Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1192/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Samardžiji, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877 iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupana po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-286/2025-9 od 26. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-286/2025-9 od 26. siječnja 2026. u toč. I, toč. II te u toč. III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana parnični trošak postupka u iznosu od 517,15 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja teče od dana presuđenja do isplate.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški, poslovni broj P-286/2025-9 od 26. siječnja 2026. u toč. III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju u roku od 15 dana trošak parničnog postupka u iznosu od 412,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja teče od dana presuđenja do isplate i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 412,50 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja teče od dana presuđenja do isplate kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. stavka 1. Ugovora o [broj kredita] sklopljenoga 22. veljače 2007. između tužitelja IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i Slavonske banke d.d. kao kreditora i pravnog prednika tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, a kojom odredbom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga koja iznosi 1,20 % jednokratno, unaprijed.

II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 tužitelju IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana isplatiti iznos od 640,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od 27. veljače 2007. do 31. prosinca 2015. teče u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije financiranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do naplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište 2 Poslovni broj: P-286/2025-9 primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine.

III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 tužitelju IZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku 15 dana naknaditi parnični trošak postupka u iznosu od 929,65 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi, koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja , a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan srpnja te godine koja teče od dana presuđenja do isplate."

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima na način da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka specificiran kao u žalbi.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo, osim djelomično u odluci o troškovima parničnog postupka (t. III izreke).

6. Nadalje, pobijana presuda je sastavljena sukladno odredbi čl. 338. ZPP, izreka je jasna i razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječe izvedenim dokazima tako da je istu, suprotno žalbenim navodima tuženika, moguće ispitati i nije počinjena posebno istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11.

ZPP, na koju posebno ukazuje tuženik.

7. U odnosu na žalbene tvrdnje o nezakonitosti prvostupanjske odluke iz razloga što nisu prihvaćeni svi dokazni prijedlozi tuženika uočava se da je sud prvog stupnja, postupajući u skladu sa odredbom članka 8. ZPP, na temelju odgovarajuće ocjene rezultata dokaznog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane i o tome dao utemeljene razloge koje prihvaća i ovaj sud. Stoga tuženik u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja.

8. Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 7. st. 1. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog između tužitelja i prednika tuženika 22. veljače 2007., isplata iznosa od 640,06 eura s osnova ništetnosti navedene odredbe ugovora te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

10. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj s prednikom tuženika 22. veljače 2007. sklopio Ugovor o [broj kredita] na iznos od 89.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da je u čl. 7. st. 1. predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno kako se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,20% jednokratno, temeljem koje odredbe Ugovora o kreditu je tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 4.822,50 kuna/640,06 EUR 26. veljače 2007., sud prvog stupnja je utvrdio ništetnom spornu odredbu Ugovora o kreditu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita u visini od 1,20% od iznosa kredita jer iz navedene odredbe proizlazi da se radi o standardnoj stipulaciji ugovora koja sadrži odredbu prema kojoj se komitent, ovdje tužitelj, obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu u visini od 1,20% od iznosa kredita. O sadržaju te ugovorne odredbe nije se pregovaralo, time da iz sadržaja samog Ugovora nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada i zašto je određena baš u visini od 1,20% od ukupnog iznosa kredita te koje to troškove ona pokriva, budući tuženik kao banka nije dokazao kakve je imao stvarne troškove vezano uz sklapanje ugovora o kreditu, kao niti visinu istih, a to ne proizlazi niti iz sadržaja Ugovora.

11. Prvostupanjski sud osnovano zaključuje da su sporne ugovorne odredbe nepoštene u smislu odredbe čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, („Narodne novine“, broj 96/03), koja odredba propisuje da se ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatraju nepoštenima ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.). Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (st. 2.).

12. Zaključak suda prvog stupnja koji se odnosi na naknadu za obradu kredita (tzv. ulaznu naknadu), odnosi se i na odredbu čl. 7. st. 1. Ugovora u dijelu u kojem se navodi da se korisnik kredita obvezuje snositi troškove vezane uz obradu kredita u visini od 1,20% iznosa kredita. Naime, osim što tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pregovaralo između ugovornih strana, ista je toliko općenita i nejasna da se pod nju mogu podvesti različite obveze neutvrđene visine koje tužitelju u trenutku zaključana ugovora i nisu poznate.

13. Prvostupanjski sud imao je u vidu narav Ugovora (ugovor o potrošačkom kreditu) te okolnost da tužitelju prilikom sklapanja Ugovora nije uopće objašnjena i predočena struktura troškova ulazne naknade.

14. Pravilno je dosuđena i zatezna kamata s tijekom od sljedećeg dana nakon što je tužitelju naknada naplaćena) jer se tuženik ne može smatrati savjesnim stjecateljem plaćenog te je slijedom toga dužan tužitelju, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

15. Žalbeni navodi tuženika glede ništetnih odredbi Ugovora te činjenice da je tužitelj bio upoznat s visinom naknade za obradu kredita te ostalim troškovima nisu osnovani i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja jer je tužitelju kao potrošaču onemogućeno pregovaranje o njihovoj visini, o čemu se izjasnio i Vrhovni sud RH na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. studenog 2020.

16. Sud prvog stupnja je pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim. Naime, Vrhovni sud RH je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV- 47/2020 održanoj dana 30. siječnja 2020. godine za pravne situacije restitucijskog zahtjeva kod ništetnog ugovora zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Dakle, zastara restitucijskog zahtjeva još nije ni počela teći, nego će početi teći tek pravomoćnošću ove presude u kojoj je odlučeno o ništetnosti predmetne ugovorne odredbe. Pritom valja reći da je to pravno shvaćanje VSRH dobilo potvrdu u odluci suda Europske unije u predmetu C-485/19 od 22. travnja 2021. godine

17. Odluka o troškovima postupka je također pravilna i zakonita po osnovu jer je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. I čl. 155. St. 1. ZPP.

18. Međutim, u odnosu na visinu odmjerenih troškova za svaku parničnu radnju koja je u sporu bila potrebna, sud prvog stupnja je pogrešno odmjerio visinu od po 100 bodova (200 eura) za sastav tužbe, sastav podneska i pristup ročištu, a jednako tako je pogrešno odredio visinu troška pristupa na ročište za objavu presude od 50 bodova (100 eura) i to iz razloga jer je kao vrijednost predmeta spora uzeo naznačeni iznos od 1.967,29 eura, što je pogrešno.

19. Naime, u situaciji kad je deklaratorni zahtjev, a to je konkretno u predmetnom sporu zahtjev na utvrđenje ništetnosti istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu (zahtjev za isplatu), deklaratorni zahtjev treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

20. Tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu iznosa 640,06 eura i navedeni iznos predstavlja vrijednost predmeta spora.

21. Prema toj vrijednosti predmeta spora tužitelju pripada za sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje Tarifa), sastav podneska po Tbr. 8/1 i pristup na ročište po Tbr. 9/1 Tarife po 50 bodova (100 eura) za svaku radnju, a za pristup ročištu za objavu presude po Tbr. 9/e 25 bodova (50 eura), sve uvećano za 25% PDV i sudske pristojbe, tako da istom pripada trošak u ukupnoj visini od 517,15 eura, dok je s viškom kao neosnovanim odbijen.

22. Trošak pristupa ročištu radi objave presude je potreban u sporu, slijedom čega je pravilno dosuđen tužitelju po Tbr. 9/3 Tarife.

23. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP te čl. 373. t. 3. ZPP odlučiti kao u t. I i II izreke ove presude.

24. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, već samo djelomično u odnosu na troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), pa je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u t. III izreke.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović