Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-4154/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Zrno, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Stanić & Zrno u Osijeku, protiv tuženika H- Abduco, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Vuković, odvjetnik u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-487/2023- 15 od 31. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-487/2023-15 od 31. listopada 2025:
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:
„Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku broj Ovr-2931/2021 od 30. studenog 2022. godine koja je određena temeljem ovršne isprave- Zadužnice izdane od I ovršenika KĆ ovjerene od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka pod brojem OV-26643/10 na ½ dijela nekretnine u suvlasništvu tužiteljice ZĆ koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Osijeku, zemljišnoknjižni odjel Osijek, katastarska općina [katastarska općina], zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska čestica [katastarska čestica] u naravi KUĆA BR. 33 I DVOR. [adresa] ukupne površine 234 m2.
Nalaže se tuženiku H-ABDUCO d.o.o., OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tužiteljici ZĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi prouzročeni trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“.
Pod točkom II. izreke je naloženo tužiteljici ZĆ da tuženiku Z, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.657,25 eura, u roku 15 (petnaest) dana.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice je neosnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je nedopuštena ovrha na ½ dijela nekretnine upisane zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska čestica [katastarska čestica] u naravi kuća br. 33 i dvor [adresa] ukupne površine 234 m2, u suvlasništvu tužiteljice ZĆ, koja se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku poslovni broj Ovr-2931/2021.
6. U konkretnom slučaju nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
7. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud pravilno utvrdio:
- da je KĆ predmetnu nekretninu (kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]) u cijelosti stekao temeljem ugovora o davanju i uređenju zemljišta od 21. siječnja 1984.
- da su tužiteljica i KĆ bili u izvanbračnoj zajednici u kojoj je rođeno njihovo zajedničko dijete PĆ
- da isti imaju zajedničko prebivalište od 28. lipnja 1994. godine, pa do danas
- da je u zemljišnim knjigama za predmetnu česticu upisana hipoteka (zalog) na temelju ugovora o kreditu s JĆ (inače tužiteljicom) pod brojem Z- 3110/1986,
- da je na istoj nekretnini izgrađena kuća,
- da je 4. veljače 2011. tužiteljica podnijela ovome sudu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini,
- da je ovaj sud donio 29. lipnja 2011. presudu na temelju priznanja broj P- 192/11-7 kojom je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine,
- da je tuženik zasnovao prisilno založno pravo na predmetnoj nekretnini, i to 18. siječnja 2011., 31. siječnja 2011. i 20. svibnja 2011.,
- da je tužiteljica zajedno s KĆ sudjelovala u izgradnji predmetne kuće, a navedeno je razvidno iz upisanog zaloga ugovora o kreditu (list 53 spisa) gdje je vidljivo kako je kredit sklopljen s JĆ (inače tužiteljicom), a navedeno potvrđuje i svjedokinja RĆ koje je, između ostaloga, iskazala kako je ranije u Slavonskoj banci d.d. te da je tužiteljica podignula 2 stambena kredita, oba za izgradnju kuće, koju činjenicu su navele svjedokinje EĆ i TĆ, a također i tužiteljica, te njezin bračni drug KĆ. Također iz iskaza svih svjedoka koji su saslušani pred ovim sudom, te iz iskaza tužiteljice je prvostupanjski sud utvrdio kako je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici s KĆ (kasnije i u bračnoj zajednici), a također za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice rođeno i njihovo zajedničko dijete PĆ (list 15 spisa).
7.1. Ovdje treba dodati da iz iskaza tužiteljice i tuženika proizlazi da su oni živjeli u izvanbračnoj zajednici od 1979., u kojoj je rođen zajednički sin PĆ, i to dana 27. kolovoza 1980. (zapis iz matice rođenih, list 15 spisa).
8. Odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) je propisano smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a stavkom 3. je propisano nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
8.1. U smislu odredbe čl. 297. st. 1. ZVDSP založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.
8.2. U odredbi čl. 83. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/2024 - dalje: OZ) je propisano ako se promijeni osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik nekretnine nakon što je ovrhovoditelj na nekretnini upisom u zemljišnu knjigu stekao založno pravo ili koje drugo pravo koje ga ovlašćuje da namiri određenu tražbinu njezinom prodajom, ovrhovoditelj ima pravo, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika radi naplate osigurane tražbine.
8.3. Prema čl. 298. st.1. OZ je propisano uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na toj nekretnini može provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.
9. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud prvog stupnja zaključuje da je u vrijeme zasnivanja prisilnog založnog prava na predmetnoj nakretnini KĆ bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik u cijelosti (1/1) te da u situaciji kada tužiteljica nije koristila mogućnost da imovinski odnosi nje i njenog supruga budu vidljivi trećim osobama, a što je njezin izbor i njezini razlozi, da tužiteljičini razlozi ne mogu biti važniji od sigurnosti pravnog prometa
10. Također prvostupanjski sud ocjenjuje kako poštivanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, te zaključuje da je tužiteljica znala za upisa založnog prava i njegovom zasnivanju u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini (tako u svojoj odluci i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu broj: Rev 2203/16-2 od 4. listopada 2016.). Pritom sud prvog stupnja navodi da je tužiteljica imala mogućnost zaštiti svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine, jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje u smislu upisa u zemljišne knjige još od 1984.
11. Žalitelj u bitnome ističe da prvostupanjski sud u obrazloženju presude u cijelosti ignorira odredbe čl. 283. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78., 45/89. i 59/90) na koje se tužiteljica u tužbi poziva, a koja odredba u st. 1. propisuje da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, dok je u st. 2. propisno da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.
12. Prema stajalištu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj U- III-103/2008 se u svakom pojedinom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla mora procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. Nakon te odluke je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-1867/2012 od 29. listopada 2013. zauzeo pravno shvaćanje da polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige prednost u zaštiti trećeg savjesnog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo povjerenja u zemljišne knjige.
13. Tužiteljica u žalbi ističe da je u svom iskazu navela kako nije nište znala o poslovanju trgovačkog društva svog supruga KĆ, a osobito da nije znala ništa o kreditnim zaduženjima istoga te da je odmah nakon što je saznala za uknjižbu založnog prava pokušala uknjižiti svoje pravo vlasništva, odnosno svoj suvlasnički dio.
13.1. Na opisane žalbene valja odgovoriti kako okolnost da tužiteljici nisu bila poznata raspolaganja njezinog supruga ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer je ona propustila zaštititi svoja suvlasnička prava na nekretnini koja je predmet ovrhe, i to još od 1984., da bi tek 14. veljače 2011. podnijela tužbu protiv tuženika KĆ, svog supruga, radi utvrđenja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 33 i dvor [adresa] ukupne površine 234 m2, upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ½ dijela, u kojem predmetu je donesena presuda na temelju priznanja poslovni broj P-192/11-7 od 29. lipnja 2011.
13.2. Naime, prednost treba dati zaštiti načela povjerenja u zemljišne knjige, koje su javni upisnici dostupni svima jer štiteći načelo povjerenja u zemljišne knjige, štiti se i povjerenje u pravni promet, a suprotno bi značilo pravnu nesigurnost. To iz razloga što narušavanje povjerenja u zemljišne knjige, kao temeljnog načela zemljišnoknjižnog prava, dovodi do narušavanja načela pravne sigurnosti i povjerenja u domaći pravni poredak, a među osobe koje se pouzdaju u potpunost onoga što stoji upisano u zemljišnoj knjizi unosi pravnu neizvjesnost, nesigurnost i nepovjerenje u pravni promet što je suprotno načelu vladavine prava kao jednoj od najviših vrednota ustavnopravnog poretka Republike Hrvatske (tako i Rev 643/2021- 2 od 3. svibnja 2023.).
13.3. S druge strane, bračni drug svoje pravo suvlasništva može pravodobno zaštiti na način da ga upiše u zemljišnim knjigama, dok svim ostalim osobama stoji na raspolaganju vjera da zemljišne knjige potpuno i istinito odražavaju pravni status nekretnine.
13.4. Osim toga, u situaciji kada su dva sudionika navedenog pravnog odnosa savjesna, odnosno kada je jedan od njih treća osoba - stjecatelj u dobroj vjeri, a druga je bračni drug koji nije bio sudionik pravnog posla (koji je za posljedicu imao opterećenje hipotekom i njegovog suvlasničkog dijela nekretnine), polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige (članak 122. ZV-a), prednost u zaštiti stečenog prava ima treća savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige. Stoga je to pravilo i onda kada je bračni drug bio savjestan i nije znao za raspolaganja drugog bračnog druga, odnosno kada su stjecatelj i takav bračni drug istodobno bili u dobroj vjeri (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-604/2021-3 od 29. kolovoza 2023.).
14. Iz svih naprijed navedenih razloga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.
15. U odnosu na odluku o troškovima postupka valja reći da tužiteljica nije iznijela niti jedan konkretan žalbeni navod, a kako je postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut nakon 1. rujna 2019., primjenjuje se novelirana odredba čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne ispituje pravilnost primjene materijalnog prava u odnosu na odluku o troškovima postupka.
16. Budući da tužiteljica nije uspjela u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njezin zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
17. Slijedom izloženoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Slavica Garac
