Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1922/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupan po punomoćniku Ivici Matas, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA (OIB: 52634238587), zastupana po ODO Šibenik, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-819/2023 od 28. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-819/2023 od 28. siječnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„Utvrđuje se da je tužitelj HD temeljem nasljeđivanja vlasnik dijela nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica], površine 5923 m2, upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], označene slovima A-B-C-D-A na Geodetskom situacijskom nacrtu stvarnog stanja izrađenom od Gromatic KR d.o.o., ovjereno po ovlaštenom inženjeru geodezije CD, mag.ing.geod.et geoinf. dana 16. ožujka 2023. godine, a koji dio nekretnine odgovara dijelu nekretnine koji se katastarski identificira kao dio kat. čest. broj [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], označena slovima A-B-C-D-A, na skici mjesta očevida izrađenoj po vještaku mjerniku ŽD, dipl.ing.geod. od dana 18. lipnja 2024. godine, a koji geodetski situacijski nacrt stvarnog stanja i skica mjesta očevida su sastavni dio ove presude.“

2. Protiv navedene presude tuženica Republika Hrvatska je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Žalitelj predlaže da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj traži da sud utvrdi da je stekao vlasništvo spornih nekretnina na temelju nasljeđivanja i dosjelosti, posjedovanjem po pravnim prednicima kroz zakonom predviđeno vrijeme.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da predmet spora predstavlja dio nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] označena slovima A-B-C-D-A na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom od Gromatic KR d.o.o. ovjereno po ovlaštenom inženjeru geodezije CD mag. ing. geod. et. Geoinfo, te da iz podataka iz posjedovnog lista broj 1547 K. O. [katastarska općina] proizlazi, da utužena nekretnina označena kao kat. čest. [katastarska čestica] predstavlja u naravi kuću, pašnjak i dvorište ukupne površine 566212, narodnog naziva H, dok je tužitelj HD upisan kao posjednik iste u dijelu od 40/629842 dijela,

- da je nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisana kao pašnjak, dvorište i kuća površine 564995m2 a kao vlasnik da je upisana Republika Hrvatska,

- da je iz skice mjesta očevida napravljene od strane stalnog sudskog vještaka Pjer Sladoljeva prilikom očevida na licu mjesta, vidljivo da je dio utužene nekretnine označen slovima A-B-C-D-A, da je ista sa jedne strane ograđena suhozidom a s druge strane žičanom ogradom cijelom svojoj dužinom, te su na nekretnini zasađena stabla maslina i ostalih kultura ( bajama, trešanja i oraha),

- da iz iskaza svjedoka AD, brata tužitelja proizlazi da su utuženu nekretninu on i njegov brat, ovdje tužitelj, naslijedili od svog oca a njihov otac od svog oca, djeda tužitelja, da su se tužitelj i on podijelili oko naslijeđene imovine te je tužitelju pripala upravo utužena nekretnina a njega nekretnine poviše utužene, da je utužena nekretnina bila ograđena suhozidom budući su njihovi prednici na istoj držali stoku a prije 15 –20 godine a njegov brat, ovdje tužitelj, je posadio masline koje da su i danas na nekretnini, te nikada nitko od njegovog oca nije tražio da se ukloni sa nekretnine niti im je ometao posjed,

- da iz iskaza svjedoka ZD, starog 81 godinu a čija nekretnina graniči sa utuženom nekretninom, proizlazi da je njemu poznato da je utuženu nekretninu prvi zauzeo i ogradio pradjed tužitelja koji je na istoj držao stoku a onda da se predmetna nekretnina nasljeđivala i to prvo djed tužitelja, potom otac i na kraju sam tužitelj. Nikada nije čuo da bi djeda i oca tužitelja netko ometao u posjedu predmetne utužene nekretnine.

- da iz iskaza svjedoka JD proizlazi da se kao dijete sjeća da su 1970-tih godina roditelji tužitelja na utuženoj nekretnini držali ovce i drugu stoku a on im je kao dijete znao pomagati. Do rata da je na nekretnini bilo raslinje, u ratu nekretnina je zapaljena da bi po završetku rata tužitelj započeo sa sadnjom maslina.

Njegova nekretnina da graniči sa utuženom nekretninom i njemu nije poznato da bi netko ometao posjed prednika tužitelja i samog tužitelja.

- da su ostali saslušani svjedoci GD i ED uvelike u istom iskazivali kao i svi prethodno navedeni svjedoci da bi utužena nekretnina bila u posjedu pradjeda tuženika koji je istu i ogradio. Na nekretnini da je ranije bila šuma i da su prednici tužitelja tu držali stoku.

7. Pravilno je zato prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbe čl. 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010 143/2012, 152/2014 nastavno ZV) zaključio da je tužitelj ispunio pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću sukladno važećim zakonskim propisima u vrijeme kada je nastupila dosjelost.

8. Pri tom prvostupanjski sud zaključuje, da u vrijeme dosjelosti valja uračunati i vrijeme proteklo prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavak 4. ZV-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela (u konkretnom slučaju izvorna odredba članka 388. stavak 4. ZV-a) mora snositi država i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (kakvo pravno shvaćanje je, primjerice, izneseno i u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske). Presudom ESLJP od 11. lipnja 2009. godine u predmetu C protiv Republike Hrvatske zauzet je stav da bi se podnositelju zahtjeva za zaštitu ljudskih prava i sloboda u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću računalo i vrijeme posjedovanja u kojemu su te nekretnine prema važećim zakonskim propisima Republike Hrvatske bile u društvenom vlasništvu.

9. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima), stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

10. Pravna pravila OGZ-a koji se na prostoru na kojem se nalazi nekretnina primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946), i to pravno pravilo paragrafa 1472. OGZ-a predviđa da se pravo vlasništva nekretnine na kojoj je bilo upisano državno vlasništvo kao općenarodna imovina temeljem izvanredne dosjelosti (originarno) moglo steći nakon neprekidnog četrdesetgodišnjeg posjedovanja iste i to do 6. travnja 1941.

11. Radi toga i ovaj sud zaključuje, da je tužitelj na temelju čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV i prema pravnim pravilima Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuju na temelju odredaba Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. sam i po svojim prednicima samostalni i pošteni posjednik spornih nekretnina kroz dugi niz godina (kroz četiri generacije, pri čemu je otac tužitelja rođen 1907. godine), a svakako dulje od 40 godina, te su ispunjeni uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

12. Tuženik u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje, navodeći da na ortofoto prikazu iz 1965. i 1980. godine nisu vidljivi tragovi posjeda, odnosno da je 2011. vidljivo samo krčenje šume u manjoj površini od tražene.

13. Način na koji su prednici tužitelja posjedovali spornu nekretninu, koja je, suprotno žalbenim navodima, ograđena s jedne strane suhozidom a s druge žičanom ogradom, nije odlučan za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, pri čemu valja reći da je snimka dostavljena u spis predmeta (l. 29 spisa) potpuno nejasna i datirana isključivo datumom ispisa 13.5.2024. pa ne pokazuje stanje nekretnine u prošlosti.

14. Navedena je snimka jedini dokaz koji je tuženica priložila radi osporavanja iskaza svih saslušanih svjedoka, koji su jednoglasno, kao neposredni susjedi, pri čemu svjedoci GD, ZD i ED nisu srodni s tužiteljem, iskazali da su nekretnine počeli koristiti još pradjedovi njih i tužitelja, te su iskazivali o načinu korištenja (držanje stoke, sadnja maslina).

15. U postupku je neposredno, uz sudjelovanje sudskog vještaka mjernika, utvrđena površina i oblik nekretnine koja je predmet postupka, pa nije odlučno u kojem je omjeru tužitelj upisan u katastru kao posjednik cijele čestice kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], čija je površina 564995 m2. Prilikom stjecanja dosjelošću utvrđuje se pošteni kontinuirani posjed tužitelja i njegovih prednika, pri čemu se poštenje posjeda pretpostavlja.

16. Budući da iz provedenih dokaza, pravilno ocijenjenih, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, proizlazi da su tužitelj i njegovi prednici u posjedu spornih nekretnina kroz dugi niz godina, a svakako dulje od 40 godina, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno da je tužitelj stekao vlasništvo istih na temelju dosjelosti.

17. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, a budući da nisu ostvarene bitne povrede ZPP iz čl. 365. st. 2. na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić