Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1311/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice UŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice CŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljice mlt. DŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. tužiteljice mlt. ŽŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužiteljica i 4. tužiteljica zastupane po posebnoj skrbnici ZŽ, u svojstvu posebnog skrbnika Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, Savska 41/VI, kao pravni slijednici FŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po Alenu Pešušiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Dražan Crnković & Alen Pešušić, protiv tuženika I&I d.o.o., Zagreb, Hondlova 2, OIB: 04383787893, zastupanog po Mireli Mlinac odvjetnici iz Odvjetničkog društva Borić & Partneri, iz Zagreba, Josipa Marohnića 1, radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o žalbi 1. do 4. tužiteljica protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2086/2016-31 od 20. listopada 2017. godine, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice UŽ, 2. tužiteljice CŽ, 3. tužiteljice mlt. DŽ, 4. tužiteljice mlt. ŽŽ kao pravni slijednici FŽ, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2086/2016-31 od 20. listopada 2017. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika I&I d.o.o. za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da su ugovori o zajmu sklopljeni između stranaka dana 15. travnja 2010. godine na iznose od 813.394,64 tadašnje kune odnosno 107.956,02 eura i na iznos od 241.213,95 tadašnjih kuna, odnosno 32.014,59 eura, ništavi, te da se utvrdi da je Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljen između stranaka 19. rujna 2011. godine ništav, kao i da se naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Također je odbijen i alternativni tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da se utvrdi da nisu nastali Ugovori o zajmu sklopljeni između stranaka 15. travnja 2010. godine na iznos od 813.394,64 tadašnje kune odnosno 107.956,02 eura i na iznos od 241.213,95 tadašnjih kuna, odnosno 32.014,59 eura, te da nije nastao sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljen između stranaka 19. rujna 2011. godine, ovjeren po javnom bilježniku Vladimiru Marčinku, te da se utvrdi da je uknjižba založnog prava na nekretnini, pobliže označenoj u toč. IV izreke prvostupanjske presude, temeljem sporazuma radi zasnivanja založnog prava na nekretnini od 19. rujna 2011. godine, upisane pod brojem Z-45608/11 u korist tuženika, pravno nevaljan i da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 19. rujna 2011. godine i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini pobliže označenoj u toč. V izreke prvostupanjske presude, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da se naloži tuženiku tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. Ujedno je tužitelj dužan naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 108.000,00 tadašnjih kuna odnosno 14.334,06 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 20. listopada 2017. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude žale se 1. do 4. tužitelji iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže trošak sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tuženik predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda, te traži trošak sastava odgovora.

6. Žala nije osnovana.

7. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Tako je sud prvog stupnja pravilnom ocjenom provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, utvrdio da tužbeni zahtjev, kao ni eventualno kumulirani zahtjev nisu osnovani.

10. Tužitelj je postavio tužbene zahtjeve u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, pa kako je sud prvog stupnja odbio prvo postavljeni tužbeni zahtjev, to je odlučivao i o drugo postavljenom tužbenom zahtjevu, te istog također odbio.

11. Iz ugovora o zajmu sklopljenog između stranaka 15. travnja 2010. godine proizlazi, iz čl. 1. da stranke suglasno utvrđuju da je zajmodavac dao a zajmoprimac primio jednokratni zajam u iznosu od 813.394,64 tadašnjih kuna, što zajmodavac potvrđuje svojim potpisom na ugovoru, te je u čl. 2. navedeno da zajmoprimac izričito izjavljuje da će iznos zajma vratiti zajmodavcu 96 jednakih mjesečnih rata počevši od 1. lipnja 2010. godine zajedno sa pripadajućim kamatama od 8,5% godišnje, uvećane za zakonsku stopu PDV-a.

12. Isto tako stranke su istog dana, 15. travnja 2010. godine, sklopile još jedan ugovor o zajmu, u kojem su u čl. 1. suglasno utvrdile da je zajmodavac dao a zajmoprimac primio jednokratni zajam u iznosu od 241.213,95 tadašnjih kuna što zajmoprimac potvrđuje svojim potpisom na tom ugovoru, te je u čl. 2. navedeno da stranke suglasno utvrđuju a zajmoprimac izričito izjavljuje da će iznos zajma vratiti zajmodavcu u 28 jednakih mjesečnih rata počevši od 1. lipnja 2018. godine uvećano za zakonsku stopu PDV-a.

13. Sukladno čl. 3. navedenih ugovora o zajmu od 15. travnja 2010. godine, stranke su dana 19. rujna 2011. godine sklopile i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, u kojem su u čl. 1. utvrdile ukupne iznose dugovanja tužitelja prema tuženiku, a u čl. 2. utvrdile su način vraćanja i rok vraćanja tih iznosa dugovanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, time da su u čl. 3. Sporazuma stranke ugovorile zasnivanje založnog prava na tužiteljevoj nekretnini radi osiguranja cjelokupne tražbine tuženika, što je sve prednik tužitelja svojim potpisom i potvrdio.

14. Iz potvrde (solemnizacije) privatne isprave javnog bilježnika Vladimira Marčinka vidljivo je da je on priloženu ispravu ispitao i utvrdo da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju javnobilježničkog akta i da je sudionicima pravnog posla ispravu i priloge pročitao, te ih upozorio da potvrđena isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, a da su sudionici izjavili da prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj pravoj volji, nakon čega je prednik tužitelja navedenu ispravu vlastoručno potpisao, te je ista postala ovršna 5. svibnja 2015. godine.

15. Iz svega navedenog jasno proizlazi da su stranke sklopile ugovor o zajmu sukladno odredbi čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

16. Pri tome su neosnovani navodi prednika tužitelja da on predmetne iznose zajma nikad nije primio, budući da je iz navedenih ugovora o zajmu, koji je prednik tužitelja potpisao, proizlazi da je primio navedene iznose, a osim toga prednik tužitelja je 10. ožujka 2011. godine, nakon sklapanja predmetnih ugovora o zajmu, dao izjavu kojom je potvrdio sklapanje predmetnih ugovora o zajmu sa tuženikom za navedene iznose, odnosno ukupno 1.054.707,59 tadašnjih kuna, a sve prema odredbama iz predmetnih ugovora o zajmu te je izjavio da svoju obvezu iz stih ugovora nije ispoštivao, te da na dan 3. ožujka 2011. godine njegov dug prema tužitelju iznosi 1.422.181,95 tadašnjih kuna koje potraživanje priznaje u cijelosti, te da će tuženiku dati podatke o jednoj od svojih nekretnina kao bi se na njoj zasnovalo založno pravo u korist tuženika radi osiguranja njegovog potraživanja.

17. Prema tome, očito je da prednik tužitelja primio navedene iznose što je sam izričito naveo i potvrdio svojim potpisom i radi osiguranja novčane tražbine tuženika sklopio predmetni sporazum zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

18. I svjedok AŽ, koji je u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora bio direktor tuženika i potpisao predmetne ugovore, navodi da je navedene iznose prednik tužitelja tuženiku dugovao prije sklapanja ugovora o zajmu, a da su predmetnim ugovorima formalizirali njegovo dugovanje i način otplate istog, time da prednik tužitelja nikad nije negirao to dugovanje, niti je svjedok stekao dojam da bi bilo nesporazuma između prednika tužitelja i njega prilikom sklapanja predmetnih ugovora o zajmu stoga je očito da je prednik tužitelja dugovao tuženiku 1.054.707,59 tadašnjih kuna na ime zajma, što je i svojom izjavom od 10. ožujka 2011. godine izričito priznao, pa je očito da je prava volja stranaka kod sklapanja ugovora o zajmu bilo da se reguliraju međusobni odnosi stranaka, glede utvrđenja visine dugovanja kao i načina otplate istog.

19. Pri tome su neosnovani navodi prednika tuženika da je on u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora imao smanjenu sposobnost za rasuđivanje alkoholizma, te da nije bio svjestan značenja svog očitovanja volje i nije mogao upravljati svojim postupcima, zbog čega da nije imao poslovnu sposobnost za sklapanje ugovora, sukladno odredbi čl. 276. st .1. ZOO, pa da su zbog toga predmetni ugovori ništetni, budući da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka psihijatra proizlazi da ne postoje decidirani podaci koji bi upućivali na donošenja mišljenja o nesposobnosti prednika tužitelja za sačinjenje bilo kojeg pravnog akta, jer da nema medicinski utemeljenih dokaza koji bi upućivali na psihopatološku simptomatiku takve vrste, naravi i intenziteta, kao i dokaza o eventualnom stupnju alkoholiziranosti koja bi dovodila u pitanja sposobnost za rasuđivanje tužitelja u trenutku sklapanja predmetnih ugovora o zajmu od 15. travnja 2010. godine i sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava na nekretnini od 19. rujna 2011. godine.

20. Iz dopunskog očitovanja vještaka, koji se vještak očitovao na prigovore prednika tužitelja proizlazi da on ostaje kod datog nalaza i mišljenja, te navodi da u spisu nije postojala medicinska dokumentacija prednika tužitelja iz koje bi se moglo zaključiti da je tužitelj anamnestički osoba koja je sklona pretjeranoj konzumaciji alkohola, te da nema podataka o eventualnom liječenju zbog istog, a isto tako nema podataka o eventualnoj alkoholemiji tempore acti, te uz uvažavajući sve navedeno vještak navodi da nije našao medicinski utemeljenih dokaza koji bi upućivali na psihopatološku simptomatiku takve vrste, naravi i intenziteta, a koja bi dovodila u pitanje sposobnost za rasuđivanje prednika tužitelja u vrijeme sačinjenja ugovora.

21. Što se tiče naknadno priložene medicinske dokumentacije od 8. veljače 2017. godine, koju je vještak dobio na uvid tijekom rasprave, vještak navodi da dijagnoza jetrene ciroze vjerojatna posljedica dugogodišnjeg konzumiranja alkohola, međutim ta dijagnoza oštećene jetrene funkcije samo po sebi nije dovoljna da bi se razmatralo pitanje ubrojivosti, jer takvi simptomi moraju biti upisani u medicinskoj dokumentaciji, a s obzirom na vremenski odmak od sklapanja predmetnih ugovora, pa do navedene medicinske dokumentacije, također nema dokaza da je jetrena ciroza bila prisutna i u vrijeme sklapanja ugovora, a isto tako niti komplikacije, zbog čega vještak zaključuje da navedena medicinska dokumentacija nije od značaja za zaključke u nepisanom nalazu i mišljenju.

22. Provodeći dopunsko vještačenje sud prvog stupnja je postupio sukladno odredbi čl. 261. ZPP i otklonio sve eventualne nejasnoće u datom nalazu i mišljenju.

23. Prema tome, iz datog nalaza vještaka jasno proizlazi da nema medicinski utemeljenih dokaza koji bi upućivali na to da je u vrijeme sklapanja svakog pojedinog ugovora tužitelj bio nesposoban za rasuđivanje zbog čega da nije mogao upravljati svojim postupcima niti štiti svoja prava i interese i shvatiti značaj posljedica potpisivanja predmetnih ugovora o zajmu. Pri tome treba imati u vidu da je prednik tužitelja potpisao ugovore o zajmu 15. travnja 2010., da je nakon toga 10. ožujka 2011. godine potpisao izjavu kojom izričito priznaje dugovanje prema tuženiku u iznosu od 1.422.181,95 tadašnjih kuna, te da je nakon toga 19. rujna 2011. godine potpisao sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanje založnog prava na neokretni, te sve te navedene isprave i potpisao kod javnog bilježnika, što znači da je za svaku od tih situacija trebao dokazati svoju neubrojivosti, a to, sukladno nalazu i mišljenju vještaka psihijatra, nije dokazao.

24. Otpusno pismo koje je prednik tužitelja dostavlja tek uz dopunu žalbe na koju se poziva kao prilog tvrdnjama o svojoj neubrojivosti, predstavlja novu činjenicu koja se, u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP ne može iznositi tek u žalbi.

25. Prema tome, kako nije utvrđeno da bi prednik tužitelja u vrijeme sklapanja svih pravnih poslova bio nesposoban za rasuđivanje, to je sud prvog stupnja pravilno odbio prvo postavljeni tužbeni zahtjev, zbog čega suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.

26. Isto tako, pravilno je sud prvog stupnja odbio i drugo postavljeni tužbeni zahtjev budući da između stranaka nije postojala nesuglanost o bitnim sastojcima ugovora, budući da među njima nije postojao nesklad u očitovanjima volje o pravnoj naravi ugovora sukladno odredbi čl. 282. ZOO.

27. Naime, nedvojbeno je da je prednik tužitelja dugovao tuženiku navedeni iznos zbog čega je s tuženikom i sklopio ugovore o zajmu, te radi osiguranja vraćanja zajma i sporazum zasnivanjem založnog prava na nekretnini, budući da je on to svojom izjavom od 10. ožujka 2011. godine i izričito potvrdio, pa je očito da je bio svjestan pravne naravi predmetnih ugovora te iste i vlastoručno i potpisao i ovjerio kod javnog bilježnika i na taj način očitovao svoju volju upravo na sklapanje predmetnih ugovora.

28. Stoga, s obzirom na to da su predmetni ugovori o zajmu i sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, nastali i proizvode pravne učinke, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, to žalbeni navodi ni u tom dijelu nisu osnovani.

29. Isto tako, sud prvog stupnja pravilo je, sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP dosudio tužitelju i trošak parničnog postupka i za svoju odluku dao valjano obrazložene razloge, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

30. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu 1. do 4. tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

31. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu, jer za vođenje ove parnice taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1 .ZPP).

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb