- 1 -              Revd 53/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 53/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. I. iz R., OIB ..., zastupane po punomoćnici K. J., odvjetnici u Odvjetničkom društvu J. & V. d.o.o. R., protiv tuženika S. u Z., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku T. G., odvjetniku u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu Ugovora o radu, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž R-34/2023-2 od 8. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, broj Pr-1180/2021 od 29. prosinca 2022., na sjednici održanoj 11. siječnja 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske.

 

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola, broj Gž R-34/2023-2 od 8. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, broj Pr-1180/2021 od 29. prosinca 2022. postavljajući osam pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:

 

„1. Može li se u smislu članka 119. stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu ZR) smatrati da je propuštanjem davanja prava na obranu tužiteljici, povrijeđen postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu, kao i osnovna načela Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17 dalje u tekstu ZZDVO)?

 

2. Da li je povrijeđeno pravo tuženice na jednakost oružja i pravo na pravično suđenje u konkretnom slučaju kada nisu bile uzete u obzir navodi i dokumentacija vezana uz podnesak od 18. listopada 2022.g.?

 

3. Da li se postupak reizbora u nastavno zvanje za radno mjesto višeg predavača iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje pedagogije (didaktika), može smatrati jedinstvenim postupkom u smislu članka 102. stavka 2. ZZDVO u kojem radnik ima pravo nezakonitosti i druge nepravilnosti isticati kao krucijalnim za tekući postupak?

 

4. Da li je načinom na koji je proveden postupak reizbora u nastavno zvanje za radno mjesto višeg predavača iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje pedagogije (didaktika)i odlukama koje su iz istoga proizašle povrijeđeno ustavno pravo tužiteljice, i to pravo na rad i slobodu rada, ako se isti smatra jedinstvenim postupkom i kada postoji očita uzročno posljedična veza s odlukom o otkazu?

 

5. Da li je u ponovljenom postupku reizbora u nastavno zvanje za radno mjesto višeg predavača iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje pedagogije (didaktika) sukladno odredbi članka 102. stavka 4. ZZDVO-a moguće postupak provesti temeljem prethodno dostavljene dokumentacije?

 

6. Da li je u postupku reizbora mogao biti članom povjerenstva za reizbor osoba čije stručne kompetencije spadaju u granu povijest pedagogije, a reizbor se provodi i odnosu na nastavno zvanje didaktike, sukladno odredbi članka 4. stavka 1. pravilnika o provedbi postupka reizbora u zvanja i na odgovarajuća radna mjesta S. u Z.?

 

7. Da li je postojao sukob interesa u odnosu na profesora R., koji je u trenutku kada se provodio postupak reizbora obnašao dužnost glavnog sindikalnog povjerenika na Sveučilištu?

 

8. Da li je visoko učilište ovlašteno propisivati minimalne uvjete za reizbor umjesto Nacionalnog vijeća koje je ZZDVO-om određeno kao jedino ovlašteno tijelo za donošenje uvjeta za reizbor te propisivanje oblika izvještaja o reizboru?“.

 

2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica se u odnosu na prvo postavljeno pitanje poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-43/2021-2 od 18. siječnja 2022., dok u odnosu na osmo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž R-960/2020-5 od 26. siječnja 2021.

 

3. Predlagateljica je navela da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom, i to - pravo na pravično suđenje (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske - „Narodne novine“, br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 - dalje: Ustav).

 

4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbiti kao neosnovan, te traži troškove sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

5.1. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužiteljica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5.2. Naime, u odnosu na prvo pravno pitanje treba istaknuti da davanje prava na obranu tužiteljici u smislu čl. 119. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17, 98/19) nije apsolutno već ovisi o okolnostima konkretnog slučaja (pri čemu treba istaknuti da je navedeno obrazloženo u pobijanoj odluci jer je tužiteljica kontinuirano usmeno i pisano upozoravana te da  unatoč upozorenjima nije dostavila traženu dokumentaciju potrebnu za postupak reizbora u zvanje višeg predavača), odnosno je li bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući tužiteljici da iznese svoju obranu (tako i ovaj sud u odluci Rev-667/2020 od 1. lipnja 2021.), pri čemu čak i eventualni propust omogućavanja obrane nije takvog značenja i nije takva povreda postupka koja bi uvijek i bez iznimke dovela do ništetnosti otkaza. Stoga odgovor na navedeno pitanje je li time povrijeđen postupak redovitog otkazivanja ugovora o radu, ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, a pri tome je neodlučno pozivanje tužiteljice na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-43/2021-2 od 18. siječnja 2022., kojom se problematiziraju razlozi izvanrednog otkaza ugovora o radu.

 

5.3. Nadalje, u odnosu na drugo do sedmo pitanje, uz to što su pitanja usko vezana za činjenične okolnosti konkretnog slučaja, tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije nije navela valjane razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u smislu citirane odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime nije navedeno niti je tuženica dostavila sudske odluke iz kojih bi proizlazilo da bi o tim pitanjima viši sudovi imali različitu praksu, ili da se shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda razlikuje od pravnog shvaćanja revizijskog suda ili druge važne razloge koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije, već se tuženica sadržajno poziva na pogrešnu primjenu materijalnog i postupovnog prava u konkretnom predmetu, a što nije predmet odlučivanja u povodu prijedloga za dopuštenje revizije. Stoga, ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.

 

5.4. U odnosu na osmo postavljeno pitanje je li visoko učilište ovlašteno propisivati minimalne uvjete za reizbor umjesto Nacionalnog vijeća za znanost, visoko obrazovanje i tehnološki razvoj, tužiteljica se poziva na odluku Županijskog suda u Zagrebu Gž R-960/2020 od 26. siječnja 2021. koja je međutim ukinuta rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-560/2021- 4 od 3. svibnja 2023. te je osporen zaključak sudova da reizbor nije mogao biti proveden jer Nacionalno vijeće nije utvrdilo kriterije pa navedena odluka. Stoga o navedenom pitanju ne postoji različita praksa viših sudova.

 

6. Nadalje, tužiteljica je u prijedlogu navela da joj je povrijeđeno pravo pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, tužiteljica nije obrazložila u čemu bi se smatralo da je eventualna pogrešna primjena postupovnog prava osobito teške naravi (niti sud u obrazloženom nalazi da bi se o takvoj povredi, takve naravi i intenziteta radilo; naime nižestupanjski sudovi nisu uzeli u obzir dokaze predložene u podnesku tužiteljice od 18. listopada 2022. obzirom da je prethodni postupak zaključen, a nije se radilo se o situaciji iz čl. 299. st. 2. ZPP). Dakle, tužiteljica nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.

 

7. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP - zbog pravnih pitanja koje tužiteljica smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava - valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP - u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom - valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

8. Tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (stavak III. izreke ovog rješenja).

 

Zagreb, 11. siječnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.