kojeg bi tužitelju valjalo priznati i isplatiti primjenom čl. E.2. st. 2. Uvjeta za kasko osiguranja valja umanjiti za iznos PPMV-a (posebni porez za motorna vozila), koje je tužitelj imao zakonsku mogućnost potraživati od porezne uprave, ili primjenom toč. H.2. (1) 1.1. Uvjeta kasno osiguranja nije postojala obveza tužitelja tražiti povrat PPMV-a te je sporna njegova visina u vrijeme nastanka štetnog događaja.
9. Sud prvog stupnja u odnosu na prigovor tuženika vezan uz zahtjev za povrat PPMV-a navodi:
„Nadalje, što se tiče prigovora da je tužitelj bio dužan tražiti povrat posebnog poreza na promet motornih vozila i na taj način smanjiti štetu, valja reći da je u toč. H.2. (1) 1.1. Uvjeta za kasno osiguranje, propisao da je nakon nastanka osiguranog slučaja na temelju kojeg se traži isplata osiguranine, osiguranik/vlasnik vozila dužan pridržavati se obveze umanjivanja štete i obveze spašavanja, odnosno sprečavanja i smanjenja štete, prema svojim mogućnostima i pri tome se pridržavati uputa tuženika. Međutim, prema stavu ovog suda povrat posebnog poreza na motorna vozila u konkretnoj situaciji ne može se smatrati obvezom tužitelja u smislu navedenih uvjeta. To stoga što je također u toč. E.2. (2) jasno navedeno da je obveza tuženika u slučaju totalne štete naknaditi onaj novčani iznos koji bi osiguranik imao da nabavlja vozilo iste vrste i kvalitete u istom stanju istrošenosti za vrijeme nastanka osiguranog slučaja (vrijednost zamjene vozila), umanjen za iznos ugovorenog samopridržaja (franšize) i umanjen za iznos nadoknadive vrijednosti ostatka olupine, odnosno ostatka vrijednosti.
Stoga, sud nije tražio sukladno prijedlogu tuženika spise Ministarstva financija vezano za povrat posebnog poreza na motorna vozila, iz razloga što je zaključio da ta činjenica nije odlučna u ovom konkretnom slučaju.
Uz navedeno valja reći da iz rješenja Ministarstva financija koji prileže spisu proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za povrat posebnog poreza na motorna vozila, ali da je sa zahtjevom odbijen.“
10. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj viši sud to stoga što je u pravu tuženik kada navodi da se pod ugovornom obavezom postupanja sukladno toč. H.2. (1) 1.1. Uvjeta za kasno osiguranje ima smatrati i podnošenje zahtjeva osiguranika za povrat PPMV-a, jer se radi o zakonskom pravu da se porez vrati uplatitelju u slučaju kumulativnog ispunjenja uvjeta propisanih čl. 18. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, broj: 15/13, 108/13, 115/16, 127/17 i 121/19) pa stoga isto predstavlja radnju usmjerenu na umanjenje štete.
10.1. Pri tome nije dostatan zaključak suda da „iz rješenja Ministarstva financija koji prileže spisu proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za povrat posebnog poreza na motorna vozila, ali da je sa zahtjevom odbijen“, jer je sud bio dužan utvrditi koji su razlozi odbijanja zahtjeva tužitelja (spisu prileži prvostupanjsko porezno rješenje /listovi 276-278 spisa), kao i drugostupanjsko rješenje doneseno po podnesenoj žalbi /listovi 279-282/).
11. Kako je radi pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a) to će sud u ponovljenom postupku provesti predložene dokaze na sve sporne okolnosti, iste će ocijeniti primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a te će dati jasne i obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama na kojima će utemeljiti svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, o kojem će odlučiti novom pravilnom i zakonitom odlukom, poštujući pri tome pravila o njezinom sadržaju (čl. 338. ZPP-a).
12. Radi neizvjesnog uspjeha stranaka u sporu ukinuta je i odluka o parničnom trošku sadržana u pobijanom rješenju, dok će se o troškovima žalbenog postupka odučiti u konačnoj odluci.
13. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 370. ZPP-a za stavak I., čl. 380. toč. 3. ZPP-a za stavke II. i III. te čl. 166. st. 3. ZPP-a za stavak IV.).
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Slavica Garac
