Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3910/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Jadranke Matić kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Lidije Bošnjaković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnici Tamari Stanić Sertić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1913/2024-63 od 23. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1913/2024-63 od 23. srpnja 2025. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 855,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2017. do isplate i pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.260,87 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2017. do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 1.868,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. srpnja 2025. do isplate, dok je točkom III. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.431,54 eura sa zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude u dijelu točke I. izreke kojim mu je naloženo isplatiti tužitelju 855,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2017. do isplate te u točki II. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), predlažući da se ista ukine, podredno preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. U žalbenoj fazi postupka predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 855,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2017. do isplate, koju je štetu tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi u [adresa] 28. svibnja 2017. koju je skrivio vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], osiguranog kod tuženika.

5. U predmetnom postupku prvostupanjskom presudom poslovni broj Pn-2773/17-44 od 2. studenog 2021. u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 14.456,36 kn sa zakonskim zateznim kamatama kako su precizirane točkom I. izreke navedene presude. Rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž- 269/22-3 od 10. rujna 2024. ukinuta je navedena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke za svotu od 5.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2017. do isplate te za daljnju svotu od 4.500,00 kn, kao i u odluci o troškovima postupka te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje, a sve budući da je tuženik osporavao utvrđenje da je kod tužitelja nastala trajna posljedica od 3% zbog trzajne ozljede vratne kralježnice, ali je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za pribavu RTG snimki i provođenje radiološkog vještačenja kao nepotrebne, iako je saslušani vještak izjavio da bi ocjena trajnih posljedica bila drukčija ako bi se radiološkim vještačenjem utvrdilo da kod tužitelja ne postoji oštećenje ligamentnog sustava, slijedom čega nije bilo moguće utvrditi trajne posljedice ozljede vratne kralježnice.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika, odgovornost osiguranika tuženika, niti da je tuženik tužitelju na ime naknade neimovinske štete 14. prosinca 2017. isplatio 5.000,00 kn, a 30. listopada 2018. iznos od 4.000,00 kn. U žalbenoj fazi postupka sporna je visina neimovinske štete.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da pobijana presuda, protivno žalbenim navodima tuženika, nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i o istima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

8. Prvostupanjski je sud u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva utvrdio:

- kako iz provedenog medicinskog vještačenja slijedi da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu

- da je tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio jakog intenziteta i kratkog trajanja, tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishod liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem 15 dana, a kasni strah je trajao 30 dana i manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa

- da je bol jakog intenziteta trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana, a zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore

- da tužitelju pripada pravična novčana naknada od 2.455,38 eura, od kojeg je iznosa valjalo oduzeti plaćeni iznos od 1.194,51 eura te prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti za iznos od 1.260,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2017. kao sljedećeg dana od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

9. Na žalbom istaknuti paušalni prigovor „prekluzije preinake“ i prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva sukladno podnesku tužitelja od 13. srpnja 2021., tuženiku valja odgovoriti da je o istima već pravomoćno odlučeno. Naime, iz rješenja ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-269/22-3 od 10. rujna 2024. slijedi da je predmetna preinaka dopuštena u smislu odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a, a prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Takvo je shvaćanje zauzeto i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj SU-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024. prema kojem se, u slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične i pravne osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena, zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva, što je ovdje slučaj.

10. U odnosu na žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbeni navod tuženika da mu „nije dana mogućnost da utvrdi sporne činjenice“, a koji se u bitnom svodi na paušalno osporavanje vjerodostojnosti nalaza specijalista radiologije od 13. lipnja 2017. iz razloga što spisu ne prileži FSVK snimka vratne kralježnice tužitelja na temelju koje je isti sačinjen, valja reći da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da nije neuobičajeno što tužitelj (a ni Dom zdravlja) nema rendgensku snimku, a da tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije ničim dokazao da se radi o nevjerodostojnoj ispravi. Nadalje, u prvostupanjskom postupku nije bilo moguće provesti radiološko vještačenje sukladno uputi iz ukidnog rješenja ovog suda zbog nedostatka RTG funkcijske snimke, ali je pravilno prvostupanjski sud naveo da tužitelj, suprotno žalbenim navodima tuženika, ima izvornik spornog nalaza specijalista radiologije, koji je predočio medicinskom vještaku na ročištu 8. srpnja 2025. pa da stoga nema razloga zbog kojeg bi se taj nalaz isključio iz vještačenja, a posljedično nema ni razloga zbog kojeg bi se tužitelju smanjenje životne aktivnosti utvrdilo s 1%, umjesto 3% kako je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem na temelju medicinske dokumentacije (koja uključuje i taj nalaz) i pregleda tužitelja.

11. S obzirom na navedeno, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi članka 108. ZPP-a, a niti ona iz čl. 354. st. 1. u svezi članaka 7., 8., 219., 221.a, 258., 260. i 261. ZPP-a koje paušalno u žalbi naznačuje tuženik, te su žalbeni navodi kojima tuženik osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda da trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% neosnovani u cijelosti.

12. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. U svezi navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednicama Građanskog Odjela 29. studenoga 2002. (broj: Su-VI-1331/02, Su-II-1372/02) te 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-5) usvojio Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (dalje: Orijentacijski kriteriji). Međutim, Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja bi automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, već služe kao orijentir pri određivanju iste, budući da prilikom određivanja naknade štete treba uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje sud mora imati na umu pri određivanju iznosa pravične novčane naknade.

14. Uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, prvostupanjski je sud, protivno žalbenim navodima, pravilno ocijenio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti, i to prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada od 2.455,38 eura koja, umanjena za već plaćenih 1.194,51 eura, iznosi 1.260,87 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2017. do isplate.

15. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke pobijane presude u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno je da je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog „retroaktivne primjene Tarife“ u cijelosti neosnovan. Ovo stoga što prema Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23; dalje: Tarifa), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, dok prema Tbr. 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

16. Stoga slijedi da je pobijana presuda u cijelosti pravilna i zakonita te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić