Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-661/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Grahovcu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 1/Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223474, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui d.o.o. iz Zagreba, na temelju generalne punomoći broj Su-447/04, 2/JD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2/BD, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 4/MD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6697/2016-86 od 11. kolovoza 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6679/2016-86 od 11. kolovoza 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha u ovršnom predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Ovr-2020/08 koja se vodi po prijedlogu ovrhovoditelja Zagrebačke banke d.d. protiv ovršenika JD, BD, OD i CD, svi iz [adresa].

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi 1. tuženiku Zagrebačka banka d.d. parnični trošak u iznosu od 937,50 eur, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi 4. tuženici MD parnični trošak u iznosu od 1.937,50 eur, u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/20, 114/22, 155/23, - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. U predmetnom postupku tužitelj je 17.3.2010. kao treća osoba podnio tužbu protiv 1/tuženika, kao ovrhovoditelja iz postupka koji se pred istim sudom vodi pod poslovnim brojem Ovr-2020/08, a u kojem je rješenjem suda od 1.3.2010. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U navedenom postupku rješenjem o ovrsi naloženo je udaljavanje ovršenika JD, mldb. BD, OD i AD iz nekretnine u [adresa], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća br. 1 površine 286 m2 ili 79 čhv, dvorište i voćnjak u [adresa], te predaja nekretnine bez osobe i stvari u posjed ovrhovoditelju Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, ovdje 1/tuženiku. Povodom prigovora tog tuženika tužba je podneskom od 30.4.2010. proširena na ostale tuženike, kao ovršenike

6. Odredbom čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 173/03, 151/04, 88/05, 67/08, dalje: OZ) propisano je, da osoba koja tvrdi da u pogledu predmeta ovrhe ima takvo pravo koje sprječava ovrhu može podnijeti prigovor protiv ovrhe tražeći da se ovrha na tom predmetu proglasi nedopuštenom, koji se prigovor, prema st. 2. istog članka, može podnijeti do dovršetka ovršnoga postupka a podnošenje prigovora ne sprječava provedbu ovrhe i ostvarenje ovrhovoditeljeve tražbine. Odredbom čl. 56. st. 1. OZ propisano je da, ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru, sud će podnositelja prigovora rješenjem uputiti da protiv stranaka u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena, osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svoga prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom. Prema st. 3. tog članka, podnositelj prigovora može parnicu pokrenuti i nakon proteka roka koji mu je sud odredio sve do dovršetka ovršnoga postupka, ali je u tom slučaju dužan snositi troškove prouzročene prekoračenjem toga roka.

7. Svoj zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji, da bi na spornoj nekretnini stekao pravo vlasništva, budući da je kao kupac s prvotnim tuženicima ad. 2-5 sklopio kupoprodajni ugovor te stupio u posjed nekretnine a isplatio je cca 90% kupoprodajne cijene.

8. Sporno je i u ovoj žalbenoj fazi postupka, ima li tužitelj na nekretnini koja je predmet spora takvo pravo koje sprječava ovrhu.

9. U predmetnom postupku utvrđeno je:

- da je na ročištu održanom 6. listopada 2020. prvotuženik Zagrebačka banka d.d. priložio kao dokaz raspravni zapisnik s ročišta održanog 18. prosinca 2019. u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-3726/2017, u parničnom postupku tužitelja ČD protiv tuženika Zagrebačka banke d.d., radi isplate. Iz iskaza tužitelja ČD saslušanog na tom ročištu proizlazi da je nekretnine koje su predmet ovog spora prodao ŠD, da je u posjedu predmetnih nekretnina bio od rujna 2000. do prodaje istih u studenom 2017. Na ročištu održanom 6. listopada 2020. u ovom postupku punomoćnik tužitelja se na sadržaj priloženog raspravnog zapisnika očitovao navodom da je „danas saznao činjenicu da je tužitelj u međuvremenu prodao nekretninu.“

- da iz priložene preslike Predkupoprodajnog ugovora od 20. rujna 2000. (list 24 – 25 spisa) proizlazi da su ugovorne strane tužitelj kao kupac te da su prodavatelji AD i OD, JD i BD, da su predmet ugovora nekretnine koje su predmet i ovog spora, da predmetni ugovor nije potpisan, dok tijekom postupka između ugovornih strana nije sporno da je tužitelj na temelju tog ugovora ušao u posjed predmetne nekretnine, jer je i tuženik JD u svom iskazu na ročištu od 4. veljače 2011. danom u ovom postupku, a što je potvrdio i tuženik AD, naveo da je tužitelja pustio u posjed svog dijela predmetnih nekretnina 2000. godine nakon što je od tužitelja primio iznos od 20.000 DEM kao akontaciju ugovorene kupoprodajne cijene, a da su tuženici predali tužitelju posjed cijele nekretnine 2003., dok su sudovi utvrdili da su prodavatelju mirno predali posjed tužitelju do najkasnije 6. prosinca 2001. (Gž-4397/17),

- da iz rješenja prvostupanjskog suda od 23. studenoga 2021. proizlazi da se s adrese predmetne nekretnine tužitelj odjavio 29. srpnja 2016. te da prema sadržaju podneska punomoćnika tužitelja od 20. prosinca 2021. tužitelj tada nije imao prijavljeno prebivalište niti boravište na području [adresa].

Prema priloženim odlukama Vrhovnog suda RH, broj Rev-237/18 od 30. listopada 2023., Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-4397/17 od 31. listopada 2017. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-5202/16 od 3. ožujka 2017. proizlazi da je tuženica Zagrebačka banka d.d. Zagreb dužna trpjeti da se tužitelj upiše kao suvlasnik u 974,25/1131 dijela predmetnih nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 1. u površini 286 m2 ili 79 čhv, dvorište i voćnjak u [adresa] koje je stekao dosjelošću,

- da prema sadržaju izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], umjesto ranijeg nazivnika suvlasničkih omjera 1131, naveden je nazivnik 4524 i ovdje tuženik Zagrebačka banka d.d. upisana ja kao suvlasnik predmetnih nekretnina u 623/4524 dijela. Za ostali suvlasnički dio 975,25/1131 dijela, odnosno 3901/4524 na kojem je presudom dosjelošću stekao tužitelj, razvidno je da je na temelju kupoprodajnog ugovora od 9.11.2017. tužitelj isti prodao kupcu ŠD, da je na temelju ugovora o zajmu i sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 24.11.2021. vlasništvo predmetnog suvlasničkog dijela preneseno na ĆD, te da je konačno na temelju ugovora o ustupanju i fiducijarnom prava vlasništva od 23.02.2022. predmetni suvlasnički dio nekretnina upisan kao vlasništvo GD.

10. Radi toga prvostupanjski sud osnovano, na temelju čl. 8. ZPP, zaključuje:

- da je tužitelj na temelju Predkupoprodajnog ugovora od 20. rujna 2000. stupio u posjed predmetnih nekretnina;

- da je stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na predmetnim nekretninama u 975,25/1131 dijela, odnosno 3901/4524 dijela, utvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž-4397/17 od 31. listopada 2017.,

- da je navedeni suvlasnički dio predmetnih nekretnina tužitelj prodao i predao u posjed novom vlasniku ŠD na temelju kupoprodajnog ugovora od 9. studenoga 2017.

- da se upis vlasništva predmetnih nekretnina na ime ŠD temelji na presudama poslovni broj P-5202/16 od 3. ožujka 2017. i Gž-4397/2017 od 31. listopada 2017. te kupoprodajnog ugovora od 9. studenoga 2017.

11. Pošavši od odlučne činjenice na kojoj je tužitelj temeljio ovu tužbu, a to je da je tužitelj posjednik i neupisani vlasnik nekretnina koje su predmet ovog spora, a da je tužiteljevo pravo vlasništva i posjeda na istim nekretninama tijekom ove parnice utvrđeno i da je prestalo 2017., kada je tužitelj svoje utvrđeno vlasništvo i posjed predmetnih nekretnina pravnim poslom prenio na treće osobe, to prema zaključku prvostupanjskog suda materijalnopravna sukcesija koja se dogodila za trajanja ove parnice, za posljedicu kod donošenja meritorne odluke o tužbenom zahtjevu ima odbijanje tužbenog zahtjeva, jer na predmetnim nekretninama tužitelj više nema nikakva prava koja bi mogla spriječiti ovrhu u postupku Ovr-2020/2008.

12. Neosnovano se tužitelj poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22.2.2018, broj Su-IV-4/17-4, a prema kojem premnijevani vlasnik može uspješno štiti svoje pravo na predmet ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo, jer je isto odgovor na pitanje o tome može li se osoba koja nije u dobroj vjeri pozivati na načelo povjerenja u zemljišne knjige i odredbe prema kojima se vlasništvo stječe tek upisom u zemljišnu knjigu, što u ovom predmetu nije odlučno.

13. Prvostupanjska je odluka utemeljena na činjenici da je tužiteljevo pravo vlasništva i posjeda na spornim nekretninama, koje je utvrđeno u omjeru od 3901/4524 dijela presudom ovog suda posl. br. Gž-4397/17 od 31.10.2017., prestalo budući da je tužitelj svoj suvlasnički dio nekretnine prodao i predao trećoj osobi.

14. Tužitelj se naime poziva na utvrđenja i zaključke upravo iz postupka u kojem je utvrđeno njegovo vlasništvo sporne nekretnine u tom omjeru, što više nije sporno pa u ovom postupku nije trebalo utvrđivati je li tuženik 1/Zagrebačka banka bio savjestan jer je o tome već donesena odluka u drugom postupku, niti je sud bio dužan ocjenjivati odluke donesene u drugim postupcima, u kojima je nesporno utvrđeno, da je stekao suvlasništvo sporne nekretnine.

15. Iz navedenog proizlazi i da je u trenutku podnošenja tužbe, tužitelj imao pravo koje sprečava ovrhu, ali je to pravo svojevoljno prenio na treće osobe.

16. Osim namirenja vjerovnika kao prvenstvenog cilja provedbe ovršnog postupka, konačni smisao ovrhe na nekretnini taj da kupac nekretnine stupi u poziciju ovršenika kao vlasnika nekretnine, pa tako i da mu sukladno odredbi čl. 101. st. 4. OZ/08, nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine, nekretnina bude predana u posjed. Međutim, u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari.

17. Dakle, tužiteljica koji je bio predmnijevani vlasnik i posjednik sporne nekretnine, imao je pravo odbiti predaju nekretnine u ovršnom postupku, ali nakon što je svoje, u međuvremenu pravomoćno utvrđeno pravo vlasništva, kao i posjed, predao trećim osobama, on takvo pravo više nema. Isto je u skladu sa stajalištem Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj Su-IV- 47/2020-7 prihvaćenim na trećoj sjednici održanoj 14. rujna 2020. koje glasi: „Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojega je došlo do otuđenja (prijenosa prava vlasništva ili prava), osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

18. Dakle, aktivnu legitimaciju koju je imao za podnošenje tužbe, tužitelj je, otuđivši sporne nekretnine, izgubio, s obzirom na sadržaj i smisao ovršnog postupka čija se nedopuštenost traži u predmetnoj parnici.

19. Radi toga je materijalno pravo pravilno primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić