Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3096/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Juraj Magud, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice OTZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Nataša Đurović Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P- 1089/2023-(bez podbroja) od 20. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1089/2023 od 20. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja JE pod točkom I. izreke naloženo tuženici predati tužitelju u suposjed nekretninu zemljišnoknjižne oznake: stan 1 u suterenu i prizemlju ukupne korisne površine 127,55 m2 kojem pripada sporedni dio (lođa, terasa) korisne površine 16,40 m2 te pripadak-vrt korisne površine 47,00 m2 sveukupne korisne površine 190,95 m2 – 6. suvlasnički dio: 19095/34282 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u k. č. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, 188 m2, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.
[adresa], u roku od 15 dana.
U točki II izreke je naloženo tuženici naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.121,50 eura, sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žali se tuženica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2022 - dalje ZPP) te predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Trošak žalbe ne traži.
3. U odgovoru na žalbu tuženice, tužitelj osporava žalbene navode te predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žaliteljica. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. U tijeku prvostupanjskog postupka je pravilno utvrđeno:
- da su tužitelj i tuženica suvlasnici nekretnine označene kao stan 1 u suterenu i prizemlju ukupne korisne površine 127,55 m2 kojem pripada sporedni dio (lođa, terasa) korisne površine 16,40 m2 te pripadak - vrt korisne površine 47,00 m2 sveukupne korisne površine 190,95 m2 – 6. suvlasnički dio: 19095/34282 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u k. č. [katastarska čestica], zgrada i dvorište, 188 m2, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki za ½ dijela prava vlasništva,
- da nekretnina koja je predmet ovog postupka predstavlja bračnu stečevinu,
- da je tijekom trajanja ovog postupka, a temeljem presude na temelju priznanja istog prvostupanjskog suda poslovni broj P Ob-61/2023 od 13. prosinca 2023. (list 57-60 spisa), tužitelj upisan kao suvlasnik iste za ½ dijela prava vlasništva (rješenje zemljišnoknjižnog odjela istog suda od 29. ožujka 2024., list 61 – 62 spisa),
- da tužitelj i tuženica opisuju da se predmetna nekretnina u naravi sastoji od stana na etaži prizemlja te dvije manje stambene jedinice na etaži suterena (studio apartmani) s pomoćnim prostorijama,
- da se tuženica nalazi u isključivom posjedu predmetne nekretnine,
- da je nadležni sud u [adresa], Austriji, donio privremenu mjeru zabrane približavanja tužitelja tuženici (osim na poziv suda) u krugu od 100 metara.
7. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari, a u svezi čega valja istaknuti odredbu čl. 37. st. 6. ZVDSP-a kojom je propisano da svaki suvlasnik ima pravo glede svog idealnog dijela stavljati svakome, pa i svojim suvlasnicima, sve zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva.
Pritom odredba čl. 30. st. 2. ZVDSP-a propisuje da u granicama iz stavka 1. tog članka vlasnik ima, između ostalog, i pravo posjedovanja stvari, dok odredba čl. 162. st. 1. ZVDSP-a određuje da bi u postupku pred nadležnim sudom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtjeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.
8. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje kako zapravo nisu sporne tri odlučne činjenice u ovoj vrsti spora, sukladno citiranoj odredbi čl. 162. st. 1. ZVDSP-a, za koje je teret dokaza na tužitelju. Naime, u sporu u kojem tužitelj kao vlasnik traži od tuženika kao posjednika predaju posjeda stvari tzv. pravom vlasničkom tužbom (reivindikacijskom tužbom), tužitelj je dužan dokazati svoje pravo vlasništva na stvari, identitet stvari te da se stvar čiju predaju traži nalazi u posjedu tuženika (što je tužitelj sve nesumnjivo dokazao i što je u osnovi nesporno), dok je na tuženiku teret dokaza onih prigovora kojima se u ovoj vrsti spora brani od reivindikacijskog zahtjeva (čl. 163. ZVDSP-a).
9. Prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelju, kao suvlasniku predmetne nekretnine, pripada pravo na suposjed nekretnine, jer je to jedno od njegovih (su)vlasničkih ovlaštenja. Mjere izrečene u kaznenom ili prekršajnom postupku (bilo ovdje, bilo u Austriji) nemaju utjecaja na tužiteljeva vlasnička prava i ovlaštenja. S druge strane, kako to zaključuje sud prvog stupnja, osoba kojoj je mjera zabrane približavanja izrečena, mora se apsolutno pridržavati te mjere i ne smije se približavati osobama u odnosu na koje je mjera izrečena u radijusu koji je određen, a izvršavati svoje suvlasničke ovlasti može i na drugi način (doći u nekretninu kada tamo nisu osobe u odnosu na koje je mjera izrečena, dati nekretninu u najam i slično).
10. Također sud prvog stupnja navodi kako je iz spisa razvidno da se ovdje radi o tri stambene jedinice (iskaz i tužitelja i tuženice), kao i to da ni tuženica niti djeca parničnih stranaka ne prebivaju stalno na adresi u [adresa] (žive u [adresa]), već da samo povremeno dođu za vrijeme odmora (iskaz tuženice, list 231 spisa), pri čemu prvostupanjski sud u ovome postupku ne može određivati kako će parnične stranke koristiti nekretninu i kada, već samo može odrediti predaju u suposjed, a pored činjenice nespornog suvlasništva parničnih stranaka nad predmetnom nekretninom
11. Opisana utvrđenja, zaključke i ocjene prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća ovaj sud drugog stupnja, a tuženica ih nije uspjela dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.
12. Ovdje treba dodati da je iz rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: IR-67/2023 od 23. kolovoza 2023. vidljivo da je u povodu žalbe okr. OT, a po službenoj dužnosti, preinačeno prvostupanjsko rješenje Općinskog suda u Dubrovniku broj: 3 Pp-1418/2023 od 1. kolovoza 2023., na način da se ukida produljenje mjere opreza zabrane posjećivanja stana na adresi u [adresa], određene okrivljeniku Naredbom o određivanju mjere opreza Postaje granične policije Gruda od 29. srpnja 2023.
13. Žaliteljica u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega nije proveo dokaz očevidom na licu mjesta, temeljem kojeg dokaza bi se nesporno utvrdilo od čega se sastoji predmetna nekretnina, to jest ima li više stambenih jedinica koje su pogodne za stanovanje, a o čemu su iskazivale stranke, s time da napominje kako je to tijekom postupka isticao i tužitelj, očito s ciljem da uđe u suposjed samo jedne od tih jedinica, a ne svih jedinica. Smatra da prvostupanjski sud nije mogao smo iz iskaza parničnih stranaka utvrditi radi li se o tri funkcionalne jedinice ili ne, kao i da je neživotno uvesti tužitelja u suposjed cijele nekretnine pored činjenice da se predmetna nekretnina sastoji od više stambenih jedinica, a sve to uzimajući u obzir zabranu približavanja koja u odnosu na tužitelja egzistira prema tuženici te činjenicu da su među strankama teško narušeni odnosi.
14. Na opisane žalbene navode valja odgovoriti kako slijedi.
14.1. Odredbom čl. 220. s t. 2. ZPP-a je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica te je u skladu s tom odredbom prvostupanjski sud proveo dokazni postupak.
14.2. U situaciji kada su stranke suglasno iskazale da se predmetna nekretnina sastoji od tri stambene jedinice – u prizemlju je stan od oko 55 m2, te su u suterenu dva studio apartmana u površini od 21 m2 i 23 m2, neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti očevid radi utvrđenja od čega se sastoji predmetna nekretnina. To iz razloga što je činjenicu od čega se sastoji predmetna nekretnina taj sud mogao jasno utvrditi na temelju iskaza stranaka, a što je u konkretnom slučaju i učinio.
14.3. U ovoj pravnoj stvari tužitelj treba dokazati da je suvlasnik predmetne nekretnine te da je ista u isključivom posjedu tuženice, što je tužitelj nedvojbeno i dokazao, a problem teško narušenih odnosa između stranaka ne može rezultirati isključenjem tužitelja od izvršavanja njegovih suvlasničkih prava, već stranke mogu i trebaju svoje imovinsko pravne odnose rješavati u drugim sudskim postupcima (razvrgnuće suvlasništva) ili eventualnom nagodbom. Ovdje treba reći da za vrijeme dok je na snazi mjera zabrane približavanja, tužitelj ne može ostvarivati suposjed na način kojim bi kršio mjeru zabrane približavanja.
14.4. Neosnovani su žalbeni navodi da je tužitelj zapravo tražio predaju u suposjed samo jedne stambene jedinice jer iz činjeničnih tvrdnji u tužbi i tužbenog zahtjeva nedvojbeno proizlazi da je tražio predaju u suposjed cijele predmetne nekretnine.
15. Također treba naglasiti da ni tuženica niti mlt. djeca parničnih stranaka ne stanuju u predmetnoj nekretnini, već u istu povremeno dolaze, dok žive u [adresa], gdje tuženica radi, a mlt. kćeri stranaka pohađaju školu, što znači da predajom predmetne nekretnine u suposjed tužitelju očito neće biti ugrožena njihova sigurnost.
16. S obzirom da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, žaba tuženice je neosnovana.
17. U odnosu na odluku o troškovima postupka tuženica nije iznijela niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.
18. Slijedom svega navedenoga i na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.
19. Radi budućeg postupanja, prvostupanjskom sudu se skreće pozornost na odredbu čl. 62. st. 7. Sudskog poslovnika ("Narodne novine", br. 37/14, 49/14, 8/15, 35/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18 i 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 122/23i 55/24 – dalje: SP) kojim je propisano da se u gornjem desnom kutu u svim odlukama stavlja poslovni broj spisa i podbroj pod kojim je donesena odluka, a koju prvostupanjski sud nije primijenio prilikom pisanja pobijane presude jer u napisanom poslovnom broju nedostaje podbroj.
U Zagrebu 14. travnja 2026
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac
