Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4090/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui,Zagreb, Zelinska 4, protiv prvo tuženika PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Blaženki Dobrenić-Primorac, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Krsnik&Partneri d.o.o. Zagreb, Boškovića 8/I i drugo tuženika DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gini Brnić, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 560/2022-29 od 27. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-560/2022-29 od 27. ožujka 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje djelomične ništetnosti kao i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklopljen 19.05.2017. između prvo tuženika kao kupca i drugo tuženika kao prodavatelja, ovjerovljenih potpisa kod javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu pod br. OV-9665/17, a kojim je prvo tuženik kupio od drugo tuženika nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska čestica], [adresa], u naravi Dvorište, [adresa], na z.k. č. br. [katastarska čestica] (točka I./I izreke), potom zahtjev za utvrđenjem djelomične ništetnosti i da ne proizvodi pravne učinke Tabularna izjava izdana 16.06.2017. od strane drugo tuženika kao prodavatelja, ovjerovljenog potpisa kod javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu pod br. OV-8817/17, a kojom je drugo tuženi dozvolio uknjižbu prava vlasništva prvo tuženom kao kupcu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. 999901, [adresa], u naravi Dvorište, 9. Ravnice, z.k. č. br. [katastarska čestica] (točka I./II izreke), pod točkom I./III izreke je odbijen zahtjev kojim je tužitelj tražio da se naloži brisanje zemljišno – knjižnog stanja na osnovi navedenog ugovora i tabularne isprave i uspostava zemljišno knjižnog stanja kako je bilo prije sklapanja ugovora odnosno provedbe istoga u zemljišnim knjigama u pogledu kč. br. [katastarska čestica], tako da se briše pravo vlasništva na navedenim česticama sa imena prvo tuženika na ime drugo tuženika. Istom točkom I/III izreke je odbijen i zahtjev s nalogom prvo i drugo tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročen parnični trošak.

1.2. Pod točkom II. izreke prvostupanjske presude je odbijen alternativni tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da nije nastao odnosno da je nepostojeći Ugovor o kupoprodaji nekretnine, u članku 1., sklopljen 19.05.2017. između prvo tuženika kao kupca i drugo tuženika kao prodavatelja, ovjerovljenih potpisa kod javnog bilježnika Vesne Pučar u Zagrebu pod br. OV-9665/17, a kojim je prvo tuženik kupio od drugo tuženika nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska čestica], [adresa], u naravi [adresa], na z.k. č. br. [katastarska čestica] (točka II./I izreke), potom zahtjev za utvrđenjem da nije nastala odnosno da je nepostojeća tabularna izjava izdana 16.06.2017. od strane drugo tuženika kao prodavatelja, ovjerovljenog potpisa kod javnog bilježnika Alemke Gajski u Zagrebu pod br. OV-8817/17, a kojom je drugo tuženi dozvolio uknjižbu prava vlasništva prvo tuženom kao kupcu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska čestica], [adresa], u naravi Dvorište, 9. [adresa], z.k. č. br. [katastarska čestica] (točka II./II izreke), dok je pod točkom II./III izreke odbijen zahtjev za brisanjem zemljišno – knjižnog stanja postavljen istovjetno kao i pod točkom I./III izreke. na osnovi navedenog ugovora i tabularne isprave i uspostava zemljišno knjižnog stanja kako je bilo prije sklapanja ugovora odnosno provedbe istoga u zemljišnim knjigama u pogledu kč. br. [katastarska čestica], tako da se briše pravo vlasništva na navedenim česticama sa imena prvo tuženika na ime drugo tuženika. Istom točkom II./III izreke je odbijen i zahtjev s nalogom prvo i drugo tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročen parnični trošak.

1.3. Pod točkom III. izreke je naloženo tužitelju da prvo tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 8.343,75 kn/1.107,41 €[1] , sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2023. do isplate, dok je točkom IV. izreke naloženo tužitelju da drugo tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 6.937,50 kn/920,76 € sa zateznom kamatom tekućom također od 27. ožujka 2023. pa do isplate.

2. Protiv navedene presude pravodobnu žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu, pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, podredno usvojiti alternativno postavljeni tužbeni zahtjev te dosuditi tužitelju troškove. Podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet dostaviti na daljnje postupanje i raspravljanje prvostupanjskom sudu. Potražuje i trošak žalbenog postupka.

3. Prvo tuženik u odgovoru na žalbu osporava iznesene žalbene navode smatrajući da su neosnovani u cijelosti te predlaže drugostupanjskom sudu da odbije žalbu tužitelja kao neosnovanu i u cijelosti potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je tužba radi utvrđenja da ugovor o kupoprodaji od 19. 5. 2017., sklopljen između prvo tuženika kao kupca i drugo tuženika kao prodavatelja, ne proizvodi pravne učinke te je djelomično ništetan, potom utvrđenje u pogledu djelomične ništetnosti i da ne proizvodi pravne učinke tabularna izjava od 16. 6. 2017., te nalog za brisanjem brisanjem upisanog pravo vlasništva sa imena prvo tuženika na ime drugo tuženika.

6. Osim glavnog, tužitelj postavlja i alternativni tužbeni zahtjev radi utvrđenja da ugovor o kupoprodaji od 19. 5. 2017. nije nastao odnosno da je nepostojeći, potom utvrđenje da je nepostojeća i da nije nastala tabularna izjava od 16. 06. 2017., te nalog za brisanjem zemljišno-knjižnog stanja sa imena prvo tuženika na ime drugo tuženika.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Također, sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijane odluke iznio jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

8. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su prvo tuženik kao kupac i drugo tuženik kao prodavatelj 19. 05. 2017., zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina, čiji je predmet prodaje bila nekretnina oznake zk.č.br. [broj ZK uloška] u naravi Obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], površine 93 m2 i zk.č.br. [broj ZK uloška] u naravi Dvorište, 9. [adresa], površine 106 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k.o. [katastarska čestica], Grad Zagreb, pri čemu je ugovorena kupoprodajna cijena od 35.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti (članak 3. Ugovora o kupoprodaji str. 59-63 spisa),

- da je Ugovor o kupoprodaji potpisan od strane prvo i drugo tuženika kao prodavatelja odnosno kupca, pri čemu su potpisi ovjereni po javnom bilježniku Vesni Pučar iz Zagreba, dana 19.5.2017., broj ovjere OV-9665/17,

- da je drugo tuženik 16. 06. 2017. tabularnom izjavom ovjerenog potpisa po javnom bilježniku Alemki Gajski broj ovjere: OV-8817/2017, kao prodavatelj, ovlastio prvo tuženika kao kupca da uknjiži pravo vlasništva na kupljenim nekretninama, što je isti i učinio,

- da je drugo tuženik prije prodaje nekretnina prvo tuženiku ( 2017. godine ) bio upisan kao zemljišno-knjižni nositelj prava vlasništva temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-2577/2012 UPP/OS-24/2012 od 6. lipnja 2013., iza pokojnog oca BG, preminulog **.**.2001., koji je nekretnine stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od 1980.,

- da tužitelj nikada nije bio upisan kao zemljišno-knjižni nositelj prava vlasništva na nekretnini zk.č.br. 7350/272 u naravi Dvorište, 9. Ravnice, površine 106 m2, upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] k.o. 999901, Grad Zagreb,

- da je prvostupanjski sud izvršio uvid u priklopljeni spis poslovnog broja P-11021/09, ranije P-3382/02, iz kojeg proizlazi da je tužitelj pred Općinskim sudom u Zagrebu 2002. podnio tužbu protiv ĐG, oca drugo tuženika, radi izdavanja tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva na nekretnini kući površine 42 m2 i dvorištu od 64 m2, na k. č. br. [katastarska čestica] koja odgovara dijelu čestice 7350/108, u kojem je tužba odbačena rješenjem P-11021/09-47 od 8. 1. 2014.,

- da je 2009. izvršena promjena broja, oblika i površine zk. čbr. [katastarska čestica] površine 199 m2, na način da je podijeljena na zk.č.br. 7350/108 u naravi obiteljska stambena zgrada i dvorište u [adresa], površine 93 m2 i zk.č.br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, 9 [adresa] površine 106 m2,

- da je kao posjednik ranije čestice 1277 stambene zgrade i dvorišta površine 106 m2 od 1964. do 1990. bio evidentiran ČG, koji je 26. 2. 1987. sklopio kupoprodajni ugovor sa JG, ocem tužitelja koji je kupio obiteljsku kuću [adresa]./ iza br. 14. dvorišna zgrada/ izgrađenu na čestici 1277 k. o. [katastarska općina], koja odgovara dijelu kč. br. [katastarska čestica],

- da je bila riječ o trošnom i ruševnom objektu u kojem otac tužitelja nije živio, da bi potom tužitelj 90-tih godina prošlog stoljeća srušio postojeći objekt i započeo gradnju kuće u kojoj danas živi sa suprugom, i koju je legalizirao nakon što je odbijen sa zahtjevom za izdavanjem lokacijske dozvole te je 04.06.2014. ishodio rješenje o izvedenom stanju,

- da je čestica 7350/272 na kojoj je se nalazi kuća u kojoj danas živi tužitelj, fizički odvojena ogradom od čestice 7350/108 na kojoj se nalazi drugi stambeni objekt, a drugo tuženik i njegov otac kao prednik su bili upisani kao zemljišno-knjižni vlasnici tih nekretnina,

- da se tužitelj koji nije bio zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine na kojoj se nalazi kuća u kojoj živi, radi rješavanja zk stanja obratio ČG koji također nije bio upisan kao nositelj prava vlasništva već posjednik i s kojim je sklopio novi kupoprodajni ugovor 08.07.1996.,

- da je tužitelj 11. 07. 2017. pred Općinskim Građanskim sudom u Zagrebu podnio tužbu protiv prvo tuženika radi stjecanja vlasništva dosjelošću na nekretnini zk.č.br. [katastarska čestica], zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pod poslovnim brojem P-3751/17, i koji je pravomoćno dovršen presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž- 2024/19 od 20. veljače 2020. godine kojom je odbijen tužbeni zahtjev te utvrđeno da tužitelj nije dosjelošću stekao pravo vlasništva na zk.č.br. 7350/272,

- da je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2024/19-3 od 20. veljače 2020. koji je odbačen rješenjem Vrhovnog suda broj Revd 2641/2020-2 od 29. rujna 2020.,

- da se pred Općinskim Građanskim sudom u Zagreb i poslovnim brojem spisa Ps- 215/2020 vodi spor temeljem tužbe ovdje prvo tuženika radi iseljenja tužitelja i njegove supruge OG,

9. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja odbija tuženi zahtjev na utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19.05.2017. utvrđujući da je sastavljen kao valjana tabularna isprava (čl. 54. Zakona o zemljišnim knjigama -"Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10, 55,13, 60/13, 108/17, 63/19, dalje ZZK, a u svezi s čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" broj 96/91, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17, dalje: ZVDSP).

10. Takvo stajalište prvostupanjski sud temelji na razumljivom, dostatnom i prihvatljivom obrazloženju u sklopu kojeg se osvrnuo na sve istaknute prigovore i navode tužitelja, te jasno i nedvosmisleno pojasnio iz kojih razloga nije utvrdio pravilnima i zakonitim stajališta tužitelja da tuženici nisu bili u dobroj vjeri prilikom sklapanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina i da bi taj ugovor bio protivan moralu društva i sklopljen iz nemoralnih pobuda, pri čemu izrada i provedba geodetskog elaborata te plaćanje režija od strane tužitelja ne predstavljaju dokaz stjecanja vlasništva tužitelja, kao što isto ne dokazuje niti sklapanje kupoprodajnog ugovora s ČG **.**.1996. (nevlasnikom nekretnine), kada niti tužitelji a niti njegovi prednici ( otac i ČG ) nisu bili upisani kao nositelji prava vlasništva na nekretnini koja je bila predmetom pravnog raspolaganja između tuženika.

11. Također, prvostupanjski sud utvrđuje da je drugo tuženik prodao nekretninu u odnosu na koju je bio nositeljem prava vlasništva i koju je stekao valjanim prijenosom od svojih pravnih prednika, pa takvo pravno raspolaganje nije bilo protivnom moralu društva niti proizlazi iz nemoralnih pobuda, pri čemu je utvrđeno činjenično stanje ( u bitnome da je pravni prednik tužitelja, njegov otac, kupio nekretninu od ČG 1987., da otac tužitelja nije nikada živio na toj nekretnini sa obitelji, pa dakle niti tužiteljem, da je tužitelj naslijedio nekretninu od svog oca, da je nekretnina bila šikara, a kuća ruševna, te je tužitelj 90-tih godina srušio derutnu kuću i gradio novu, a potom je odbijen sa zahtjevom za izdavanje lokacijske dozvole te je kuću legalizirao 2014., a potom je izradio parcelacijski elaborat time da se nije upisao u zemljišne knjige niti je od 90-tih godina poduzimao radnje radi zaštite svojih prava sve dok prvo tuženik nije kupio nekretnine 2017. godine, da u posebnoj parnici nije dokazao da bi pravo vlasništva stekao temeljem dosjelosti ) razmotrio i kroz primjenu odredbe čl. 122. ZVDSP-a i prema kojoj se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Također, primjenom odredbe čl. 122. st. 3. ZV-a, prvo tuženik prilikom stjecanja nekretnine nije bio dužan ispitivati i provjeravati istinitost sadržaja navedenih upisa u zemljišnim knjigama. Budući se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu ( čl. 120. st. 1. ZVDSP), a prvo tuženik je postupao u dobroj vjeri po načelu povjerenja u zemljišne knjige te nije imao razloga posumnjati da upisano zemljišnoknjižno stanje na predmetnoj nekretnini ne odgovara stvarnom stanju, to prvostupanjski sud pronalazi da tužitelj neosnovano zahtjeva utvrđenje ništetnosti Ugovora o kupoprodaji i posljedično tabularne izjave odnosno da bi ti pravni poslovi bili nepostojeći, pri čemu na takvu činjenicu ne utječe to što je tužitelj legalizirao objekt budući je isti gradio na zemljištu kojeg nije bio vlasnik i što mu je bilo poznato.

12. U odnosu na tužbeni zahtjev za brisanjem uknjižbe prava vlasništva sud prvog stupnja također odbija zahtjev ističući kako tužitelj nije bio upisan kao knjižni vlasnik, niti je dokazao da je stekao na valjanom pravnom osnovu vlasništvo nekretnine koja je predmetom spora. Jednako tako odbija i alternativni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da sud utvrdi da nije nastao odnosno da je nepostojeći ugovor o kupoprodaji i tabularna izjava a iz istovjetnih razloga u sklopu kojih su navodi tužitelja u odnosu na nedopuštenu pobudu i da bi ugovor bio sklopljen protivno moralu društva, ocijenjeni neosnovanima.

13. Tužitelj u žalbenim navodima u bitnom smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo, da je tužitelj protivno pravomoćnom utvrđenju iz presude Županijskog suda u Rijeci, savjestan posjednik kroz period od 30 godina, a pravno shvaćanje iz te odluke je u posvemašnjoj suprotnosti sa odredbama ZVDSP, načelima pravnog poretka RH te ustaljenom sudskom praksom, a isključivi razlog zašto tužitelj nije upisan kao formalni vlasnik nekretnine i predmetne čestice je upravo takva nezakonita odluka Županijskog suda u Rijeci. Tužitelj se osim toga osvrće na pitanje poštenja i savjesnosti tuženika u kupoprodaji čestice 7350/272 ističući kako kupac nije stupio niti mogao stupiti u posjed upravo iz razloga jer je tužitelj u nesmetanom kvalificiranom i poštenom posjedu iste, te tuženika niti njegove prednike nitko u tom posjedu nije ometao. Navodi kako tuženici nisu mogli ne vidjeti kuću tužitelja, željeznu ogradu kojom je odvojena od druge čestice, ne vidjeti svakodnevne tragove života na njoj, kao i da drugo tuženik nije mogao predati prvo tuženiku potvrde i dokaze o podmirenju režijskih troškova ( na što se obvezao ugovorom ) jer one za spornu nekretninu glase na tužitelja, da se nisu mogli predati ključevi nekretnine niti preuzeti posjed slobodan od osoba i stvari prodavatelja. Zaključuje da tuženici nisu postupali u dobroj vjeri jer su znali i morali znati da ono što je upisano nije činjenično niti pravno točno te je različito od izvanknjižnog stanja, a izreka Županijskog suda u Rijeci, iako pravomoćna, nije utemeljena na pravilnoj primjeni prava. Naposljetku, tužitelj navodi i da je prvo tuženik direktor pravne osobe koja u nazivu ima pojam nekretnine pa je bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka.

14. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti sva utvrđenja i obrazloženja prvostupanjskog suda kao pravilna i zakonita, obzirom da je taj sud, suprotno žalbenim navodima tužitelja, na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo te odbio tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane.

15. Iako predmet spora u osnovi proizlazi iz tužbenog zahtjeva kojim tužitelj smatra da je sklapanje ugovora o kupoprodaji te izdavanje tabularne isprave u odnosu na prodaju nekretnine (zk. ul. [broj ZK uloška], k.o. [katastarska čestica], [adresa], u naravi Dvorište, [adresa], z.k. č. br. [katastarska čestica] ) ništetno iz razloga protivnosti moralu društva, isti takve navode potkrjepljuje činjeničnim tvrdnjama u sklopu kojih pojašnjava zemljišno- knjižno i katastarsko stanje predmetne nekretnine od 50-tih godina prošlog stoljeća te iznosi stajališta u sklopu kojih razmatra svoj status i položaj u okviru kojeg nije nikada bio upisan kao zemljišno-knjižni vlasnik predmetne nekretnine, usprkos činjenici da na istoj nesporno živi u obiteljskoj kući koju je izgradio 90-tih godina prošlog stoljeća.

16. U tom smislu tužitelj sadržajno veći dio žalbenih navoda usmjerava na osporavanje stajališta utvrđenog u sklopu pravomoćne sudske odluke Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2024/19 od 20. veljače 2020., i kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev protiv PG odnosno prvo tuženika, i gdje je pravomoćno utvrđeno da nije dosjelošću stekao pravo vlasništva na zk.č.br. [katastarska čestica], odnosno nekretnini u odnosu na koju u ovom parničnom postupku pokušava dokazati da je pravno raspolaganje drugo tuženika kao zemljišno-knjižnog nositelja i vlasnika nekretnine prema prvo tuženiku temeljem ugovora o kupoprodaji i tabularne izjave, ništetno uslijed protivnosti moralu društava.

17. U odnosu na takve žalbene navode te sve tvrdnje u sklopu kojih osporava pravomoćnu sudsku odluku, valja ukazati da pravomoćnost sudske odluke sprječava njezino ponovno preispitivanje u pogledu onoga što je obuhvaćeno izrekom odluke, što proizlazi i iz odredbe čl. 6. st. 2. i 3. Zakona o sudovima ( "Narodne novine" broj:

28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024, 136/2025; u nastavku ZS ) prema kojoj odluku suda može mijenjati ili ukidati samo sud u čiju nadležnost ulazi predmet i u postupku propisanom zakonom, a svatko u Republici Hrvatskoj je dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti.

18. Pravomoćnost kao takva obvezuje u subjektivnom kao i objektivnom pogledu, što znači da dovodi do obvezujućeg učinka i pretpostavke zakonitosti i istinitosti kako u odnosu na osobe na koje je adresirana, tako i u odnosu na sadržaj onoga što je naznačeno u izreci odnosno dijelu obuhvaćenom pravomoćnošću.

19. Stoga zakonitost i pravilnost pravomoćne sudske odluke na koju se tužitelj osvrće u žalbenim navodima ( ističući kako je nepravedna, protivna pravnim načelima i sudskoj praksi ) nije moguće preispitivati u sklopu konkretnog postupka, već samo u sklopu zakonom propisanog postupka u kojem je o njoj odlučivano, pri čemu je iz priklopljenog spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3751/2017 vidljivo da je tužitelj protiv takve pravomoćne sudske odluke uložio i izvanredan pravni lijek, prijedlog za dopuštenje revizije, koji je odbačen rješenjem Vrhovnog suda broj Revd 2641/2020-2 od 29. rujna 2020..

20. Slijedom navedenog svi izneseni žalbeni navodi tužitelja u sklopu kojih izravno ili neizravno osporava pravomoćnu sudsku odluku, nisu odlučni niti mogu predstavljati osnovu pobijanja prvostupanjske odluke budući da neslaganje tužitelja sa pravomoćnom sudskom odlukom predstavlja isključivo subjektivno stajalište protivno učincima same pravomoćnosti.

21. Nadalje, tužitelj je u sklopu parničnog postupka koji je vođen pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem spisa P-3715/2017, neuspješno pokušao dokazati i utvrditi da je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine dospjelošću, a prije toga je u postupku vođenom pod brojem P-11021/09 ( ranije P- 3382/02) podnio tužbu protiv oca drugo tuženika, radi izdavanja tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva, u kojem je tužba odbačena, iz čega proizlazi da svoja prava pokušao ostvariti u sklopu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava na pristup sudu ( čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske "Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. te čl. 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz tu Konvenciju - "Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.)

22. Nakon što očigledno nije uspio da takvim zahtjevima, tužitelj u konkretnom parničnom postupku pokušava dokazati da pravno raspolaganje nastupilo između prvo i drugo tuženika u obliku kupoprodajnog ugovora i izdavanja tabularne izjave, predstavlja ništetan pravni posao u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023; dalje. ZOO) koji je protivan moralu društva, i gdje kao argumente koristi upravo činjenice i tvrdnje koje je neuspješno pokušao dokazati u sklopu ranije spomenutih parničnih postupaka usmjerenih na utvrđenje sjecanja svojeg prava vlasništva, povezanih sa tvrdnjom da su tuženici postupali protivno savjesnosti i poštenju te moralu društva jer su znali da tužitelj živi na nekretnini koja je bila predmetom kupoprodaje.

23. U tom smislu prvostupanjski sud je pravilno zaključio da ugovor o kupoprodaji od 19. 5. 2017. i tabularna izjava od 16. 6. 2017., predstavljaju sporazumne, legitimne i valjane pravne poslove u sklopu kojih su ugovorne strane izraženom voljom ugovorile bitne sastojke pravnog posla, kako u odnosu na predmet, tako i cijenu, i u sklopu koje je drugo tuženik prodao nekretninu čiji je bio nositelj prava vlasništva i koju je stekao valjanim pravnim temeljem od svojih prednika, pa takvo pravno raspolaganje nije bilo protivnom moralu društva niti proizlazi iz nemoralnih pobuda.

24. Tužitelj pri tome zaobilazi nespornu činjenicu da je drugo tuženik kao prodavatelj 2017. raspolagao nekretninom koju je stekao na temelju valjane pravne osnove i to rješenja o nasljeđivanju od 6. lipnja 2013. iza pokojnog oca, preminulog **.**.2001., i koji je bio upisan kao nositelj vlasničkih prava još od 80-tih godina prošlog stoljeća, za razliku od tužitelja i njegovih prednika ( oca i ČG ) koji nisu nikada bili upisani kao nositelji vlasničkih prava, a tužitelj u parničnim postupcima koje je pokretao nije uspio dokazati protivno.

25. U odnosu na žalbene navode tužitelja u sklopu kojih problematizira pitanje poštenja i savjesnosti oba tuženika u kupoprodaji čestice 7350/272, ističući kako prvo tuženik nije mogao stupiti u posjed jer na nekretnini živi tužitelj sa obitelji, valja ukazati da je prvo tuženik u konkretnom slučaju stekao pravo vlasništva na temelju pravnog posla ( čl. 115. ZVDSP), pri čemu su za takvo raspolaganje propisane pretpostavke u vidu vlasništva prednika ( konkretno drugo tuženika ), valjanog pravnog posla ( konkretno ugovora o kupoprodaji od 19. 5. 2017. ) te odgovarajućeg načina ( modusa ) stjecanja koje je u domaćem pravnom poretku u odnosu na nekretnine, uređeno po načelu upisa u zemljišne knjige temeljem odredbe čl. 119. st. 1. ZVDSP, i prema kojoj se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecatelja vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika, usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

26. Takve zakonom propisane pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva su u konkretnom slučaju bile prisutne i ispunjene, pa za propitivanje valjanost i zakonitosti pravnog posla koji tužitelj osporava primjenom odredbe čl. 322. st. 1. ZOO, nije odlučno tko je plaćao režijske troškove, tko stvarno i faktično živi u predmetnoj nekretnini i koliko dugo, kao niti pitanje tko je ishodio rješenje o izvedenom stanju, a kako je pravilno zaključio i prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

27. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da pravno raspolaganje drugo tuženika kao dotadašnjeg vlasnika i nositelja vlasničkih prava ( koje je osobno i putem svojih prednika posjedovao dulje od 30 godina ) nije bilo protivno moralu, obzirom da je drugo tuženik temeljem valjane zakonske osnove kao načina stjecanja, očitovao volju za prijenosom prava vlasništva prvo tuženiku, te je sa istim sklopio valjan pravni posao s ciljem prijenosa vlasništva na njega kao stjecatelja, pri čemu prvo tuženik nije bio u obvezi istraživati izvanknjižno stanje i iz kojega razloga mu se ne može predbaciti nepostojanje dobre vjere ( čl. 122. st. 3. ZVDSP ), a tužitelj u postupku nije dokazao suprotno budući da okolnosti na kojima temelji tužbu ( plaćanje računa i ishođenje rješenja o izvedenom stanju ) nisu odlučne te ne pretežu nad legitimnim pravom dugogodišnjeg nositelja vlasničkih prava da raspolaže nekretninom u okviru zakonom predviđenog i propisanog načina. U odnosu na tvrdnje tužitelja koje se mogu shvatiti na način da nemoralnost pronalazi u tome da su tuženici zapravo raspolagali stvarju u njegovo posjedu, valja ukazati da čak i u slučaju da se uistinu radi o tuđoj stvari ( a što nije utvrđeno da bi bio slučaj niti u ovom postupku kao niti u ranijim parnicama koje je tužitelj pokrenuo ) Ustavni sud Republike Hrvatske je u više odluka izrazio prihvatljivim stajalište sudova i sudske prakse da prodaja tuđe stvari ne čini takav ugovor ništavim ( npr. odluka U--III- 37/2014 od 14. prosinca 2016. i odluka U-III-2995/12 od 14. travnja 2015.).

28. U odnosu na žalbeni navod tužitelja kojim iznosi tvrdnju da je prvo tuženik direktor pravne osobe (Meridian nekretnine d.o.o.) pa je bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, valja ukazati da je iz povijesnog izvadka iz sudskog registra za taj subjekt upisa ( str. 201-205 spisa ) koji je dostavio sam tužitelj uz podnesak od 6. veljače 2023., vidljivo da je navedena pravna osoba nastala na temelju osnivačkog akta – društvenog ugovora o osnivanju od 11. 6. 2019., pa je isto bez utjecaja na ugovor o kupoprodaji koji je sklopljen dvije godine prije toga odnosno 19. svibnja 2017..

29. Kako slijedom svega iznesenog žalbeni razlozi tužitelja u sklopu kojih pobija prvostupanjsku odluku nisu osnovani niti od utjecaja na pravilnosti i zakonitost iste, to je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

30. I odluka o troškovima postupka ( točke III. i IV prvostupanjske odluke ) su pravilne i zakonite, kako po osnovi tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a), pri čemu visinu tužitelj nije posebno žalbom osporavao.

31. Kako tužitelj nisu uspio sa žalbom, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, slijedom čega je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić