Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1810/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja DS, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dejan Jakac i Marina Mraković, odvjetnici u Buzetu, II istarske brigade 14/1, Pisarnica Pazin, Stari trg 4/B protiv tuženika Grad Pazin, OIB 07969842379, Pazin, Družbe Sv. Ćirila i Metoda, kojeg zastupa punomoćnica po zaposlenju DSM, magistra prava, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-89/2024-15 od 24. siječnja 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-89/2024-25 od 25. veljače 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-89/2024-15 od 24. siječnja 2025., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P- 89/2024-25 od 25. veljače 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka troškova odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvog stupnja, ispravljenoj rješenjem toga suda od 25. veljače 2025. utvrđeno je da je tužitelj stekao pravo vlasništva nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (k. o. [katastarska općina]), pa je tuženik dužan trpjeti da se na tim nekretninama, na temelju presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja u cijelosti (toč.I. izreke). Naloženo je tuženiku naknadi tužitelju troškove ovog postupka isplatom 803,10 eura, u roku 15 dana (toč. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tuženik.

3. Tuženik se žali protiv presude zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima na način da se utvrdi da tužitelj nije stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina i da je tužena vlasnica istih, uz naknadu troškova parničnog i troškova žalbenog postupka.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje izvorno stečenog prava vlasništva tužitelja (dosjelost) na nekretninama koje u naravi čini nekretnina oznake k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (k. o. [katastarska općina]), uz trpljenje upisa stečenog prava u zemljišnim knjigama na ime tužitelja.

6. Sud prvog stupnja, ocjenom izvedenih dokaza u bitnom utvrđuje slijedeće:

-da je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika posl. br. O-531/2021 od 7. travnja 2023., i to iza ĐS (ĐSM), rođene **.**.1925., preminule **.**.1977. u [adresa], i to budući da nije utvrđeno tko su njezini zakonski nasljednici

-da je u katastarskom operatu kao posjednik predmetnih nekretnina upisan tužitelj

-da je nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] po kulturi pašnjak površine 1482 m2, k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 158 m2 i k. č. [katastarska čestica] pašnjak površine 218 m2, u predjelu "Poli Jelenčići", čine manji kompleks zemljišta južno od zgradne čestice br. 617 i puta, da je manji kompleks sa svoje istočne strane omeđen zaraslim suhozidom, a u naravi je manji kompleks zarasao manje vrijednom vegetacijom i manje vrijednom šumom, na dnu vala, k. č. [katastarska čestica] po kulturi je šuma površine 2552 m2, u naravi upis kulture odgovara stanju na terenu, s istočne strane omeđena je rubom asfalta, a južna međa je pokos, kao i sjeverna, dok je šuma održavana.

-da je saslušanim svjedocima NS, MS, TS i BS bilo je poznato da je predmetne nekretnine (zajedno s drugim nekretninama, što su saslušani opisali kao "imanje") otac tužitelja ZS stekao od ĐS, jer se tako pričalo u selu

-da iako nisu znali pojasniti rodbinske veze te dvije obitelji u kontekstu dijela njihovih iskaza da su predmetne nekretnine obitelji tužitelja pripale nasljeđivanjem iza ĐS, svjedoci nisu isključili kao mogućnost da su Kramarovi imanje kupili od ĐS, a dvojbu je razriješio tužitelj u svom iskazu navodeći da su za imanje "pošteno platili", što reći da je bila riječ o kupoprodaji

-da su Ivićevi otišli u Italiju nakon drugog svjetskog rata potvrdili su svjedoci TS i tužitelj, a da su prije odlaska dio zemlje prodali i D iskazivala je NS, što govorili u prilog navodima tužitelja o kupoprodaji

-da su svi saslušani svjedoci potvrdili su i navode tužitelja o tome da tužitelju i njegovim prednicima nitko nikada nije prigovarao na korištenju prijepora

-da u situaciji kada su svi svjedoci suglasno potvrdili da su prednici tužitelja imali miran posjed (jer nijednom svjedoku nije bilo poznato da bi netko prigovarao obitelji tužitelja na korištenju prijepora), a ti su iskazi u suglasju s iskazom tužitelja (koji je još detaljnije pojasnio vrijeme i način korištenja), tada nije od značaja činjenica na koju se tuženik poziva da tužitelj i prednici nisu imali pisani trag posjedovanja, te da tužitelju odnosno njegovom ocu nije moglo ostati nepoznato da su 1972. druge osobe upisane kao suvlasnici predmetnih nekretnina, a to posebno jer volja tužitelja i njegovih prednika prijepora bila uočljiva, i oni su se kroz čitavo vrijeme (čak i ono potrebno za izvanrednu dosjelost, razdoblje od 40 godina, a zasigurno 20 godina potrebnih za redovnu dosjelost), ponašali kao vlasnici prijepora.

-da eventualni propust tužitelja ili prednika da izvrše uvid u zemljišne knjige ne može im se stavljati na teret, u smislu da im nije moglo ostati nepoznato da je nekretnina bila upisana kao vlasništvo trećih, kasnije kao vlasništvo tuženika, ako su oni osnovano vjerovali da su oni vlasnici, i ako su se tako ponašali, a to posebno supruzi ZS i tužitelju, koji nedvojbeno nisu sudjelovali u predmetnom postupku razvrgnuća suvlasništva, a koji su nastavili Dragutinov posjed predmetnih nekretnina

-da njihov stav o posjedovanju kao vlasnika potvrđuje upis tužitelja kao posjednika u katastarskom operatu, za koji je poznato (prije svega zbog poreznih nameta koje je taj upis nosio), da je nekada odražavao stvarno stanje.

7. Polazeći od iznesenih utvrđenja, da su prednici tužitelja, kao i tužitelj, bili u posjedu nekretnina dulje od 40 godina (najmanje od 1962. kada je prema iskazu tužitelja realizirana predmetna kupoprodaja), da tuženik nije s uspjehom oborio presumpciju poštenja posjeda, sud prvog stupnja zaključuje da su ostvareni uvjeti za stjecanje prava vlasništva tužitelja ne samo redovnom nego i izvanrednom dosjelošću, slijedom čega prihvaća zahtjev tužitelja i odlučuje kao u izreci.

8. Tuženik žalbom osporava pravilnost i zakonitost odluke suda prvog stupnja u bitnom navodeći da presuda ne sadrži bitne elemente iz čl. 11. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine broj 63/19, 128/22, 155/23 i 127/24-dalje: ZZK), odnosno ne sadrži podatke o katastarskom broju i površine katastarske čestice onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi. Nadalje navodi da tužitelj pravo vlasništva predmetnih nekretnina nisu mogli steći dosjelošću jer tužitelj osobno niti njegovi prednici nisu bili savjesni/pošteni posjednici, upravo suprotno prednik tužitelja ZS sudjelovao je kao stranka u postupku koji se vodio pod brojem P- 137/72 radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i u kojem su predmetne nekretnine pripale u suvlasništvo KS rođ. ĐS u 1/5 dijela, SS pok. Đ u 1/5 dijela, US pok. Đ u 1/5 dijela, FS rođ. ĐS u 1/5 dijela i ŠS pok. Đ u 1/5 dijela, što među suvlasnicima nije bilo sporno, a nakon čega je na temelju pravomoćne presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu izvršena uknjižba prava vlasništva za korist navedenih osoba. Osim toga, tužitelj na okolnost da su mu nekretnine pripale nakon očeve smrti, odnosno da je iste stekao od majke nije dostavio niti jedan dokaz (rješenje o nasljeđivanju, ugovor o doživotnom uzdržavanju), čime se osporava zakonitost posjeda tužitelja. Pored toga iz iskaza tužitelja nije bilo moguće utvrditi od koga su kupili predmetne nekretnine, niti kada je otac tužitelja preminuo (1974. ili 1984. godine).

9. Odluka suda prvog stupnja ne može se, barem za sada prihvatiti.

10. Prema odredbi čl. 11. st. 3. ZZK odluke sudova i drugih vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o broju i površini katastarske čestice kao i o katastarskoj općini u kojoj leže onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi a prema odredbi čl. 60. st. 1. ZZK odluke suda i drugih tijela mogu se smatrati prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koje se odnosi upis.

11. U pobijanoj presudi nekretnine su označene kao k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (k. o. [katastarska općina]), dakle, određene su brojem čestice i katastarskom općinom, što su bitni elementi za utvrđenje identiteta nekretnine i dovoljni da bi se na temelju njih dozvolio upis u zemljišnu knjigu. Ovo stoga što je svaka nekretnina označena svojim posebnim brojem unutar iste katastarske općine i ne može u istoj katastarskoj općini postojati više nekretnina s istim katastarskim brojem. Tome valja dodati da predmetne čestice nemaju navedenu površinu u zemljišnoj knjizi.

12. Sporno je tijekom postupka, a i sada u žalbenoj fazi, po kakvu pravnu osnovu prednici tužitelja, a sada tužitelj drže u posjedu predmetne nekretninu najranije do 1962. (kada je prema iskazu tužitelja realizirana kupoprodaje) odnosno je li tužitelji putem prednika i osobno bio u zakonitom, istinitom i savjesnom/poštenom ili barem savjesnom/poštenom posjedu predmetne nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme, i time pravo vlasništva stekao dosjelošću.

13. Prije svega, treba reći, da je jedna od pretpostavki za primjenu stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako u primjeni pravnih pravila Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) na temelju Zakona o načinu primjene pravnih pravila donesenih prije 6. travnja 1941. (" Narodne novine ", broj: 73/91) tako i u primjeni odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (" Službeni list "SFRJ broj 6/80, 36/90, dalje: ZOVO), a jednako je propisano i sada odredbom čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (" Narodne novine ", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17-dalje: ZV) savjestan/pošten posjed. Dakle, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću posjed mora biti barem savjestan/pošten i trajati zakonom određeno vrijeme. Posjed je savjestan odnosno pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328. OGZ, čl. 72. st. 2. ZOVO, sada čl. 18. st. 5. ZVDSP). Savjesnost/ poštenje posjeda se pretpostavlja.

14. Valja ukazati da činjenica što je tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama predstavlja predmnijevu o vlasništvu tuženika koja svakako otpada ako netko drugi, čije stjecanje nije upisano u zemljišnu knjigu dokaže da ima valjanu osnovu i istinit način stjecanja te nekretnine. Ni okolnost da je rješenjem o nasljeđivanju iza osobe koja je upisana kao (su)vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi ta imovina raspoređena kao njena ostavinska imovina na nasljednike, iako nije predstavljala ostavinu ostavitelja, ne dovodi nasljednike u povoljniji položaj, budući nasljednici svoje pravo izvode iz prava svog prednika.

15. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u nizu odluka zauzeo pravno shvaćanje prema kojem se nepoštenje mora dokazati, a samo poricanje poštenja posjeda nije dovoljno (VSH, Gž-3074/77). Sama činjenica upisa u zemljišne knjige ne utječe na poštenje posjednika i da znanje posjednika za stanje u zemljišnoj knjizi samo za sebe nema utjecaja na kvalitetu posjeda (Rev-2426/1990-2 od 15. veljače 1991).

16. Dakle, sukladno navedenom pravnom pravilu pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uvijek je bio savjestan/ pošten posjed, ali savjesnost/poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, gubi kvalitetu poštenog posjeda i postaje od tog trenutka nepošten posjednik.

17. Dakle, kvaliteta savjesnog posjeda zavisi od posjednikovog faktičnog saznanja odnosno mogućnosti saznanja za okolnosti iz kojih može pouzdano izvesti zaključak da je ili nije nekretnina koju posjeduje njegova.

18. Tuženik je tvrdio tijekom postupka, a to ponavlja i u žalbi, da su tužitelj i njegovi prednici bili nepošteni posjednici nekretnina, a dokaze za svoju tvrdnju nalaze u činjenici da je prednik tužitelja sada pok. ZS sudjelovao kao stranka u postupku koji se vodio pod brojem P-137/72 radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, da su sudionici postupka u kojem je vršena dioba predložili način diobe koji je sud prihvatio i u kojem su predmetne nekretnine pripale u suvlasništvo KS rođ. ŠS u 1/5 dijela, SS pok. Đ u 1/5 dijela, US pok. Đ u 1/5 dijela, FS rođ. ŠS u 1/5 dijela i ŠS pok. Đ u 1/5 dijela, a nakon čega je na temelju pravomoćne presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu izvršena uknjižba prava vlasništva za korist navedenih osoba, i kojim navodima ozbiljno dovodi u pitanje poštenje prednika tužitelja, sada pok. ZS.

19. U iznesenim okolnostima sud prvog stupnja nije dovoljno cijenio utjecaj navedenog postupka na savjesnost/poštenje prednika tuženika, radi čega se, barem za sada ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je posjed prednika tuženika, sada pok. ZS bio cijelo vrijeme savjestan/pošten, odnosno da ta kvaliteta posjeda nije prestala postojati pokretanjem postupka za diobu, u kojem je prednik tužitelja osobno sudjelovao.

20. Nadalje, valja reći da sve i kada bi sud prvog stupnja u ponovljenom postupku utvrdio nesavjesnosti/nepoštenje prednika tužitelja pok. ZS (jer je znao, odnosno s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, odnosno da stvar koju posjeduje nije njegova već je u vlasništvu trećih osoba), navedeno nužno ne utječe na ocjenu kvalitete posjeda tužitelja i njegove majke.

21. To iz razloga jer nasljednik postaje savjestan/ pošteni posjednik i u slučaju kada je njegov prednik, odnosno ostavitelj bio nesavjestan/nepošten i to od trenutka otvaranja nasljedstva, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (326. OGZ, čl. 28. st. 5. ZOVO i čl. 160. st. 3. ZV).

22. Međutim, u takvom slučaju bilo je nužno utvrditi trenutak smrti prednika tužitelja, sada pok. ZS, što sud prvog stupnja doista nije nedvojbeno utvrdio (je li prednik tužitelja ZS umro 1974., kako to proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i iskaza svjedoka BS ili 1984. godine, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i svjedoka TS), a koju činjenicu je bilo vrlo jednostavno utvrditi (uvidom u izvadak iz matice rođenih ili umrlih).

25. Iz navedenog proizlazi da za sada nisu utvrđenje odlučne činjenice glede trajanja i kvalitete posjeda tužitelja i njegovih prednika, pa se za sada pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je tužitelj pravo vlasništva predmetnih nekretnina stekao dosjelošću, a time i pravilnost primijenjenog materijalnog prava ne može ispitati.

26. Stoga je, primjenom odredbe čl. 370. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

27. U ponovljenom postupku je potrebno utvrditi o kakvom posjedu je riječ (radi li se o zakonitom istinitom i savjesnom/poštenom posjedu) tužitelja i njegovih prednika ili samo savjesnom/poštenom posjedu, jesu li tužitelj i njegovi prednici bili savjesni/pošteni posjednici, te jesu li se i kada ostvarile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (duljina i kvaliteta pojeda), odnosno je li u odnosu na tužitelja protekao zakonom propisani rok za redovnu ili izvanrednu dosjelost za osobno stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, a koji prema odredbi čl. 159. st. 3. ZV iznosi 20, odnosno 40 godina, i za koja utvrđenja će sud prvog stupnja dati jasne i obrazložene razloge kako bi se pravilnost odluke suda prvog stupnja mogla ispitati.

28. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović