Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5424/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Jasenki Grgić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o., Zadar, Stjepana Radića 33, OIB:84923155727, zastupanog po zakonskom zastupniku – direktoru BEN, a kojeg zastupaju generalni punomoćnici – odvjetnici u Marinović i partneri odvjetničkom društvu j.t.d. sa sjedištem u [adresa], tuženika BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-180/2022- 8 od 11. listopada 2024., dana 14. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Povrv-180/2022-8 od 11. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je presuđeno:
„Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vere Marčina iz [adresa], pod poslovnim brojem Ovrv-4729/2022, UPP/OS-Ovrv-478/2022 od 12. travnja 2022., te se tužbeni zahtjev tužitelja Čistoća d.o.o. odbija kao neosnovan. “
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj, sadržajno pobijajući presudu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 57/11, 25/13, 8/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovni postupak.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbeni navodima tužitelja i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 68,37 eura na ime neplaćenih računa za javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za razdoblje od studenog 2020. do studenog 2021., koja se usluga odnosi na etažiranu stambenu zgradu u vlasništvu tuženika, na adresi u [adresa].
6. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. ZPP- a, u kojem se presuda, prema članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. Ispitujući pobijanu presudu, sud je utvrdio kako nije počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje, sukladno članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju ističe tužitelj, a budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, presuda sadržava razloge o odlučnim činjenicama, a glede istih ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku. Ujedno, žalitelj i ne navodi u čemu bi se predmetna povreda sastojala odnosno ne obrazlaže koji su to nedostaci odnosno proturječnosti u pobijanoj presudi.
9. Tijekom prvostupanjskog je bilo sporno, a što tužitelj osporava i u žalbenom postupku, je li tuženik obvezan plaćati cijenu minimalne javne usluge za sve etažne jedinice nekretnine (njih 13) ili samo jednu cijenu s obzirom da se radi o istom obračunskom mjestu.
10. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da iz otvorenih stavaka na dan 16. veljače 2022. i preslike utuženih računa nije razvidno za koju etažnu jedinicu unutar stambene zgrade na adresi u [adresa], tužitelj zahtijeva od tuženika plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge budući da tužitelj ne identificira posebni dio nekretnine kao obračunsko mjesto (što je i obvezni sadržaj računa) te pored činjenice što je za utuženo razdoblje već platio jednu tzv. fiksnu naknadu. Ujedno, imajući u vidu da je pred prvostupanjskim sudom vođeno više parničnih postupaka između stranaka ovog spora koji su se temeljili na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi te da su donesene i javno objavljene nepravomoćne presude (u predmetima pod poslovnim brojem Povrv-334/2021, Povrv-166/2022, Povrv-208/2022, Povrv-213/2022, Povrv-221/22, Povrv-275/22 i Povrv-34/2023) u kojima je predmet spora naplata računa koji su također izdani za isto razdoblje kao i predmetni računi, u konkretnom slučaju na temelju dokaza tužitelja nije bilo moguće utvrditi obračunsko mjesto za koje su ispostavljeni računi jer ne sadrže konkretan i jasan podatak o korisniku usluge sukladno odredbi članka 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/2013., 73/2017., 14/2019., 98/2019., dalje ZOGO), tj. za koji su posebni dio nekretnine izdani s obzirom na nespornu činjenicu kako tužitelj ispostavlja tuženiku 13 takvih mjesečnih računa, pa u opisanoj situaciji i obrazloženih razloga neosnovano potražuje od tuženika plaćanje utuženih računa.
11. Tužitelj u žalbi navodi da je tuženik kao vlasnik više etažnih jedinica koje povremeno koristi u svrhu iznajmljivanja u obvezi plaćati cijenu minimalne javne usluge za svaku pojedinu etažnu jedinicu i da ga se glede plaćanja navedene obveze ne može razlikovati od vlasnika, odnosno korisnika koji ima više nekretnina u susjedstvu ili više nekretnina na različitim lokacijama u istom naselju, citirajući članak 20. Uredbe o gospodarenju otpadom i pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-101/2023 od 14. veljače 2023.
12. Međutim, ovakvi žalbeni navodi odnose se na pogrešnu primjenu materijalnog prava, ali isti, s obzirom na razloge odbijanja tužbenog zahtjeva u konkretnom predmetu, nisu odlučujući. Stoga prethodni zaključak iz pobijane presude prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
13. U predmetnom postupku nije sporno:
- da tužitelj obavlja javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada na području [adresa], a temeljem Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Zadra od 18. prosinca 2017. koja je objavljena u službenog Glasniku Grada Zadra, broj 1/2018 od 24. siječnja 2018
- da je tuženik vlasnik etažirane stambene zgrade na adresi u [adresa], koja je izgrađena na čestici broj [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da se u ljetnim mjesecima bavi djelatnošću iznajmljivanja apartmana pa obračunsko mjesto ulazi u kategoriju nekućanstvo budući je prebivalište i kućanstvo tuženika na adresi u [adresa].
- da za navedenu stambenu zgradu tužitelj ispostavlja tuženiku svaki mjesec 13 računa za javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada u kojima obračunava cijenu obvezne minimalne javne usluge, dakle 13 tzv. fiksnih naknada, dok tuženik uredno podmiruje jedan od tih računa, dok osporava obvezu plaćanja ostalih 12 fiksnih mjesečnih naknada.
14. S obzirom na navedeno te predmet ovog spora, sud prvog stupnja zaključuje da iz sadržaja vjerodostojne isprave - izvoda otvorenih stavki, proizlazi novčano potraživanje tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 68,37 eura na ime računa dospjelih u razdoblju od 15. prosinca 2020. do zaključno 15. prosinca 2021. (mjesečni iznos od 5,14 eura, osim računa za mjesec siječanj 2021. koji glasi na iznos od 6,74 eura), ali iz te isprave nije vidljivo obračunsko mjesto pružanja usluge budući sadrži samo podatke šifre poslovnog partnera 189831, ime i prezime, te osobni identifikacijski broj i adresa prebivališta tuženika.
14.1. Ujedno, iz naloga za nacionalna plaćanja – preslika utuženih računa, slijedi kako je tužitelj ispostavio tuženiku račune za javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada za objekt na adresi u [adresa], za razdoblje od mjeseca studenog 2020. do zaključno mjeseca studenog 2021. u ukupnom iznosu od 68,37 eura (mjesečni iznos od 5,14 eura, osim računa za mjesec siječanj 2021. koji glasi na iznos od 6,74 eura), a da je tuženik dostavio potvrde o izvršenoj transakciji putem interneta - dakle da su uplatom 15,41 eura izvršenom 2. studenog 2020. podmireni računi za mjesec listopad, studeni i prosinac 2020., uplatom iznosa od 15,41 eura od 19. siječnja 2021. plaćeni su računi za mjesec siječanj, veljaču i ožujak 2021., te uplatnom izvršenom 8. rujna 2021. u iznosu od 46,23 eura plaćeni su računi za razdoblju od mjeseca travnja do zaključno prosinca 2021.
14.2. Na temelju navedenog, sud utvrđuje da je tuženik dokazao svoju tvrdnju da je za utuženo razdoblje platio cijenu obvezne minimalne javne usluge za objekt na adresi u [adresa] te da iz sadržaja otvorenih stavaka na dan 16. veljače 2022. i preslike utuženih računa nije razvidno za koju etažnu jedinicu unutar stambene zgrade na adresi u [adresa], tužitelj zahtijeva od tuženika plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge budući da tužitelj i tijekom postupka ne identificira posebni dio nekretnine kao obračunskom mjesto.
15. Prema članku 8. ZPP-a, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
16. Slijedom svega navedenog, na temelju prethodno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i na temelju pravila o teretu dokazivanja, zaključak suda prvog stupnja žalbenim navodima nije doveden u pitanje pa je pobijanu odluku valjalo potvrditi.
17. Slijedom svega navedenog, primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Sudac:
Jasenka Grgić
