REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-660/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2132/2022-3 od 29. svibnja 2024. kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-110/2018-61 od 30. rujna 2022., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2132/2022-3 od 29. svibnja 2024. pod točkom II. izreke te u dijelu pod točkom I. izreke kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-110/2018- 61 od 30. rujna 2022. pod točkom II. izreke te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-110/2018-61 od 30. rujna 2022. pod točkama II. i III. izreke i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužitelju CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 29. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 45.000,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom kao i dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 5.000,00 kn za razdoblje od 28. kolovoza 2013. do 29. kolovoza 2013.

III Nalaže se tužitelju CL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 30. rujna 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalba tuženice i djelomično žalba tužitelja kao neosnovane te je pobijanim točkama I. i II. izreke potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke), a preinačena je presuda suda prvog stupnja o odluci o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke tako da je određeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (točka II. izreke).

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-5246/2024-2 od 6. veljače 2025., dopuštena je tužitelju revizija protiv drugostupanjske presude, u odnosu na pitanje:

„Predstavlja li propust sudova da u postupku radi naknade štete zbog neadekvatnih uvjeta u kaznionicama i zatvorima pravilno utvrde veličinu raspoloživog osobnog prostora po osobi zatvorenika za određeno razdoblje sukladno pravnim standardima iz presude Muršić (zahtjev broj 7334/13 od 20. listopada 2016) povredu prava iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (dalje: ustav RH) u vezi s čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija, u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku) te povredu čl. 23. st. 1. Ustava RH i 25. st. 1. Ustava RH u vezi s čl. 3. Konvencije (jamstvo zabrane mučenja, neljudskog i ponižavajućeg postupanja te pravo zatvorenika da zatvorsku kaznu izvršava u uvjetima koji su propisani mjerodavnim standardima)?“.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže preinačenje pobijane odluke na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, uz naknadu mu troškova parničnog postupka uvećanih za trošak sastava revizije, podredno ukidanje nižestupanjskih odluka u pobijanom dijelu i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju je pretrpio uslijed neadekvatnih uvjeta smještaja tijekom izdržavanja zatvorske kazne u zatvorima u [adresa] i [adresa].

9. Iz sadržaja revizije i u okvirima postavljenog pitanja razvidno je da se revizija podnosi zbog pitanja o kojem ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni a koje se odnosi na propust sudova da pravilno utvrde veličinu raspoloživog osobnog prostora po osobi zatvorenika za određeno razdoblje sukladno pravnim standardima iz presude Muršić (zahtjev 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.)

10. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj u zatvoru u [adresa] bio smješten od 23. siječnja 2011. do 21. lipnja 2013., a u zatvoru u [adresa] bio je smješten od 26. srpnja 2013. do 11. rujna 2013.

10.1. Nižestupanjski sudovi utvrdili su u kojim sobama je tužitelj boravio u zatvoru u [adresa] i s koliko osoba, ali nisu utvrdili veličinu raspoloživog osobnog prostora po osobi zatvorenika. U vezi boravka u zatvoru u [adresa] sudovi su utvrdili, za razdoblje do 31. prosinca 2012., u kojim sobama je tužitelj boravio i s koliko osoba, ali isto tako nisu utvrdili veličinu raspoloživog osobnog prostora po osobi zatvorenika, s time da sudovi nisu uopće utvrdili u kojim uvjetima je tužitelj boravio u zatvoru u [adresa] u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 21. lipnja 2013.

11. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje u tekstu: ESLJP) u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2 ujednačena je dotadašnja sudska praksa vezana za osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Tako je ESLJP u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl. 3. Konvencije i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora. Olakšavajući čimbenici su: 1. smanjenje potrebnog prostora bilo je kratko, povremeno i manjeg opsega, 2. osoba lišena slobode za to vrijeme imala je mogućnost slobodnog kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u odgovarajućim aktivnostima izvan ćelije (fizička aktivnost i pristup drugim sadržajima), 3. fizički uvjeti boravka u zatvoru bili su prikladni (pristup prirodnom svijetlu i zraku, grijanje, osnovne higijenske potrebe, mogućnost privatne upotrebe WC-a).

12. Prema tome, vodeći računa o praksi ESLJP, na dopušteno pitanje u smislu čl. 382.a ZPP, treba odgovoriti da propust sudova da u postupku radi naknade štete zbog neadekvatnih uvjeta u kaznionicama i zatvorima pravilno utvrde veličinu raspoloživog osobnog prostora po osobi zatvorenika za određeno razdoblje sukladno pravnim standardima iz presude Muršić predstavlja povredu prava iz čl. 29. st. 1. Ustava RH u vezi s čl. 6. st. 1. Konvencije, u odnosu na pravo na pravično suđenje i pravo na obrazloženu sudsku odluku te povredu čl. 23. st. 1. Ustava RH i 25. st. 1. Ustava RH u vezi s čl. 3. Konvencije.

13. Dakle, da bi se moglo odlučivati o pravu na naknadu štete na ime povrede prava osobnosti za provedeno vrijeme u zatvoru, potrebno je utvrditi koliko je životnog prostora imao zatvorenik na raspolaganju odnosno je li zatvorenik imao na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora, pri čemu valja uzeti u obzir i jesu li kumulativno ostvarene pretpostavke za ekskulpaciju države čije postojanje treba dokazati tuženica:

- smanjenje potrebnog minimalnog prostora do 3 m2 su kratka, povremena i minorna,

- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe,

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovim i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru,

te po ocjeni ovog suda,

- koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru (tako ovaj sud i u odlukama Rev-974/2021 od 15. rujna 2021., Rev-1081/2021 od 28. svibnja 2024.).

14. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sve odlučne činjenice nisu utvrđene, to je valjalo ukinuti nižestupanjske odluke u pobijanom dijelu, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP.

15. U nastavku postupka sud će utvrditi i ocijeniti ostale činjenice sukladno ovoj odluci i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku, kao i odlučiti o troškovima revizijskog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković