Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2699/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Travaš predsjednice vijeća, Ksenije Grgić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Gordane Držaić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boško Kordić, odvjetnik u Sesvetama, protiv 1. tuženika Općine Jesenje, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tvrtko Dobrinić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba i 2. tuženika 3 BH građevinarstvo d.o.o., OIB: 10983804530 iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dobriša Rubes, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani 1. tuženika [adresa], CĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i DĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Sanja Paić, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača na strani 1. tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-11/2021-79 od 22. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pn-11/2021-79 od 22. svibnja 2023., u pobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke.

II. Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. I., II. i dijelu toč. VI. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška.

III. Odbija se žalba umješača kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod I., II., V. i VI. izreke.

IV. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. IV. izreke.

V. Djelomično se preinačuje ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod toč. III. izreke, i u tom dijelu sudi:

Odbija se zahtjev 1. tuženika Općine Jesenje da mu tužitelj naknadu parnični trošak u iznosu od 555,63 EUR zajedno sa zateznom kamatom po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućim od 22. svibnja 2023. do isplate, kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je 1. i 2. tuženicima da tužitelju solidarno isplate iznos od 31.521,40 EUR/ 237.497,98 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2023. do isplate (toč. I. izreke), kao i da solidarno naknade tužitelju trošak izvanparničnog postupka osiguranja dokaza i trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 11.206,61 EUR/ 84.436,20 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2023. pa do isplate (toč. II. izreke). Naloženo je tužitelju naknaditi 1. tuženiku parnični trošak u iznosu od 555,63 EUR/ 2.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 22. svibnja 2023. pa do isplate (toč. III. izreke). Odbijen je tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan (toč. IV. izreke). Odbijen je 1. tuženik s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao neosnovan (toč. V. izreke). Odbijen je u cijelosti zahtjev 2. tuženika i umješača na strani 1. tuženika Općine Jesenje za naknadu parničnih troškova (toč. VI. izreke). Ujedno je riješeno da je tužitelj djelomično povukao dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 658,58 EUR/4.962,05 kn.

2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod toč. I. i II. izreke žalbu je podnio 1. tuženik, dok 2. tuženik istu presudu pobija u dijelu pod toč. I.,II. i dijelu toč. VI. izreke kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, i to 1. tuženik iz svih žalbenih predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine," broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a 2. tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbi.

3. Umješači na strani 1. tuženika žalbom pobija toč. I., II., V. i VI. izreke prvostupanjske presude iz svih žalbenih navoda uz prijedlog da se presuda preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe.

4. Tužitelj istu presudu žalbom pobija u dijelu pod toč. III. i IV. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači u skladu s navodima žalbe, uz naknadu troškova žalbe.

5. Žalbe 1. i 2. tuženika i umješača na strani 1. tuženika su neosnovane, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je pretrpio na svojoj nekretnini 14. i 16. listopada 2019., prilikom iskapanja zemljišta i izvođenja zemljanih radova na radilištu Dječjeg vrtića [naziv], koje graniči s njegovom nekretninom, koje radove je izvodio 2. tuženik, a naručitelj radova je 1. tuženik, kada je došlo do urušavanja zemlje sa širokim obuhvatom na tužiteljevu nekretninu.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuju umješači na strani 1. tuženika. Presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, te nije osnovan ovaj žalbeni razlog.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

9. U stadiju žalbenog postupka nije sporno da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća, dvorište i voćnjak na kojemu je zasađeno 28 komada voćaka raznih vrsta. Nije sporno niti da je 1. tuženik Općina Jesenje kao naručitelj radova započeo s izgradnjom Dječjeg vrtića [naziv] na susjednoj čestici k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je položajno iznad tužiteljeve nekretnine i graniči s njom, te da je 1. tuženik za izvođača radova angažirao 2. tuženika 3 BH Građevinarstvo d.o.o., te da je prilikom izvođenja radova iskopa građevine 14. i 16. listopada 2019. došlo do klizanja tla i štete na obiteljskoj kući, gospodarskoj zgradi, okućnici i voćnjaku nekretnine tužitelja. Sporna je odgovornost, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, te prigovor zastare u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

10. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnome proizlazi:

- da iz sadržaja Zapisnika od 30.10.2019. sastavljenog povodom prouzročene štete i nastalih oštećenja prilikom izgradnje Dječjeg vrtića [naziv], koji su sastavili načelnik [adresa] ČĐ u ime investitora, FĐ u ime izvođača, zatim DĐ i CĐ u ime projektanta i nadzornog organa, ĆĐ u ime tvrtke Premur d.o.o., tužitelj OĐ kao vlasnika čer. br. 121/8 k. o. [katastarska općina] i HĐ kao vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je uslijed izvođenja radova na iskopu zemlje došlo do klizanja tla s obuhvatom prema susjednim parcelama i objektima, da je prvo klizanje terena uočeno 14.10.2019., dok je 16.10.2019. uočena jača aktivnost klizanja tla i oštećenja, zbog čega je na nekretnini tužitelja došlo do oštećenja (puknuća i odron) armirano-betonskog ogradnog zida izgrađenog od kamena O, u dvorištu i voćnjaku do ulegnuća i odrona zemlje i oštećenja 10 voćaka starih tri godine, zatim do oštećenja u cijeloj dužini zaštitno-panelne ograde sa stupovima, oštećenja ulaznih metalnih kliznih vrata u dužini od 8 metara, puknuća i oštećenja armiranog ogradnog zida izrađenog od kamena O u dužini od 4 metra, ulegnuća i odrona zemlje duž cijele dužine voćnjaka, te su 19.10.2019. potpuno obustavljeni radovi na daljnjem iskopu, te se investitor obvezao nastalu štetu naknaditi;

- da su Zapisnikom o obavljenom izvidu štete HM Expert od 21.3.2020., utvrđena i daljnja oštećenja na obiteljskoj kući i gospodarskoj zgradi i okućnici;

- da je tužitelj proveo postupak osiguranja dokaza kod Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj R1-51/2020 uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo i arhitekturu Alde Marochinija i vještaka za poljoprivredu dipl. ing. Tomislavu Vitkoviću, te da je sud s istim vještacima izvršio naknadno i očevid na licu mjesta 2.3.2022., i da je vještak građevinske struke utvrdio da je uslijed širokog iskopa izgradnje Dječjeg vrtića došlo do pokretanja klizišta 14.10.2019., a zatim i do jače aktivacije tla 16.10.2019., te da se oštećenja na nekretnini tužitelja mogu podijeliti na oštećenja nastala uslijed klizanja tla (ograda na istočnoj strani, čelična klizna vrata, čelična vodilica, supovi, kameni ukrasni zid, ulazne stube u suteren koje su se odvojile od objekta, trakaste pukotine na zidovima u suterenu i zidu kupaonice i keramičkim pločicama, balkonu i podovima suterena) i oštećenja nastala uslijed rada građevinske mehanizacije (oštećenja kanalizacijske cijevi taložnice septičke jame, betonski rubnjaci, poklopac septičke jame i travnati pokrivač), te je utvrdio da ukupna materijalna šteta na njegovoj nekretnini iznosi 193.639,30 kn, dok je vještak poljoprivredne struke dipl. ing. Tomislav Vitković u svom nalazu i mišljenju utvrdio visinu štete na nasadima i zemljištu u iznosu od 38.241,00 kn;

- da je građevinskim vještačenjem i njegovim dopunama utvrđeno da je šteta na nekretnini tužitelja – stambenoj kući i konstrukcijama oko kuće i terenu nastala uslijed aktivacije klizišta uslijed iskopa građevinske jame na Dječjem vrtiću, koje stanje klizišta se još više pogoršalo jer su tuženici, tek nakon što se šteta dogodila krenuli u osnovnu sanaciju klizišta izgradnjom naglavnih greda i tzv. škarpenog zida prema donjoj strani Dječjeg vrtića, što je trebalo učiniti prije započinjanja radova iskopa, jer se šteta mogla spriječiti pravovremenim postavljanjem naglavne grede i škarpenog zida.

11. Polazeći od utvrđenja da je do štete na stambenom objektu, nasadima i zemljištu tužitelja došlo uslijed aktivacije klizišta tijekom izvođenja građevinskih radova širokog iskopa za Dječji vrtić [naziv] na susjednoj čestici k.č.br. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer 1. tuženik kao naručitelj radova i 2. tuženik kao izvođač radova nisu pravovremeno poduzeli zaštitne mjere kojima bi spriječili aktivaciju klizišta, prvostupanjski sud zaključuje da 1. i 2. tuženici sukladno odredbi čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23 – dalje: ZOO) solidarno odgovaraju tužitelju za štetu koja je nastala na njegovoj nekretnini, te je prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci pobijane presude.

12. Utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava kao pravilna prihvaća i ovaj sud.

13. Suprotno žalbenim navodima 1. tuženika i umješača na strani 1. tuženika pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio da je šteta na nekretnini tužitelja nastala za vrijeme izvođenja građevne jame širokog iskopa za Dječji vrtić, koju je za naručitelja radova 1. tuženika Općinu Jelenje izvodio 2. tuženik, kojom prilikom se aktiviralo klizište, jer 2. tuženik nije u skladu s pravilima struke prije početka izvođenja radova širokog iskopa poduzeo potrebne mjere zaštite gradilišta (izgradnjom tzv. škarpenog zida i postavljanje naglavne grede) kojima bi onemogućio aktivaciju klizišta. Netemeljeni su stoga žalbeni navodi 1. tuženika da nije utvrđena uzročna veza između pokretanja klizanja tla i radova koje je za 1. tuženika izvodio 2. tuženik i da tužitelj nije dokazao što je uzrokovalo klizanje tla.

14. Žalbeni navodi 1. tuženika da je prvostupanjski sud neosnovano odbio njegov dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja po vještaku iz područja geomehanike i geotehnike ne mogu se prihvatiti, jer je 1. tuženik, protivno odredbi čl. 299. st. 1. i 2. ZPP ove dokaze predložio u fazi glavne rasprave, a nakon zaključenja prethodnog postupka, premda nije bilo zapreke da ih predloži do zaključenja prethodnog postupka. Pritom valja navesti da je građevinski vještak u konkretnom slučaju utvrdio da nije bila riječ o klizištu kao višoj sili, jer je i prije izdavanja građevinske dozvole tuženicima bilo dobro poznato da je područje na kojemu je građen dječji vrtić bilo označeno na karti potencijalnih klizišta u Republici Hrvatskoj, zbog čega su prije izvođenja radova širokog iskopa morali poduzeti potrebne mjere zaštite iskopne jame i terena kako bi spriječili aktivaciju klizišta, a što su tuženici učinili tek kada je došlo do klizanja tla i kada je šteta na nekretnini tužitelja već nastala.

15. Jednako tako, neutemeljeni su žalbeni navodi umješača na strani 1. tuženika da je sud trebao prihvatiti njihove dokazne prijedloge za provođenje kombiniranog vještačenja po vještaku geologu i građevinskom vještaku i da je trebao pribaviti podatke od Hrvatskog geološkog instituta iz Zagreba vezano za činjenicu da je mjesto gradnje Dječjeg vrtića [naziv] prije izgradnje bilo evidentirano kao klizište, jer su umješači na strani 1. tuženika u ovu parnicu stupili 7.12.2021., dakle nakon zaključenja prethodnog postupka, te su u smislu odredbe čl. 208. st. 1. ZPP bili dužni prihvatiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad su se umiješali u parnicu, te su bili ovlašteni u daljnjem tijeku parnice stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka kojoj su se pridružili. Stoga, jednako kao što niti 1. tuženik nije mogao predlagati nove dokaze nakon zaključenja prethodnog postupka, isto vrijedi i za umještače na strani 1. tuženika, zbog čega su njihova opširna žalbena izlaganja o potrebi provođenja predloženih dokaza i odbijanju njihova provođenja bespredmetni.

16. Daljnji prigovori umješača da je sud prvog stupnja potpuno nekritički cijenio njihove iskaze dane u postupku nisu osnovani, jer predstavljaju vlastitu, ali pogrešnu ocjenu dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

17. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja i usmenih očitovanja građevinskog vještaka ŽĐ i poljoprivrednog vještaka Tomislava Vitkovića, utvrdio visinu građevinske i poljoprivredne štete. Na žalbene navode 1. tuženika kojima osporava utvrđenja građevinskog vještaka u vezi štete na dvorišnim metalnim vratima koja nisu bila zatečena prilikom očevida, valja odgovoriti da su sami tuženici u Zapisniku o osiguranju dokaza povodom prouzročene štete i nastalih oštećenja od 30.10.2019. (list 9-11 spisa) kao jedno od nastalih oštećenja na nekretnini tužitelja utvrdili i oštećenja ulaznih metalnih kliznih vrata u dužini od oko 8 x 2 metara, uz napomenu da su vrata zbog oštećenja i neupotrebljivosti odvezena u staro željezo. Građevinski vještak u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 26.11.2021. pojasnio je da su metalna klizna vrata u vrijeme očevida bila skinuta, jer je uslijed klizanja tla došlo do znatnih oštećenja temelja, vodilica vrata i rubnih stupova, a njihovu cijenu utvrdio je na temelju podataka o cijeni ovakvih vrata kod bravara koji izrađuju takav tip vrata. Stoga tvrdnje žalitelja da za oštećenja ovih vrata ne postoje nikakvi dokazi, niti njihove dimenzije, da nije utvrđeno gdje su deponirana i da se visina ove štete temelji samo na pretpostavkama, nisu osnovani.

18. U žalbi ponovljena opširna žalbena izlaganja 1. tuženika kojima osporava visinu utvrđene građevinske i poljoprivredne štete, iznoseći pritom vlastitu, ali pogrešnu ocjenu izvršene procjene, nisu osnovani, jer su vještaci za svoja utvrđenja dali jasne i potpune razloge, koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.

19. Uz valjane je razloge otklonjen i prigovor zastare koji je 1. tuženik istakao u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva, te je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da time što je tužitelj u podnesku od 15.2.2023. nakon provedenog vještačenja povećao iznose naknade štete nije došlo do zastare, jer je zastara prekinuta podnošenjem tužbe. Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda u skladu je i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024., broj: Su-IV-123/2024-5, prema kojemu kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenje tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva

20. Kako se predmetnom slučaju radilo upravo o preinaci tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (nepravoj preinaci) koja je moguća i dopuštena, do prekida zastare došlo je trenutkom podnošenja predmetne tužbe, a ne trenutkom preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, zbog čega je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva.

21. Žalbeni navodi 2. tuženika da se šteta na nekretnini tužitelja mogla ukloniti uspostavom ranijeg stanja i da je tužitelj trebao tražiti da mu tuženici poprave sitna oštećenja, dovezu zemljani materijal, izvrše ravnanje površine dvorišta, zasade voćke… i dr.), jer odredba čl. 1085. st. 4. ZOO jasno propisuje da će se naknada u novcu dosuditi ako oštećenik to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja. Kako je u predmetnom slučaju zbog propusta tuženika u zaštiti gradilišta prilikom izvođenja radova širokog iskopa dječjeg vrtića došlo do urušavanja i klizanja tla na nekretninu tužitelja i oštećenja na obiteljskoj kući, gospodarskoj zgradi i okućnici, te voćnjaku, osnovano je tužitelju na njegov zahtjev dosuđena naknada u novcu, jer nije opravdano uspostavljanje prijašnjeg stanja gradnjom nove kuće s gospodarskom zgradom i okućnicom i sadnjom novog voćnjaka od strane štetnika.

22. Isto tako, neutemeljeno 2. tuženik otklanja svoju odgovornost pozivanjem na sadržaj Zapisnika od 30.10.2019. sastavljen povodom prouzročene štete i nastalih oštećenja prilikom izgradnje Dječjeg vrtića [naziv], navodeći da su se njime stranke sporazumjele o opsegu štete i obvezi investitora (1. tuženika) da popravi i naknadi nastalu štetu, pogrešno smatrajući da taj Zapisnik predstavlja u smislu odredbe čl. 160. ZOO suglasnu volju svih sudionika da nastalu štetu naknadi 1. tuženik.

23. Naime, solidarna odgovornost 2. tuženika kao izvođača za nastalu štetu proizlazi iz jasnog sadržaja odredbe čl. 1108. ZOO, prema kojoj naručitelj radova na nekretnini solidarno s naručiteljem radova odgovara za štetu nastalu u vezi s izvođenjem tih radova.

24. Stoga je, suprotno žalbenim navodima 2. tuženika, pravilnom primjenom materijalnog prava iz odredbe čl. 1108. ZOO sud prvog stupnja obvezao 1. tuženika kao naručitelja i 2. tuženika kao izvođača radova na nekretnini da solidarno naknade tužitelju cjelokupnu štetu koja mu je nastala u vezi s izvođenjem tih radova.

25. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka sud prvog stupnja pravilno je primijenio Tbr. 48. st. 3. Tarife o nagradama i naknadu troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa) prema kojoj kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Utoliko žalbena izlaganja umješača da sud prvog stupnja nije mogao priznati tužitelju sve parnične radnje prema vrijednosti jednog boda od 15,00 kn (sada 1,99 EUR) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja sudske odluke, već samo od stupanja na snagu Izmjene Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 126/22), nisu osnovani. Nadalje su pobijanom prvostupanjskom presudom sve parnične radnje pobliže navedene u toč. 111. i 112. obrazloženja pravilno dosuđene tužitelju, dakle i troškovi zastupanja po odvjetniku na osam ročišta po Tbr. 9./1. Tarife, jer se na njima spravljalo o glavnoj stvari, kao i troškovi sastava devet obrazloženih podnesaka po Tbr. 8./1. Tarife, jer je riječ o podnescima u kojima se tužitelj obrazloženo očitovao na navode odgovora na tužbu i na nalaze i mišljenja vještaka, te kojim je konačno specificirao tužbeni zahtjev, a koji su bili potrebni za postupak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

26. Međutim, u pravu je tužitelj da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom III. izreke pobijane presude obvezao tužitelja da 1. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 555, 63 EUR na ime troškova poljoprivrednog vještačenja od 15.2.2022. U obrazloženju presude sud navodi da je tuženik u cijelosti uspio sa svojim prigovorima na raniji nalaz istog vještaka od 11.1.2021. kojim je visina poljoprivredne štete bila utvrđena u iznosu od 48.821,00 kn, i da mu zato pripada trošak toga vještačenja, no navedeni zaključak ne može se prihvatiti, jer je vještačenjem od 15.2.2022. poljoprivredna šteta utvrđena u iznosu od 38.241,00 kn, te je tužitelj u skladu s nalazom i postavio tužbeni zahtjev i s njime u cijelosti uspio. Nije stoga bilo osnove za obvezivanje tužitelja da naknadi 1. tuženiku trošak toga vještačenja, jer je takav zaključak prvostupanjskog suda protivan odredbi čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka koja izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i umješaču naknaditi parnični trošak, a što ovdje nije slučaj, jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, a tuženici su izgubili parnicu.

27. Zbog iznijetih razloga, valjalo je po žalbi tužitelja temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. III. izreke i zahtjev 1. tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 555,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. svibnja 2023. odbiti kao neosnovan.

28. U odnosu na pobijanu toč. IV. izreke prvostupanjske presude, kojom je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (za daljnji iznos od 4.231,31 EUR), žalba tužitelja je neosnovana.

29. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

30. Kako je tužitelj u žalbenom postupku uspio samo s neznatnim dijelom sporednog zahtjeva, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš