Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1478/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, predsjednika vijeća Andrine Raspor Flis, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. tužitelja CH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. tužitelja PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Andrija Milošević, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice [adresa] sa sjedištem u sjedištem u [adresa], OIB: 08842442553, koju zastupa punomoćnica Ivanka Bosotina, odvjetnica u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi 1., 2., 3. i 4. tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1872/2022 od 8. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 1. tužiteljice MH, 2. tužiteljice LH, 3. tužitelja CH i 4. tužitelja PH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1872/2022 od 8. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. do 4. tužitelja (dalje: tužitelji) koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužiteljice 1. MH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. LH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnice nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 2031 m2 za cijelo, odnosno svaka u udjelu od ½ dijela što je tuženik dužan priznati i slijedom toga dozvoliti tužiteljicama da se, pored već upisanog udjela od 46/2031 dijela na predmetnoj nekretnini na imenu svake od njih, upišu i za udio od 1939/2031 dijela i to na jednake dijelove, uz istovremeno brisanje navedenog udjela s imena tuženika, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da su tužitelji 3. CH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] vlasnici nekretnine oznake č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 959 m2 u udjelu od 469/959 dijela, i to na jednake dijelove što je tuženik dužan priznati i slijedom toga dozvoliti tužiteljima da se, pored već upisanog udjela od 13/274 dijela na predmetnoj nekretnini na imenu svakog od njih, upišu i za udio od 378/959 dijela, i to na jednake dijelove, uz istovremeno brisanje navedenog udjela s imena tuženika, temeljem ove presude, po njenoj pravomoćnosti, sve u roku od 15 dana.", dok je pod točkom II izreke naloženo tužiteljima naknaditi tuženici troškove parnice u svoti od 1.171,87 eura, dok je u dijelu za svotu koja predstavlja razliku preko dosuđene svote parničnog troška, zahtjev tuženice odbijen kao neosnovan.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I izreke te u dijelu pod točkom II izreke kojim je prihvaćen zahtjev za naknadu troškova parnice tuženika žale se 1. do 4. tužitelji zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 4. prosinca 2023. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva 1939/2031 dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] te 469/959 dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u k. o. [katastarska općina] jer su njihovi prednici u posjedu nekretnina od 60-ih godina i koje čine cjelinu sa obiteljskom kućom izgrađenom i useljenom još 1966.

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev prihvaćajući iskaze saslušanih svjedoka i 4. tužitelja u dijelu kojim navode da je predniku tužitelja 60-ih godina zbog teške materijalne i socijalne obiteljske situacije tadašnja Mjesna zajednica, kao prednica tuženice dodijelila zemljište radi gradnje obiteljske kuće ali te iskaze ne prihvaća u dijelu da mu je bilo dodijeljeno zemljište u površini traženoj u ovoj parnici a preko suvlasničkog dijela za koje je upisan prednik tužitelja u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina].

7.1. Zaključuje kako je to u suprotnosti sa ispravama koje prileže spisu a nije životno, niti uvjerljivo da bi predniku tužitelja bilo dodijeljeno za gradnju kuće za svakodnevni život iz socijalnih razloga nešto manje od 3000 m2 zemljišta s time, da je za dio čestice č.k.br. 9719 sam 4. tužitelj izjavio da ga ne drži u posjedu.

7.2. Prvostupanjski sud nadalje ocjenjuje kako tuženica tijekom postupka nije dokazala da se predmetna tužba temelji na istovjetnom činjeničnom stanju kojeg je prednik tužitelja isticao u postupku preoblikovanja obnove zemljišne knjige vezano za uknjižbu predmetnih čestica ali zaključuje da u ovoj parnici prednik tužitelja, nije dokazao kako bi imao posjed cjelovitih nekretnina jer je dio tih čestica dobio radi gradnje obiteljske kuće a ne i za druge potrebe što su u svojim iskazima potvrdili saslušani svjedoci i za koji dio je u postupku obnove zemljišnih knjiga prednik tužitelja upisan u zemljišne knjige. Stoga tužitelji nisu dokazali makar pošteni posjed kroz zakonom propisano vrijeme jer se vrijeme posjedovanja proteže od 1960. -ih a prednik tužitelja je 1997. podnio zahtjev Katastarskom uredu u Zadru za promjenu namjene i posjedovnog stanja na zemljištu tako, da je prijavio kao svoj posjed izgrađenu obiteljsku kuću iz 1966. koja promjena je i evidentirana u katastarskom operatu za kuću te je prednik tužitelja obilježen kao posjednik dijela nekretnina.

7.3. I naposlijetku, ocjenjuje da tužitelji nisu dokazali kako bi oni ili njihov prednik bili pošteni posjednici preostalog dijela predmetnih nekretnina preko dijelova za koje su već uknjiženi u zemljišnoj knjizi jer nisu dostavili nikakvu ispravu da bi im od strane tadašnje mjesne zajednice odnosno, općine za tako veliku površinu na koju polažu pravo, bilo dodijeljeno zemljište u današnjim granicama predmetnih čestica a sam prednik tužitelja je zahtijevao promjenu namjene zemljišta i evidenciju svog posjeda od nadležnog katastarskog ureda samo u odnosu na kuću, očito svjestan da mu je dodijeljena samo manja površina predmetnog zemljišta za izgradnju kuće.

8. Za stjecanje suvlasništva odnosno dijela prava vlasništva ne postoje posebni pravni osnovi (titulusi) različiti od onih na temelju kojih se stječe pravo vlasništva i budući da se prema odredbi čl. 37. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) u pravnom prometu smatra da je idealni dio stvari samostalna stvar pa sve što je određeno za stvar vrijedi i za idealne dijelove, ako nije što posebno propisano a glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću, nije ništa posebno propisano što bi se odnosilo na suvlasništvo, suvlasnici mogu biti samostalni posjednici u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZVDSP te suvlasništvo predmeta tužbenog zahtjeva ne sprječava stjecanje prava suvlasništva dosjelošću a samostalni posjednik posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik pa je moguće da je prednik tužitelja posjedovao nekretninu kao njezin suvlasnik i to ne samo u pogledu svojeg suvlasničkog dijela već i suvlasničkog dijela druge osobe.

8.1. Zbog toga suvlasnički dio nekretnine može biti predmetom stjecanja prava vlasništva i to pravo može se stjecati i na temelju dosjelosti jer tu osnovu stjecanja prava suvlasništva ZVDSP nije isključio.

9. S obzirom na nesporan predmet prijepora kao i činjenicu da je u zemljišnim knjigama suvlasnikom nekretnina upisan prednik tužitelja u 91/959 dijela čest. zem. [katastarska čestica] dijela čest. zem. [katastarska čestica] a u preostalih (tužbom zatraženih) 378/959 odnosno, 1939/2031 dijela tuženica, sukladno navodima tužbe se za razrješenje odnosa između stranaka ima primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, kada su važila pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. "Narodne novine" br. 73/91 – dalje: OGZ) kao i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO koji je na snazi bio od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997.), jer se prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja prava.

10. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed kao i njegovo trajanje kroz cijelo zakonom određeno vrijeme a stjecanje vlasništva dosjelošću glede redovne dosjelosti je, prema pravnom pravilu paragrafa 1468. OGZ određeno tako, da se rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečene stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama ili, ako stvar nije uknjižena naime onoga koji je doista i posjeduje, dosjelost svršuje tek poslije 30 godina a odredbom paragrafa 1472. OGZ je potom propisano kako se prava na državnoj imovini koja na ime posjednikovo nisu upisane u javne knjige i sva ina prava, mogu protiv fiskusa steći samo posjedom od 40 godina.

10.1. Prema načelnom mišljenju proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina odnosno, roka iz paragrafa 1472. OGZ od 40 godina najdulji rok za dosijedanje je 20 godina, koji se međutim ne primjenjuje na nekretnine u društvenom vlasništvu pa je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bio potreban posjed od 40 godina.,

11. Uvjete za dosijedanje, odnosno, stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na tvrdnju tužitelja da je dosijedanje započeto šezdesetih godina dvadesetoga stoljeća, sukladno odredbama članka 388. stavka 1. i 2. ZVDSP, treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima OgZ, zatim po odredbama ZOVO-a i konačno po sada važećim odredbama ZVDSP.

12. Prva pretpostavka potrebna za stjecanje vlasništva dosjelošću je posjed tužitelja odnosno njihovih prednika.

13. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OgZ u paragrafima 1460. - 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OgZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OgZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OgZ), s time, da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OgZ).

14. Tijekom ove parnice međutim, nije utvrđeno da su tužitelji sa prednicima uopće bili posjednici dijelova nekretnina u zakonom propisanih 40 godina jer je nakon dodjele zemljišta za izgradnju kuće tijekom postupka utvrđeno da je prednik tužitelja tu kuću izgradio 1966. na čest. zem. [katastarska čestica]. a u postupku preoblikovanja zemljišne knjige je 4. tužitelj izrijekom izjavio da je njegov otac, prednik tužitelja u posjed nekretnine čest. zem.. 9718 stupio 1970. -ih godina kada je sagradio kokošinjac pa kako tijekom ove parnice tužitelji tvrde da su u posjedu predmetnih dijelova nekretnina od 1960.-ih godina do donošenja rješenja Županije zadarske Ureda za katastarsko geodetske poslove od 2. lipnja 1997. (str. 9 spisa) nije proteklo 40 godina posjedovanja ovih nekretnina.

15. Naime, u prijavi koju je podnio prednik tužitelja sa zahtjevom i prijavom promjene na zemljištu nastalu uslijed promjene namjene s posjedovnog stanja je prednik tužitelja tvrdio da je na predmetnim česticama izgradio obiteljsku kuću koja je useljena 1966. pa je provedenim postupkom utvrđeno faktično stanje i upisano suvlasništvo prednika tužitelja i posjednikom evidentiran prednik tužitelja ŠH u omjeru od 91/959 dijela čest. zem. [katastarska čestica] čest. zem. [katastarska čestica].

16. Prema ocjeni ovoga suda, u situaciji kada je prednik tužitelja sam podnio zahtjev i prijavu promjene na zemljištu nastalu uslijed promjene namjene posjedovnog stanja 1997. godine i primio rješenje od 2. lipnja 1997. tada je najkasnije saznao da sporni dijelovi nekretnina koje posjeduje nisu u zemljišnim knjigama upisane kao njegovo suvlasništvo, već da su suvlasništvo tuženice, čime je prekinut njegov pošten posjed, pa se ne može smatrati da od tog trenutka i dalje nije znao niti mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed (primjerice odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1088/14-2 od 31. listopada 2017., Rev 206/14-2 od 25. travnja 2018.).

17. Kako su sukladno povijesti posjedovanja ove dvije nekretnine, prema podacima iz 1937. godine evidentirane posjedom tadašnje Porezne općine Ražanac odnosno, općenarodne imovine što je neizmijenjeno do 1971. godine kada se posjednikom upisalo Šumsko gospodarstvo a 1987. Šumsko gospodarstvo Zadar i Općina Zadar u odnosu na koje posjednike tužitelji na svoj posjed ukazuju od 1960. -ih godina, do donošenja rješenja od 2. lipnja 1997. kojega je svojim zahtjevom i sudjelovanjem u postupku promjena na zemljištima pokrenuo prednik tužitelja, nije proteklo 40 godina poštenog posjeda.

18. Budući da je primitkom rješenja od 2. lipnja 1997. prednik tužitelja saznao i morao saznati da mu ne pripada posjed na daljnjih ovdje, zatraženih suvlasničkih dijelova predmetnih čestica, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je njihov zahtjev neosnovan jer nisu dokazali da bi njihov preostali dio pošteno posjedovali kroz zakonom određeno vrijeme dok je s druge strane, tuženik dokazao, dostavom označenih isprava njihov nepošten posjed od provedbe postupaka identifikacije čestica.

19. I naposlijetku, sam 4. tužitelj je na očevidu održanom uz sudjelovanje vještaka pokazao liniju međe posjeda u manjem opsegu od onoga kojega traži tužbom čime dakle nije dokazao niti posjed cjelovite čest. zem. [katastarska čestica], pa slijedom svega iznijetog nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja.

20. Kako dakle tužitelji nisu dokazali da bi barem pošteni posjed cjelovitih nekretnina koje su predmet prijepora trajao zakonom potrebno vrijeme , neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuju da su svi svjedoci potvrditi kako su tužitelji bili obitelj koji su na predmetnim nekretninama imali kuću i staju gdje su držali kokoši i blago te potvrdili da su gabariti predmeta spora u trenutku stupanja prednika tužitelja u posjed i izgradnje obiteljske kuće do danas nepromijenjeni i odgovaraju površini koju je mjesna zajednica dodijelila predniku tužitelja.

21. Stoga je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

22. Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a donijeta je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) zbog čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane presude suda prvog stupnja.

U Zagrebu 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis