REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1135/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kontreca predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri u Zadru, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d. iz Zagreba, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, zastupanog po punomoćniku Ruđeru Aniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Anić i partneri j.t.d. u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Sisku broj Gž- 549/2023-3 od 28. ožujka 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn -710/13-111 od 26. siječnja 2023., u sjednici održanoj 28. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se prihvaća, preinačava se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-549/2023-3 od 28. ožujka 2024. u dijelu točke II. izreke kojim je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika i umješača na strani tuženika preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 16 Pn-710/13-111 od 26. siječnja 2023. u dijelu točke I. izreke presude kojim je odlučeno o tijeku zatezne kamate na iznos 668,92 eura /5.040,00 kn/ (naknada imovinske štete) tekuće od 26. veljače 2013. do 25. siječnja 2023. i kojom je tako odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zatezne kamate na taj iznos glavnice i u tom tijeku, te se preinačava ista drugostupanjska presuda u dijelu toč. III. izreke u pogledu odluke o trošku žalbe tužitelja u visini 78,13 eura i sudi se:

1. Djelomično se odbijaju žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 16 Pn - 710/13-111 od 26. siječnja 2023. u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos 668,92 eura /5.040,00 kn/ (naknada imovinske štete) tekuće od 26. veljače 2013. do 25. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 25. siječnja 2023. prema kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u visini 78,13 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. ožujka 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak povodom revizije u visini 214,04 eura sa zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2026. do isplate po stopi koja određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pri čemu je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„I Nalaže se tuženiku Allianz Hrvatska d.d. isplatiti tužitelju ĆM iznos od 28.142,54 EUR1 / 212.040,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 23.895,41 EUR / 180.040,00 kn od 26. veljače 2013. do isplate, a na iznos od 4.247,13 EUR / 32.000,00 kn od 1. srpnja 2020. do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.438,68 EUR / 63.581,25 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 2.654,46 EUR / 20.000,00 kn, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 23.895,41 EUR / 180.040,00 kn za razdoblje od 25. veljače 2013. do 26. veljače 2013., odnosno na dosuđeni iznos od 4.247,13 EUR / 32.000,00 kn za razdoblje od 25. veljače 2013. do 1. srpnja 2020.

III Odbijaju se zahtjevi tuženika i umješača za naknadu troškova postupka.“.

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se žalba tužitelja ĆM kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 16 Pn-710/13-111 od 26. siječnja 2023. u dijelu točke II. izreke presude kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 4.247,13 eura/32.000,00 kn za razdoblje od 25. veljače 2013. do 1. srpnja 2020.

II. Uvažavaju se djelomično žalba tuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d. i žalba EUROHERC osiguranja d.d., umješača na strani tuženika, preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: 16 Pn-710/13-111 od 26. siječnja 2023. u dijelu točke I. izreke presude, kojim je odlučeno o tijeku zatezne kamate na iznos od 668,92 eura/5.040,00 kn (naknada imovinske štete), te se sudi:

Tuženik ALLIANZ HRVATSKA d.d. dužan je isplatiti tužitelju ĆM zateznu kamatu na iznos od 668,92 eura/5.040,00 kn za razdoblje od 26. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se višak zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 668,92 eura/5.040,00 kn za razdoblje od 26. veljače 2013. do 25. siječnja 2023. odbija kao neosnovan.

III. Odbijaju se žalba tuženika i žalba umješača djelomično kao neosnovane i potvrđuje se navedena presuda u dijelu točke I. izreke presude, kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 28.142,54 eura/212.040,00 kn, sa zateznom kamatom na iznos od 23.226,49/175.000,00 kn počevši od 26. veljače 2013. do isplate, a na iznos od 4.247,13 eura/32.000,00 kn sa zateznom kamatom od 1. srpnja 2020. do isplate, kao i naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 8.438,68 eura/63.581,25 kn, sa zateznom kamatom od 26. siječnja 2023. do isplate, sve u roku od 15 dana, te točka III. izreke presude.

IV. Odbijaju se zahtjevi tužitelja, tuženika i umješača za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani.“.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2883/2025-2 od 8. srpnja 2025. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude u pogledu toč. II. izreke zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Teku li zakonske zatezne kamate na naknadu imovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno ukoliko isti nije podnesen od dana podnošenja tužbe, a sve u smislu odredbi čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude, proizlazi iz cjelokupnog sadržaja revizije – upravo u dijelu u kojem mu je dopuštena – tužitelj je podnio reviziju u smislu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Na temelju čl. 391. st. 3. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora u ovom predmetu je zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete (potonja zbog povrede prava osobnosti), nastale kao posljedica prometne nezgode od 17. ožujka 2012. u kojoj je tužitelj pretrpio ozljede, a za nastanak koje prometne nezgode je odgovoran vozač vozila koje je osigurano policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika kao osiguratelja. Odgovornost tuženika u ovom stadiju postupka nije sporna, a svedeno na bitno za odlučivanje u ovom stadiju postupka, je za navesti da je sud u pobijanoj odluci zatezne kamate na imovinsku štetu zbog pružanja tuđe pomoći i njege (u visini te štete 668,92 eura /5.040,00 kuna/) dosudio počam od prvog dana nakon dana prvostupanjskog presuđenja, dok je zatezne kamate na iznose te štete odbio za razdoblje od dana podnošenja tužbe pa do dana prvostupanjskog presuđenja. Potonje uz obrazloženje da tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege počevši od dana donošenja presude, a ne od podnošenja tužbe, jer je naknada određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude.

9. Međutim, revizijski je sud u nizu odluka izrazio pravno shvaćanje o tijeku zateznih kamata na imovinsku štetu u režimu naknade po čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/2005, 36/2009) i to upravo u slučaju naknade nenadoknađene imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege određenoj prema cijenama u vrijeme dosuđenja, pa je tako:

- u odluci poslovni broj Rev-2767/2018-2 od 30. lipnja 2020. naveo:

„[…] Prema shvaćanju drugostupanjskog suda tužitelju i na dosuđene iznose s osnove tuđe pomoći i njege te uništene odjeće i osobnih stvari pripadaju zakonske zatezne kamate od dana presuđenja, jer je visina te štete određena prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda, kojim se poistovjećuje pojam završenog liječenja s nastankom štete, protivno je pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u odlukama broj Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017., a prema kojem je pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud dužan cijeniti odredbu čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09) kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Budući da se tužitelj 24. rujna 2009. obratio tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to mu na temelju odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09) na dosuđenu neimovinsku štetu u iznosu od 10.000,00 kn te imovinsku štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 4.800,00 kn i uništene odjeće i osobnih stvari u iznosu od 2.000,00 kn, odnosno na ukupan iznos od 16.800,00 kn, pripadaju zakonske zatezne kamate i za razdoblje od 24. rujna 2009. do 4. rujna 2016., a na isplaćeni nesporni iznos naknade štete od 30.000,00 kn tužitelju pripadaju kamate i za razdoblje od 24. rujna 2009. do 3. veljače 2010. […]“;

- u odluci poslovni broj Rev-720/2014-2 od 5. prosinca 2017. naveo:

„[…] Obrazloženje pobijane presude naslonjeno je na sudsku praksu u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01: dalje - ZOO), prema kojoj zatezna kamata na naknadu nenovčane materijalne štete dosuđena u novcu prema cijenama u vrijeme presuđenja teče od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je visina naknade određena.

Odlučujući o tijeku zateznih kamata na iznos glavnice na ime tuđe pomoći i njege nižestupanjski sudovi, međutim, propustili su cijeniti odredbu čl. 12. st. 1. i 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" 151/05-dalje: ZOOP), kao odredbu posebnog propisa kojim je uređena obveza plaćanja zakonske zatezne kamate u slučaju nastanka štete uporabom prijevoznog sredstva koje podliježe obveznom osiguranju u prometu.

Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZOOP odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju neimovinske štete najkasnije u roku od 30 dana, a u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljeni odgovor, ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (st. 4.).

Budući da tuženik u mirnom postupku nije ispunio svoju obvezu iz čl. 12. st. 1. ZOO dužan je sukladno odredbi stavka 4. istog članka tužitelju na iznos naknade na ime tuđe pomoći i njege platiti zakonsku zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva. […]“.

10. Ovom odlukom revizijski sud reafirmira pravno shvaćanje koje je izraženo u citiranim odlukama, i odlučujući u reviziji samo u okviru pravne problematike koja se potencira revizijom postavljenim pravnim pitanjem (v. toč. 7. ovoga obrazloženja), ocjenjuje da je zatezne kamate na predmetnu imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege trebalo tužitelju dosuditi počam od dana kad je on postavio zahtjev za naknadu te štete. S obzirom na to da je u ovom predmetu izostalo obraćanje tužitelja tuženiku u mirnom postupku, proizlazilo bi da bi mu zatezne kamate na tu štetu pripadale od nespornog dana podnošenja tužbe pa nadalje.

11. Zato je na temelju čl. 391. st. 7. ZPP ovaj sud preinačio pobijanu odluku na način da je tužitelju dosudio zatezne kamate na navedeni vid štete od dana podnošenja tužbe pa do dana prvostupanjskog presuđenja (zatezne kamate u daljnjem tijeku su mu dosuđene nepobijanim dijelom drugostupanjske odluke), pa je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

12. S obzirom na akcesornost tog potraživanja, ova preinaka nije utjecala na odluku o trošku postupka u pogledu prvostupanjskog postupka, ali je tužitelju trebalo odrediti trošak sastava žalbe u visini 78,13 eura (na temelju tbr. 10. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“ br. 138/2023, 107/2025 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kao i trošak prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosima od po 93,75 eura (na temelju tbr. 10. toč. 5. Tarife), na temelju čl. 154 . st. 1., čl. 155. i čl. 166. st. 2. ZPP. Trošku povodom revizije je trebalo pridodati trošak plaćene sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje revizije u visini 26,54 eura.

13. Odluka o zateznim kamatama na određeni trošak donesena je na temelju čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23).

14. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je preračunavanje valutnih iznosa (kunske u eurske) izvršio uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kn).

Zagreb, 28. travnja 2026.

: Predsjednik vijeća:

Damir Kontrec