Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-965/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja OŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Frani Bazini, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnici Mateji Vidaković Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4193/2024-8 od 17. srpnja 2025. i dopunskog rješenja istoga suda poslovni broj P-4193/2024-14 od 25. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4193/2024-8 od 17. srpnja 2025. u dijelu stavka III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 428,08 eura.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4193/2024-8 od 17. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4193/2024-14 od 25. kolovoza 2025. u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 62,50 eura.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4193/2024-14 od 25. kolovoza 2025.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbi.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu [broj kredita] od 28. svibnja 2007. godine zaključenog između tužitelja OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, isplati iznos od 410,34 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2.6.2007. do isplate po stopi koja se do 31.12.2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima i to prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju OŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 428,08 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2025. pa do isplate, u visini po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjskim dopunskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u daljnjem iznosu od 62,50 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

3. Protiv presude u dijelu stavka III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 428,08 eura žali se tužitelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku /„Narodne novine“, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007- Odluka USRH, 84/2008, 96/2008 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023., u daljnjem tekstu: ZPP-a/), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

4. Protiv dopunskog rješenja žali se tužitelj u dijelu kojim nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška preko iznosa od 62,50 eura (trošak pristupa na ročište za objavu presude) iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a), predlažući njegovu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno navodima žalbe, uz naknadu troška njezinog sastava.

5. Protiv presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njezinu preinaku, sukladno navodima žalbe, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

6. Protiv dopunskog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući njegovo ukidanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

7. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

8. Žalbe stranaka su neosnovane.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka 28. svibnja 2007., kojom je određeno zaračunavanje naknade od 3,3% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita te posljedično tom utvrđenju na isplatu iznosa koje je tuženik tužitelju naplatio temeljem ništetne odredbe Ugovora o kreditu.

10. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama ZPP-a i za svoje uvjerenje dao je jasne i razumljive razloge, koji imaju podlogu u izvedenim dokazima, tako u donošenju iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi upire tuženik, a niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a), kao što nije povrijedio niti pravila o sadržaju presude, kako to propisuje odredba čl. 338. st. 4. ZPP-a.

11. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva na koje je pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a).

12. U odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva iz stanja spisa proizlazi:

- da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, 28. svibnja 2007. zaključili Ugovor o kreditu broj [broj kredita] za iznos 21.127,38 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (čl. 1. Ugovora);

- da je čl. 3. ugovorena naplata jednokratne naknade u visini 3,30% od iznosa kredita i koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita;

- da je tužitelju, prilikom isplate /korištenja kredita/ 2. lipnja 2007. naplaćena naknada za obradu kredita u visini 410,34 eura (3,30% od iznosa kredita) sukladno čl. 3. Ugovora o kreditu i ista je naplaćena/ustegnuta od iznosa odobrenog kredita;

-da tužitelj u svom iskazu navodi da je postavio pitanje da li se navedene odredbe mogu izostaviti iz Ugovora te da mu je rečeno da ne može te mu nitko nije objasnio na što se točno te naknade odnose;

-da je tužitelj kredit podigao i iskoristio za kupnju automobila za svoje osobne potrebe;

-da tužitelj nije pregovarao o uvjetima kredita pa tako niti u pogledu jednokratne naknade te u svrhu podizanja kredita nije niti pristupio u banku, već je morao prihvatiti ponudu banke kakva mu je dana;

-da tuženik nije niti pokušao dokazati (eventualno predložiti dokaze) na temelju kojih bi se moglo utvrđivati da je tužitelj bio informiran o naknadama, visini naknada i svrsi takvih naknada, kao niti paremetrima na temelju kojih se ista naplaćuje (naknada za prijevremeni raskid);

-odredbom čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/2003., u daljnjem tekstu: ZZP/03) propisano: "Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito (…) odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti (…).".

-odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati;

-da je odredba čl. 3. Ugovora o kreditu transparentna u smislu odredbe čl. 85. ZZP/03, jer je omogućavala tužitelju da u trenutku sklapanja ugovora ocijeni visinu naknade za sklapanje kredita (3,30 % od iznosa odobrenog kredita), ali sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je takva odredba poštena;

-da iz predmetnog Ugovora proizlazi da ga je prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, radi čega je kao izvjesno za zaključiti da se o odredbama tog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužitelj mogao pojedinačno pregovarati ili sugerirati promjene u istome;

-da s obzirom da je tužitelj na temelju čl. 3. Ugovora o kreditu platio tuženiku naknadu u visini kako je to ranije navedeno (jednokratnu naknadu ustezanjem od isplaćenog iznosa kredita), to je očito da je ta odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača - tužitelja, a što znači da je nepoštena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu, primjenom odredbe čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ništetne u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a/03,

radi čega je pravilno odlučio sud prvog stupnja na način da je prihvatio tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu (Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova Posl. br. Su IV – 308/2020. od 5. studenog 2020.).

13. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

13.1. Sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO-a ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu naplaćivanja jednokratne naknade te je stoga u obvezi platiti tužitelju iznos te naknade, koju je naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

14. Neosnovani su žalbeni navodi o zastari potraživanja, jer da je jednokratna naknada naplaćena 2007., dok je tužba podnesena 2024., dakle, nakon proteka općeg zastarnog roka od 5 godina, sve to imajući u vidu pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2), prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju iz zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

14.1. Ovdje je za napomenuti da tuženik ne razlikuje početak tijeka zastarnog roka, od dospjelosti tražbine, budući da zastara potraživanja isplate počinje teći pravomoćnosti odluke suda kojom je utvrđena ništetnost određene ugovorne odredbe, dok u slučaju da je nešto plaćeno temeljem ništetne odredbe, tada pravo tražiti povrat plaćanja dospjelo trenutkom učinjenog plaćanja, od kada nesavjesnom stjecatelju teku i zatezne kamate.

15. Tužitelj ostvaruje pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja jednokratne naknade, odnosno naknade za prijevremenu otplatu kredita sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, čl. 29. st. 1., 2/2. 7. i 8. ZOO-a, jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem, imajući u vidu sve naprijed izneseno te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, koja se primjenjuje obzirom da se radi o stjecanju bez osnove, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja navedenog iznosa.

16. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i visini troškova (čl. 155. ZPP-a) te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23).

17. Nisu osnovani niti navodi žalbe prema kojima bi sud pošao od pogrešne pretpostavke da je predmetni Ugovor o kreditu na snazi, jer da je isti prestao isplatom kredita pa da se ne može tražiti utvrđenje ništetnim odredaba ugovora, koji je u cijelosti izvršen /ispunjen/. Suprotno tome, tužitelj može tražiti utvrđenje ništetnosti dijela predmetnog ugovora iako je ugovor ispunjen s obzirom da je isticanje ništetnosti neograničeno prema članku 328. Zakona o obveznim odnosima.

18. Na žalbene navode tužitelja kojima se osporava pravilnost odluke o parničnom trošku (u presudi i u dopunskom rješenju) uz obrazloženje da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora pri odmjeravanju troškova postupka tužitelju (trošak pristupa na ročište za objavu presude /dopunsko rješenje/) valja navesti da su isti neosnovani budući da u slučaju kada tužitelj uz deklaratorni zahtjev postavlja i zahtjev za isplatu (novčano potraživanje), tada se vrijednost predmeta spora određuje upravo u odnosu na novčano potraživanje (čl. 40. st. 1. ZPP-a), radi čega se odluka o parničnom trošku ukazuje pravilna kako u osnovi, tako i u visini troškova dosuđenih tužitelju (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /“Narodne novine“, broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT/).

19. Na žalbene navode tuženika, kojima se osporava pravilnost odluke suda o dosudi troškova za pristup na ročište za objavu presude (dopunsko rješenje o trošku) valja navesti da je trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ročištu za objavu presude propisan tbr. 9/3. OT i smatra se potrebnim na temelju zakona (čl. 155. st. 2. ZPP-a), to je tuženik dužan naknaditi tužitelju i taj trošak (članak 154. st. 1. ZPP-a) u zahtijevanom iznosu od 62,50 eura.

20. Odbijen je zahtjev stranaka za naknadu troška sastava žalbi, jer s istima nisu uspjele (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci presude (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavke I. i II.) i rješenja (čl. 380. toč. 2. ZPP-a za stavke I. i II. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavke III. i IV.).

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac