Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3546/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mario Poljak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice OG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Grahovac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grahovac, Horvat, Žaper d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ugovora nevaljanim i bez pravnog učinka, odlučujući o žalbama i dopunama žalbi tužitelja te žalbi treće osobe KG podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1711/2023-191 od 18. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe i dopune žalbi tužitelja kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1711/2023-191 od 18. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba treće osobe Udruga Veronika Vera kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo zaključen između RG iz [adresa], kao kupca i poduzeća „Parket“ iz Zagreba, Masarykova 11, kao prodavatelja, ovjeren od Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba pod br. M-314/92 od 26.3.1992. godine, na kojem ugovoru su RG i ZG ovjerili svoje potpise pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe dana 26.3.1992., a na kojem ugovoru je potpis RG krivotvoren, kojim ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo prodavatelj „Parket“ prodaje, a kupac RG kupuje stan u zgradi u [adresa], II kat, lijevo, sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i pripadajućim dijelom zemljišta nije pravno valjan i ne proizvodi nikakve pravne učinke. Utvrđuje se da ugovor o prodaji stana zaključen između RG iz [adresa] kao kupca i poduzeća „Parket“ iz Zagreba, Masarykova 11, kao prodavatelja, ovjeren od Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba pod br. M-314/92 od 26.3.1992. godine na kojem ugovoru su RG i ZG ovjerili svoje potpise pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe dana 30.03.1992. godine, a na kojem ugovoru je potpis RG krivotvoren, kojim ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo prodavatelj „Parket" prodaje, a kupac RG kupuje stan u zgradi u [adresa], II kat, lijevo, sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade i pripadajućim dijelom zemljišta, nije pravno valjan i ne proizvodi nikakve pravne učinke.“

II Nalaže se tužitelju ĆG naknaditi tuženici OG troškove postupka u iznosu od 3.093,75 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi određenoj po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela treća osoba Udruga Veronika Vera iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga bez određenog prijedloga o načinu rješavanja žalbe.

3. Protiv navedene presude žalbe (osobno te po punomoćniku) i dopune žalbama podnosi tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinači sukladno žalbenim razlozima te odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Odgovor na žalbe i dopune žalbama nije podnesen.

5. Žalba treće osobe Udruge Veronika Vera je nedopuštena.

6. Naime, rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-3546/2025-2 od 14. travnja 2026. odbijena je kao neosnovana žalba treće osobe Udruge Veronika Vera protiv rješenja suda prvog stupnja poslovni broj P-2112/19-98 od 31. ožujka 2022. kojim je odbijeno sudjelovanje treće osobe Udruge Veronika Vera kao umješača na strani tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari, čime je pravomoćno odlučeno o tome da treća osoba Udruga Veronika Vera nema svojstvo umješača, slijedom čega je njezina žalba nedopuštena jer je podnesena od strane neovlaštene osobe, pa je istu valjalo odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe članka 367. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 358. stavak 1. ZPP.

7. Žalbe i dopune žalbama tužitelja su neosnovane.

8. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijanu presudu moguće ispitati.

10. Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, zaključen između RG i poduzeća Parket, ovjeren 26.3.1992. nevaljan i ne proizvodi pravne učinke, jednako kao i Ugovor o prodaji stana između istih stranaka, ovjeren 30. ožujka 1992., a navedeno iz razloga što taj Ugovor nije potpisala RG, na Ugovoru nema datuma i nije uplaćena kupoprodajna cijena te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

12. U postupku koji je prethodio donošenju presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

-uvidom u Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, sklopljen između RG i poduzeća „Parket“, utvrđeno kako se ne radi o dva ugovora, već o jednom ugovoru, koji je 26. ožujka 1992. potvrđen od strane Javnog pravobraniteljstva Grada Zagreba, a na istome su potpise ovjerili RG i ZG, kao osoba ovlaštena za zastupanje prodavatelja, dana 26. ožujka 1992. pred Gradskim sekretarijatom za upravu i pravosuđe. Kako je odredbom čl. 26. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91 i 73/91, dalje: ZOO) propisano kako je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, to je predmetni Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo sklopljen 26. ožujka 1992., kada su obje strane ovjerile svoj potpis, budući da ugovor ne sadržava drugi datum sklapanja,

-uvidom u nalaz i mišljenje vještakinje Željke Tkalac, stalnog sudskog vještaka za rukopise i dokumente Službe kemijsko fizikalnih i toksikoloških vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić od 31. ožujka 2025. utvrđeno kako su usporedbom spornih i nespornih potpisa RG utvrđene relevantne rukopisne sličnosti u svim općim i posebnim rukopisnim značajkama, dok se individualne rukopisne sličnosti manifestiraju u načinu oblikovanja grafema te kako relevantne rukopisne razlike isključujućeg značaja nisu utvrđene, izuzev u obliku rukopisa, tako da sporni potpisi sadrže nešto više kutnih elemenata, što se dovodi u vezu s mogućnošću propadanja rukopisa u kraćem vremenskom razdoblju, ali da iz navedenog razloga takva razlika nema isključujući značaj,

-da je vještačenjem utvrđeno kako su utvrđene rukopisne sličnosti u grafijskom smislu brojne i vrlo vrijedne zbog čega upućuju na pozitivnu identifikaciju, međutim, kako je prema pravilima struke identifikacija moguća samo u stupnju vjerojatnosti jer na osnovu samo dva odgovarajuća nesporna potpisa nije moguće decidirano potvrditi obujam rukopisnog deficita, slijedom čega je vještakinja dala mišljenje kako su sporni potpisi RG na predmetnim Ugovorima o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 149 i 816 spisa), vjerojatno autentični potpisi RG.

13. Temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Po stavu ovog drugostupanjskog suda, pobijana presuda je pravilna i zakonita.

14. Naime, osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelj u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije dokazao. Tužitelj nije dokazao da Ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo nije potpisala pokojna RG jer navedena tvrdnja tužitelja ne proizlazi iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka.

15. Osim toga je za navesti kako činjenica da se na Ugovoru ne nalazi potpis RG ne bi bio razlog za nevaljanost Ugovora, već time Ugovor ne bi niti nastao.

16. Nadalje, razlog koji tužitelj također navodi kao razlog nevaljanosti Ugovora, a to je nedostatak datuma kada je Ugovor sklopljen, nije od utjecaja na njegovu valjanost, budući da je vidljiv datum ovjere potpisa, kada se smatra da je ugovor sklopljen.

17. Treći razlog na kojemu tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev odnosi se na uplatu kupoprodajne cijene, a koja činjenica nije od utjecaja na valjanost ugovora, već na njegovo ispunjenje, odnosno raskid Ugovora zbog neispunjenja.

18. Stoga je tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pobijane presude.

19. U odnosu na žalbene prigovore vezane za rezultate dobivene vještačenjima, valja kazati kako je sud prvog stupnja pravilno prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Željke Tkalac iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić, s obzirom da je jasan i nedvosmislen, odgovoreno je na zadatak postavljen od strane suda, a jednako tako taj nalaz i mišljenje je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka Butorca koji je također izrađen u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude.

20. Naime, u prvostupanjskom postupku su provedena dva grafološka vještačenja, od kojih jedno po vještaku Butorcu, a drugo po vještakinji Tkalac iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić. Iz nalaza i mišljenja vještaka Butorca proizlazi kako je RG vrlo vjerojatno, gotovo sigurno autor potpisa na Ugovoru uz list 188 toga spisa te dolazi u obzir kao autor potpisa na ugovoru čija preslika se nalazi na listu 460 ovoga spisa, dok iz nalaza i mišljenja vještakinje Tkalac iz Centra za vještačenja Ivan Vučetić proizlazi kako su sporni potpisi RG na predmetnim Ugovorima o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (list 149 i 816 spisa) vjerojatno autentični potpisi RG, s time da je vještakinja Tkalec na procjeni autentičnosti potpisa imala izvornik predmetnog Ugovora.

21. Osim toga, usmenim saslušanjem vještaka je odgovoreno na iznesene prigovore na pisani nalaz i mišljenje, koji prigovori su u potpunosti otklonjeni, slijedom čega je pravilna odluka suda prvog stupnja kojim je odbijen dokaz ponovnim grafološkim vještačenjem jer za provođenjem tog dokaza nije bilo potrebe.

22. Tužitelj neosnovano upire da je istom od strane suda prvog stupnja onemogućeno raspravljanje jer da sud vještaku nije dostavio podnesak u kojem su izneseni prigovori pa da vještak iz navedenog razloga nije imao uvid u sadržaj prigovora. Vještak je, naime odgovarao na pitanja koja su istom postavljena na ročištu na kojem je dao usmenu dopunu nalaza i mišljenja, pa su istom jednako tako mogla biti postavljana pitanja vezana za prigovore iz podneska tužitelja, slijedom čega se nikako ne radi o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

23. S druge strane, konvencijsko pravo na pošteno suđenje u smislu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine - Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija), ogleda se i u primjeni odredbe članka 10. stavak 1. ZPP o dužnosti suda da o zahtjevima stranaka odluči bez odugovlačenja i u razumnom roku ali i spriječi svaku zlouporabu prava u postupku. Naime, važnost funkcioniranja pravosudnog sustava bez odugovlačenja koje bi moglo ugroziti njegovu učinkovitost i vjerodostojnost traži da se sudski postupci provedu u »razumnom roku«. To je jamstvo sadržano u članku 6. stavku 1. Konvencije, kojim se štiti pravo na pošteno suđenje. Ono sadrži obvezu država ugovornica da svoje pravne sustave organiziraju na način koji sudovima omogućuje postupanje u skladu s različitim zahtjevima (postupovnim jamstvima) tog članka.

24. Zaštita prava na suđenje u razumnom roku je i ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava, a razrađena je Ustavnim zakonom o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 29/02.; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), koji je stupio na snagu 15. ožujka 2002.

22. U odnosu na prigovor da sud prvog stupnja u zapisnik nije unio sve navode stranaka tijekom glavne rasprave, valja kazati kako isti nisu osnovani jer je sud taj koji procjenjuje koje činjenice, a koje su relevantne za predmet spora će unijeti u raspravni zapisnik.

23. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima prigovara vještačenju vještakinje Tkalec jer da je vještačila potpise RG na oba Ugovora (onog ovjerenog 26. ožujka 1992. i ovjerenog 30. ožujka 1992.) jer su oba Ugovora obuhvaćena tužbenim zahtjevom na utvrđenje njihove pravne nevaljanosti.

24. U odnosu na žalbene navode da sud prvog stupnja nije upozorio vještakinja na davanje usmenog nalaza i mišljenja sukladno odredbi čl. 258. st. 1. ZPP te da nije provjerio da li je ista možda u srodstvu s kojom od stranaka, valja kazati da je sud konstatirao upozorenje vještaku, a neunošenje čitavog sadržaja zakonskog teksta upozorenja iz čl. 258. st. 1. ZPP nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

25. Isto se odnosi i na provjeru srodnosti sa strankama jer nitko od parničnih stranaka nije prigovarao izboru vještaka i zahtijevao izuzeće vještaka iz razloga koji se sada iznose u žalbi tužitelja. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 258. st. 1. ZPP.

26.U odnosu na utvrđenja koja proizlaze iz nalaza i mišljenja vještaka Zvonimira Ćorića valja navesti da je taj nalaz i mišljenje izrađen po nalogu samog tužitelja, a ne suda te da ga je sud cijenio kao dokaz sam za sebe te u ukupnosti s ostalim izvedenim dokazima.

27. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da navedeni dokaz nije relevantan za donošenje pravilne i zakonite odluke, obzirom da je, za razliku od nalaza i mišljenja vještaka Željke Tkalec i vještaka Butorca prema kojima je potpisnik Ugovora RG, vještačenjem vještaka Zvonimira Ćorića utvrdio suprotno, da RG nije potpisala Ugovor, a koji zaključak nije uvjerljiv i životno logičan, tim više jer je sačinjen samo na temelju uvida u spis izvršenog u sudskoj pisarnici, a koju okolnost je u svom usmenom obrazloženju razjasnila vještakinja Željka Tkalec.

28. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako u osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP) tako i u visini troškova.

29. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbe i dopune žalbama tužitelja kao neosnovane te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

30. Odluka u toč. II izreke ove odluke se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen kao neosnovan jer nije uspio u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović