Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3440/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović, predsjednice vijeća, Milene Frankić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Vlaste Mrzljak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB 76674680107, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-171/2025-11 od 27. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice KU, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P- 171/2025-11 od 27. svibnja 2025.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijeni su tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tuženika EOS MATRIX d.o.o., Horvatova 82, Zagreb, OIB: 76674680107 s računa tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve to temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Jelene Grgić iz [adresa] br. Ovrv-29/10 od dana 21.4.2010. god., te se Financijskoj Agenciji nalaže obustava ovršnog postupka.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana."
II. O d b i j a s e zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.425,00 € kao neosnovan.
2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP). Predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Pobijana presuda se može ispitati, ima razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti međusobno proturječni, zbog čega nije ostvarena bitna povreda iz čl. 354 st. 2 toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužiteljica u svojoj žalbi.
6. Nadalje, nije ostvaren ni žalbeni razlog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio odlučne činjenice za donošenje zakonite i pravilne odluke.
7. Odbijanjem zahtjeva tužiteljice i materijalno pravo je pravilno primijenjeno.
8. Tužiteljica u svojstvu ovršenice protiv zahtjeva za naplatu novčane tražbine podnijela je žalbu nakon proteka roka i to iz razloga jer smatra da je nastupila zastara tražbine koju ovrhovoditelj pokušava naplatiti, osporavajući pritom i visinu tražbine koju ovrhovoditelj nije pravilno utvrdio, pa je zaključkom suda prvog stupnja od 27. siječnja 2025. upućena na pokretanje parnice radi proglašenje nedopuštenom izvansudske ovrhe (iz žalbenih razloga predviđenih čl. 50. st. 1. toč. 10. i 11. Ovršnog zakona - "Narodne novine", broj: 112812,25/13, 93/14, 73/17 i 131/20-dalje: OZ).
9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio sljedeće relevantne činjenice:
-da je dugovanje tužiteljice utvrđeno uvidom u karticu prometa na dan 24. ožujka 2025.
-da iz obavijest FINA-e od 4. travnja 2025. sa specifikacijom naplate FINA-e od 3. travnja 2025. proizlazi da je FINA zaprimila rješenje o ovrsi javnog bilježnika br. Ovrv-29/2010 dana 07. ožujka 2011., a isknjižila ga je radi nemogućnosti izvršenja sukladno čl. 12. ZPONS-a 4. kolovoza 2018.
-da je provedbu ponovne aktivacije po navedenom rješenju zaprimila je 25. siječnja 2024. u odnosu na novog ovrhovoditelja EOS Matrix d.o.o. te isti zahtjev opoziva iz redoslijeda naplate 29. siječnja 2024. da bi 21. ožujka 2024. zaprimila aktivaciju za navedeno rješenje a koje se nalazi u redoslijedu naplate
-da iz dokumentacije Gradskog društva crvenog križa Valpovo proizlazi da je tuženik u prosincu 2020. dostavio na provedbu predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika Jelene Grgić br. Ovrv-29/10 od 21. travnja 2010. tadašnjem poslodavcu tužiteljice Gradskom društvu crvenog križa Valpovo kod kojeg je tužiteljica bila u radnom odnosu na određeno vrijeme od 01. listopada 2020. do 30. rujna 2021.
-da dokazima koje je predložila te ispravama koji se nalaze u spisu tužiteljica nije uspjela dokazati svoje tvrdnje o visini duga, pa je prigovor tužiteljice po toj osnovi neosnovan
-da iz obavijesti FINA-e od 4. travnja 2025. proizlazi da je predmetno javnobilježničko rješenje o ovrsi FINA zaprimila 07. ožujka 2011. pa ga je zbog nemogućnosti izvršenja isknjižila sukladno čl. 12 Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj: 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20-dalje:ZPONS) dana 04. kolovoza 2018. te ga 21. ožujka 2024. u odnosu na novog ovrhovoditelja, ovdje tuženika ponovno zaprimila na provedbu.
10. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja zaključuje da od dana zaprimanja predmetnog rješenja o ovrsi 11. ožujka 2011. postupak je bio u tijeku do 4. kolovoza 2018. kada ga je FINA isknjižila od kada zastara ponovno počinje teći sukladno čl. 245. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05 dalje: ZOO). Stoga navedena tražbina nije u zastari jer od 4. kolovoza 2018. do 21. ožujka 2024., kada je predmetno rješenje o ovrsi ponovno zaprimljeno na provedbu, nije prošlo deset godina (čl. 233. st. 1. ZOO), pa zahtjev tužiteljice odbija i odlučuje kao u izreci.
11. Odluka suda prvog stupnja je pravilna i zakonita, pa ju prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
12. U konkretnom slučaju raniji ovrhovoditelj Privredna banka d.d. je 7. ožujka 2011. već pokrenuo postupak izravne naplate radi naplate tražbine na temelju rješenja o ovrsi na temelju javne bilježnice Jelene Grgić iz [adresa] poslovni broj Ovrv-29/10 od 21. listopada 2010., koja osnova je 4. kolovoza 2018. brisana iz očevidnika zbog nemogućnosti izvršenja osnove za plaćanje i to na temelju čl. 12. ZPONS. Dakle, ova osnova za plaćanje je brisana iz očevidnika što kroz određeno vrijeme nije bilo sredstava na računu da bi se tražbina mogla ovršiti.
13. Prema odredbi čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Prema st. 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema st. 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema st 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
14. Kako u konkretnom slučaju, brisanje iz očevidnika nije posljedica ovrhovoditeljeve radnje (ovdje tuženika) ili nekog njegovog skrivljenog propusta već je uvjetovano to brisanje iz očevidnika nemogućnosti provedbe ovrhe zbog nedostatka sredstava na računu ovršenika (tužiteljice), dakle kao posljedica nastupa posljedice iz čl. 12. ZPONS, to je zastara u konkretnom slučaju prekinuta danom podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu 7. ožujka 2011. (čl. 241. ZOO) koji prekid je trajao do 4. kolovoza 2018., kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove za plaćanje, te je sukladno čl. 245. st. 1. ZOO nakon prekida zastara počela teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
15. Suprotno žalbenim navodima pokretanjem postupka izravne naplate u prosincu 2020. i ovrhom prema poslodavcu zastara je bila prekinuta, no navedeno je bez utjecaja pored činjenice da i od 4. travnja 2018. (kada je FINA prestala s izvršavanjem te osnove) do 21. ožujka 2024., kada je rješenje o ovrsi ponovno zaprimljeno na provedbu, nije protekao desetogodišnji zastarni rok.
16. Kada se na navedeno primijeni čl. 245. st. 1. ZOO koji propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova i da se vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, dolazi se do pravilnog zaključka suda prvog stupnja da zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO nije protekao do 21. ožujka 2024. kada je podnesen ponovni prijedlog za izravnu naplatu FINA-i.
17. Slobodna je dispozicija tuženika kao ovrhovoditelja kada će podnijeti novi zahtjev za naplatu, ali ga mora podnijeti unutar zastarnog roka, a što je ovdje tuženik kao ovrhovoditelj i učinio (uostalom, tužiteljica kao ovršenik uvijek može ispuniti novčanu tražbinu ovdje tuženika kao ovrhovoditelja a čime joj i prestaje obveza, a time izbjeći i sve negativne posljedice koje proizlaze iz dugotrajnosti ovršnog postupka).
18. Pravilno je stoga utvrđenje suda prvog stupnja da nisu ispunjeni preduvjeti iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. toč. 11. OZ, odnosno tuženik kao ovrhovoditelj je ovlašten tražiti ovrhu na temelju predmetne ovršne isprave te nije nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, jer je podnošenjem naprijed navedenih radnji u cilju ostvarivanja svoje tražbine tuženik, kao ovrhovoditelj, prekidao zastarni rok, nakon čega bi zastara počela ponovno teći, a između tih radnji nije protekao rok potreban za zastarijevanje tražbine, radi čega su žalbeni navodi bez činjeničnog i pravnog uporišta te kao takvi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.
19. Polazeći od utvrđenja da je tužiteljica osporavala i visinu tražbine, te kako dokazima koje je predložila i ispravama koje se nalaze u spisu nije uspjela dokazati svoje tvrdnje o visini duga, sud prvog stupnja nalazi da nije osnovan niti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. ZPP, koje utvrđenje suda prvog stupnja tužiteljica žalbom posebno ne osporava, odnosno za taj dio odluke ne iznosi određene žalbene razloge.
20. Imajući u vidu naprijed navedena utvrđenja po sudu prvog stupnja, i po stavu ovoga suda, tužiteljica nije dokazala osnovanost žalbenih razloga zbog kojih je tužiteljica upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
21. I odluku o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP) a koju tužiteljica određeno osporava samo kroz osporavanje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva. Tužiteljica nije navela druge određene razloge protiv odluke o trošku, a na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima sud ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP.
23. Tužiteljica nije uspjela sa žalbom pa troškovi žalbenog postupka padaju na njezin teret (čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Bošković Majerović