Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1392/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Kornelija Krizmanić, odvjetnica u Vinkovacima, protiv tuženice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Davor Štorga, odvjetnik u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-291/2020-67 od 20. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-291/2020-67 od 20. veljače 2025. u dijelu pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u kojem je tužitelju naloženo da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 575,00 eura u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice te potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P-291/2020-67 od 20. veljače 2025. u dijelu pod točkom III. izreke.

III. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj P- 291/2020-67 od 20. veljače 2025. u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama i sudi se:

„Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 300,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjevom koji glasi: „I. Nalaže se tuženoj ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 7.000,00 eura (slovima: sedam tisuća eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena počev od 26.08.2020. do 31.12.2022., a od 01.01.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 %-tnih poena, u roku od 15 dana."(točka I. izreke). Navedenom presudom nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi parnične troškove u iznosu od 875,00 eura u roku od 15 dana (točka II. izreke). Navedenom presudom djelomično se odbija zahtjev tuženice za nadoknadu troška parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura kao neosnovan (točka III. izreke).

2. Protiv presude suda prvog stupnja u dijelu pod točkama I. i II. izreke pravodobno se žali tužitelj, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Protiv presude suda prvog stupnja u dijelu pod točkom III. izreke pravodobno se žali tuženica, zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP te predlaže da sud drugog stupnja preinači presudu u pobijanom dijelu.

4. Tuženica je dostavila odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode tužitelja i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana. Žalba tuženice je neosnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.000,00 eura po osnovi ugovora o zajmu.

7. Tijekom postupka bilo je sporno je li tužitelj tuženici pozajmio iznos od 7.000,00 eura.

8. Tijekom postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da tužitelj u svom iskazu naveo da je s tuženom bio u izvanbračnoj vezi, te da ga je u travnju 2019. zamolila da joj pozajmi 7.000,00 eura jer joj se kći udaje, da on novac nije imao, te ga je pozajmio od svog kuma KA, da se predaja novca dogodila u stanu tuženice, čemu su bili nazočni KA, JA i ČA jer su bili svi zajedno na večeri, da je s tuženicom imao određene nesporazume zbog čega je bio u kaznenom postupku proglašen krivim i osuđen na uvjetnu kaznu, te mu je izrečena i mjera opreza zabrane približavanja tuženici i uspostavljanja ili održavanja bilo kakve veze;

- da je tuženica u svom iskazu navela da je s tužiteljem bila u prijateljskim odnosima, ali kada je nad njom izvršio nasilje i zlostavljanje protiv njega je podnijela kaznene prijave, te je vođen kazneni postupak i tužitelj je osuđen na kaznu zatvora, da poriče da je pozajmila iznos od 7.000,00 eura za svadbu svoje kćerke, te tvrdi da su svadbu kćerka i zet sami financirali, da navedene svjedoke ne poznaje, te tvrdi da je ovaj postupak nastavak tužiteljevog zlostavljanja zbog čega je protiv njega i podnosila kaznene prijave, te da joj je tužitelj osobno rekao da će ju lažno optužiti i s lažnim svjedocima dokazati da joj je pozajmio novac koji nije vratila;

- da je protiv tužitelja vođen kazneni postupak pred Općinskim sudom u Vinkovcima, poslovni broj K-377/2020, a radi kaznenog djela oštećenja tuđe stvari (osobnog automobila u vlasništvu tuženice) i kaznenog djela nasilja u svezi sa kaznenim djelom protiv osobne slobode – prijetnje, u kojem je donesena nepravomoćna presuda 6. prosinca 2023. (stranice 113-125 spisa);

- da je svjedok JA iskazivao da tužitelja poznaje 40 do 50 godina i da ne zna je li je tužitelj pozajmio novac tuženici, da KA ne poznaje dok je ČA vidio dva puta u životu te da je svjedok decidirano iskazao: "Nisam bio nazočan niti sam vidio da je IA predao 7.000,00 eura ŽA. Ja sam bio više puta u stanu ŽA, ali nisam nikada vidio da je ZA davao novac.";

- da je svjedok ČA iskazivao da poznaje tužitelja četrdesetak godina, da mu je poznato prema tužiteljevim pričama da je tuženici pozajmljivao novac, ali ne zna koliko je bilo novaca, da mu je poznato da je tužitelj davao tuženici novac za različite namjene i to nekada za auto, a nekada za nešto drugo jer je tužitelj tada imao novaca, da bi tuženici nekada dao 1.000,00 kn, nekada 500,00 kn, a misli i da joj je dao neku veću cifru novaca za svatove, ali ne zna koliko, da dok su parnične stranke živjele zajedno, da je tužitelj bio bogat, a je li tuženici taj novac pozajmio ili poklonio da ne zna;

- da svjedok MA nema saznanja da je IA ŽA pozajmio ikakav novac;

- da svjedok FA iskazivao je da je od 3. mjeseca 2020. izvanbračni partner tuženice koju poznaje još od ljeta 2018., te je siguran da tuženica od tužitelja nije pozajmila navedeni novac jer da joj je novac trebao posudila bi ga od njega ili od svog brata ili sestre koja živi u [adresa], te tvrdi da tuženica nije posuđivala novac za svadbu svoje kćerke jer su mladenci sami financirali svoju svadbu.

9. Sud prvog stupnja slijedom svega navedenog, a polazeći od utvrđenja da svjedoci JA, MA i FA nisu očevici predaje novca, a da je ČA iskazao da je tužitelj tuženici davao novac za različite namjene u iznosu nekada 500,00, a nekada 1.000,00 kn, pa da ni ovaj svjedok nije potvrdio navode tužitelja da je tuženici pozajmio iznos od 7.000,00 eura za kćerkinu svadbu, zaključuje da tužitelj u smislu odredbe članka 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023. – dalje: ZOO) nije sa sigurnošću dokazao da je tuženici pozajmio određenu količinu novca, niti je dokazao koliki je iznos u pitanju.

10. Slijedom svega navedenog, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev, u cijelosti, odbio, kao neosnovan.

11. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, sud drugog stupnja je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju povredu određeno upire tuženica u podnesenoj žalbi. Pobijana se presuda može ispitati, ima razloga o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni, niti međusobno proturječni. Jednako tako, nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

12. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud, kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a na koji je način sud prvog stupnja i postupio, pa su žalbeni navodi tužitelja u tom pogledu, neosnovani.

13. Nadalje, odbijanjem izvođenja dokaznog prijedloga tužitelja za saslušanje svjedoka KA sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Naime, u skladu s odredbom čanka 220. stavka 1. ZPP, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je stavkom 2. istog članka propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja svjedoka više puta pozvao na ročište radi saslušanja i to na ročište 28. studenog 2023., kada svjedoku dostava nije bila uredno izvršena, na ročište 4. travnja 2024., na koje ročište svjedok nije pristupio, ispričavši izostanak i na ročište 23. siječnja 2025. kada je svjedok neposredno prije rasprave telefonskim putem ispričao izostanak jer se nalazi na liječenju u Švicarskoj, ne dostavljajući naknadno medicinsku dokumentaciju kojom bi opravdao svoj izostanak. Sud prvog stupnja svjedoku je dostavljao pozive na adresu dostavljenu od strane punomoćnika tužitelja, u Švicarskoj i u Slakovcima, kao i na adresu u [adresa] koju je sam svjedok naveo sudu prvog stupnja u telefonskom razgovoru. Zbog svega navedenog, a uzimajući u obzir odredbu članka 10. ZPP kojom je propisano da sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova i da je sud dužan onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku, neosnovan je tužiteljev žalbeni navod da je sud prvog stupnja počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 1. u svezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP parničnog postupka odbivši navedeni tužiteljev dokazni prijedlog.

14. Nadalje, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a kako to propisuje odredba članka 8. ZPP. Upravo postupajući u skladu s citiranom odredbom sud prvog stupnja je ocjenom provedenih dokaza utvrdio relevantne činjenice i na njima utemeljio svoje pravne zaključke, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

15. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u smislu citiranih propisa kada je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, u cijelosti.

16. Odredbom članka 499. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

17. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženici predao određeni iznos novca koji se tuženica obvezala vratiti, a koji zaključak prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

18. U odnosu na žalbene navode tužitelja, valja odgovoriti da suprotno žalbenim navodima, iz iskaza svjedoka JA proizlazi da ne zna je li tužitelj tuženici pozajmio novac, te da nije vidio da bi tužitelj tuženici predao iznos od 7.000,00 eura. Iz iskaza svjedoka JA proizlazi i da KA, koji je prema navodima tužbe bio prisutan prilikom predaje novca, ne poznaje, a da je ČA vidio dva puta u životu.

19. Nadalje, svjedok ČA, koji je prema navodima tužbe uz svjedoka JA i KA bio prisutan predaji novca, iskazivao je kako je tužitelj tuženici pozajmio 5-6 tisuća eura, te da je navedeni iznos tužitelj tuženici predao u njenom stanu, čemu je i on nazočio, a da je tada bio prisutan i JA i još jedan čovjek iz Švicarske.

20. Dakle, iz iskaza svjedoka JA proizlazi da nije bio prisutan kada je tužitelj tuženici dao zajam, niti zna je li tužitelj tuženici pozajmio novac, dok je svjedok ČA iskazivao da je upravo JA bio prisutan kada je tužitelj tuženici pozajmio novac, te su u tom dijelu iskazi ovih dvaju svjedoka nepodudarni.

21. Pravilno je stoga su prvog stupnja polazeći od navedenog, kao i činjenice da je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj K-377/2020 od 6. prosinca 2023. tužitelj proglašen krivim što je u točno neutvrđenom razdoblju do 10. srpnja 2020., u [adresa], u cilju da zastraši bivšu izvanbračnu partnericu, tuženicu, rekao joj kako će ju lažno optužiti za nekakve novce putem sva lažna svjedoka i na taj način oteti joj stan u njezinom vlasništvu, čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139. stavku 1. i 3. , a kažnjivo po članku 139. stavku 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019.), zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženici pozajmio iznos od 7.000,00 eura te je stoga odbio tužbeni zahtjev.

22. Razmatrajući odluku suda o troškovima parničnog postupka utvrđeno je da je ista pravilna po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP), međutim, ne i po visini odmjerenih troškova (članak 155. ZPP).

23. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da sud prvog stupnja nije pravilno odmjerio troškove parničnog postupka jer je tuženici priznao troškove žalbe od 18. listopada 2021. u iznosu od 100,00 eura, s kojom žalbom tuženica nije uspjela, stoga tužiteljici ne pripada pravo na nadoknadu tih troškova. Nadalje, osnovano tužitelj navodi da sud prvog stupnja nije pravilno odmjerio troškove parničnog postupka jer je tuženici priznao troškove odgovora na žalbu od 27. listopada 2020. u iznosu od 200,00 eura jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP.

23.1. Kako je sud prvog stupnja u pobijanoj presudi naložio tužitelju da tuženici nadoknadi troškove postupka u iznosu od 875,00 eura, valjalo je žalbu odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijanu odluku u dijelu kojim je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici troškove u iznosu od 575,00 eura, te djelomično preinačiti pobijanu odluku, na način da se odbija zahtjev tuženice za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 300,00 eura.

24. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kad nije priznao tuženici zatražene materijalne troškove za pristup ročištima 28. studenog 2023., 4. travnja 2024. i 23. siječnja 2025.

24.1. Odredbom članka 164. ZPP propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, a da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, te da je zahtjev za naknadu troška stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

24.2. Odredbom članka 2. točke 6. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima ("Narodne novine" br. 8/1988., 3/1994., 150/2005. – dalje: Pravilnik) propisano je da naknada troškova obuhvaća i troškove stranaka u parničnom postupku, te je odredbom članka 24. Pravilnika propisano da se u slučajevima kada između ostalog stranka ima pravo na naknadu putnih troškova, ta naknada određuje po odredbama čl. 6. - 13. tog Pravilnika.

24.3. Odredbom članka 7. stavka 1. Pravilnika propisano je da naknada za prijevoz pripada za putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se visina naknade za prijevoz utvrđuje se na osnovi putne karte ili na drugi odgovarajući način.

24.4. Tuženica nije dokazala da je njezino putovanje izvršeno najkraćim putem i najekonomičnijom prometnim sredstvom, niti dostavlja bilo kakve dokaze kojima bi dokazala visinu materijalnih troškova, već paušalno zahtijeva troškove u iznosu od 200,00 eura za svako od ročišta. Tuženica je u smislu citiranih odredbi Pravilnika i ZPP bila dužna zahtjev za nadoknadu troškova postaviti određeno, dakle osim što je trebala navesti za koje troškove zahtijeva nadoknadu, trebala je potkrijepiti i visinu zahtjeva, a to znači izjasniti se o troškovima putovanja (kojim prijevoznim sredstvom) te priložiti odgovarajuće dokaze, a što je tuženica nije učinila, stoga je sud prvog stupnja pravilno odbio zahtjev tuženice za nadoknadu materijalnih troškova pristupa ročištima.

25. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP, odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude, odnosno, dijelom potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP odlučiti kao pod točkom III. izreke ove presude, odnosno, dijelom preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Jambor