Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2146/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ljiljana Maravić-Pirš, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnici Margiti Kiš Kapetanović, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4195/2021-62 od 9. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja DT te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4195/2021-62 od 9. veljače 2023. pod točkom 1. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja.
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u dijelu u kojem nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Zagrebačke banke d.d. te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4195/2021-62 od 9. veljače 2023. u pobijanom dijelu pod točkom 2. i 3. izreke.
Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev, koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je Ugovor o namjenskom kreditu [broj kredita], zaključen između tužitelja i tuženika dana 08. prosinca 2005. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženiku isplatiti vratiti tužitelju iznos od 62.568,37 EUR1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na: − iznos od 335,42 EUR sa kamatom od 10.02.2007. godine
− iznos od 336,74 EUR sa kamatom od 10.03.2007. godine
− iznos od 335,07 EUR sa kamatom od 10.04.2007. godine
− iznos od 328,98 EUR sa kamatom od 10.05.2007. godine
− iznos od 329,87 EUR sa kamatom od 10.06.2007. godine
− iznos od 325,41 EUR sa kamatom od 10.07.2007. godine
− iznos od 328,37 EUR sa kamatom od 10.08.2007.godine
− iznos od 328,86 EUR sa kamatom od 10.09.2007.godine
− iznos od 324,55 EUR sa kamatom od 10.10. 2007.godine
− iznos od 354,65 EUR sa kamatom od 10.11.2007.godine
− iznos od 353,55 EUR sa kamatom od 10.12.2007.godine
− iznos od 358,44 EUR sa kamatom od 10.1.2008. godine
− iznos od 363,08 EUR sa kamatom od 10.2.2008. godine
− iznos od 394,41 EUR sa kamatom od 10.3.2008. godine
− iznos od 389,25 EUR sa kamatom od 10.4.2008. godine
− iznos od 383,50 EUR sa kamatom od 10.5.2008. godine
− iznos od 383,44 EUR sa kamatom od 10.6.2008. godine
− iznos od 380,44 EUR sa kamatom od 10.7.2008. godine
− iznos od 378,09 EUR sa kamatom od 10.8.2008. godine
− iznos od 379,77 EUR sa kamatom od 10.9.2008. godine
− iznos od 392,02 EUR sa kamatom od 10.10.2008. godine
− iznos od 405,26 EUR sa kamatom od 10.11.2008. godine
− iznos od 392,80 EUR sa kamatom od 10.12.2008. godine
− iznos od 416,39 EUR sa kamatom od 10.1.2009. godine
− iznos od 419,89 EUR sa kamatom od 10.2.2009. godine
− iznos od 431,42 EUR sa kamatom od 10.3.2009. godine
− iznos od 414,66 EUR sa kamatom od 10.4.2009. godine
− iznos od 414,37 EUR sa kamatom od 10.5.2009. godine
− iznos od 411,40 EUR sa kamatom od 10.6.2009. godine
− iznos od 413,10 EUR sa kamatom od 10.7.2009. godine
− iznos od 428,21 EUR sa kamatom od 10.8.2009. godine
− iznos od 431,32 EUR sa kamatom od 10.9.2009. godine
− iznos od 426,36 EUR sa kamatom od 10.10.2009. godine
− iznos od 429,36 EUR sa kamatom od 10.11.2009. godine
− iznos od 429,92 EUR sa kamatom od 10.12.2009. godine
− iznos od 439,18 EUR sa kamatom od 10.1.2010. godine
− iznos od 445,37 EUR sa kamatom od 10.2.2010. godine
− iznos od 443,02 EUR sa kamatom od 10.3.2010. godine
− iznos od 452,25 EUR sa kamatom od 10.4.2010. godine
− iznos od 456,70 EUR sa kamatom od 10.5.2010. godine
− iznos od 459,63 EUR sa kamatom od 10.6.2010. godine
− iznos od 468,91 EUR sa kamatom od 10.7.2010. godine
− iznos od 468,91 EUR sa kamatom od 10.8.2010. godine
- iznos od 491,96 EUR sa kamatom od 10.9.2010. godine
− iznos od 476,74 EUR sa kamatom od 10.10.2010. godine
− iznos od 27.208,17 EUR sa kamatom od 13.10.2010. godine
− iznos od 297,15 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine
− iznos od 290,99 EUR sa kamatom od 10.12.2010. godine
− iznos od 304,26 EUR sa kamatom od 10.1.2011. godine
− iznos od 289,86 EUR sa kamatom od 10.2.2011. godine
− iznos od 294,16 EUR sa kamatom od 10.3.2011. godine
− iznos od 288,67 EUR sa kamatom od 10.4.2011. godine
− iznos od 300,63 EUR sa kamatom od 10.5.2011. godine
− iznos od 311,75 EUR sa kamatom od 10.6.2011. godine
− iznos od 314,68 EUR sa kamatom od 10.7.2011. godine
− iznos od 354,53 EUR sa kamatom od 10.8.2011. godine
− iznos od 310,53 EUR sa kamatom od 10.9.2011. godine
− iznos od 305,04 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine
− iznos od 305,41 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine
− iznos od 305,42 EUR sa kamatom od 10.12.2011. godine
− iznos od 311,51 EUR sa kamatom od 10.1.2012. godine
− iznos od 315,07 EUR sa kamatom od 10.2.2012. godine
− iznos od 315,52 EUR sa kamatom od 10.3.2012. godine
− iznos od 313,17 EUR sa kamatom od 10.4.2012. godine
− iznos od 314,34 EUR sa kamatom od 10.5.2012. godine
− iznos od 316,98 EUR sa kamatom od 10.6.2012. godine
− iznos od 313,19 EUR sa kamatom od 10.7.2012. godine
− iznos od 314,17 EUR sa kamatom od 10.8.2012. godine
− iznos od 308,91 EUR sa kamatom od 10.9.2012. godine
− iznos od 310,64 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine
− iznos od 314,40 EUR sa kamatom od 10.11.2012. godine
− iznos od 313,24 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine
− iznos od 315,11 EUR sa kamatom od 10.1.2013. godine
− iznos od 310,28 EUR sa kamatom od 10.2.2013. godine
− iznos od 308,86 EUR sa kamatom od 10.3.2013. godine
− iznos od 313,88 EUR sa kamatom od 10.4.2013. godine
− iznos od 309,84 EUR sa kamatom od 10.5.2013. godine
− iznos od 307,86 EUR sa kamatom od 10.6.2013. godine
− iznos od 302,82 EUR sa kamatom od 10.7.2013. godine
− iznos od 306,35 EUR sa kamatom od 10.8.2013. godine
− iznos od 308,64 EUR sa kamatom od 10.9.2013. godine
− iznos od 311,61 EUR sa kamatom od 10.10.2013. godine
− iznos od 311,87 EUR sa kamatom od 10.11.2013. godine
− iznos od 313,63 EUR sa kamatom od 10.12.2013. godine
− iznos od 310,26 EUR sa kamatom od 10.1.2014. godine
− iznos od 264,41 EUR sa kamatom od 10.2.2014. godine
− iznos od 265,53 EUR sa kamatom od 10.3.2014. godine
- iznos od 264,69 EUR sa kamatom od 10.4.2014. godine
− iznos od 263,14 EUR sa kamatom od 10.5.2014. godine
− iznos od 262,83 EUR sa kamatom od 10.6.2014. godine
− iznos od 264,08 EUR sa kamatom od 10.7.2014. godine
− iznos od 266,37 EUR sa kamatom od 10.8.2014. godine
− iznos od 267,21 EUR sa kamatom od 10.9.2014. godine
− iznos od 266,55 EUR sa kamatom od 10.10.2014. godine
− iznos od 269,09 EUR sa kamatom od 10.11.2014. godine
− iznos od 269,77 EUR sa kamatom od 10.12.2014. godine
− iznos od 270,03 EUR sa kamatom od 10.01.2015. godine
− iznos od 270,19 EUR sa kamatom od 10.02.2015. godine
− iznos od 270,19 EUR sa kamatom od 10.03.2015. godine
− iznos od 270,19 EUR sa kamatom od 10.04.2015. godine
− iznos od 270,19 EUR sa kamatom od 10.05.2015. godine
− iznos od 270,19 EUR sa kamatom od 10.06.2015. godine
− iznos od 270,19 EUR sa kamatom od 10.07.2015. godine
− iznos od 270,19 EUR sa kamatom od 10.08.2015. godine
− iznos od 270,19 EUR sa kamatom od 10.09.2015. godine
po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 08. prosinca 2005. godine pa do 31.prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do isplate, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Prihvaća se kao osnovan eventualno kumulirani zahtjev i sudi:
1. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 2 Ugovora o namjenskom kreditu koji su stranke zaključile 08. prosinca 2005. godine te da su nezakonite donesene odluke tuženika o promjenama kamatnih stopa kao što je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 08. prosinca 2005. godine pa nadalje kao i promjenjivom tečaju CHF od 08. prosinca 2005. godine pa nadalje.
2. Nalaže se tuženiku isplatiti-vratiti tužitelju na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 3.377,57 EUR / 25.448,30 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 26,41 EUR sa kamatom od 10.11.2007.godine
− iznos od 26,33 EUR sa kamatom od 10.12.2007.godine
− iznos od 26,69 EUR sa kamatom od 10.1.2008. godine
− iznos od 27,04 EUR sa kamatom od 10.2.2008. godine
− iznos od 52,33 EUR sa kamatom od 10.3.2008. godine
− iznos od 51,65 EUR sa kamatom od 10.4.2008. godine
− iznos od 50,88 EUR sa kamatom od 10.5.2008. godine
− iznos od 50,88 EUR sa kamatom od 10.6.2008. godine
− iznos od 50,48 EUR sa kamatom od 10.7.2008. godine
− iznos od 50,17 EUR sa kamatom od 10.8.2008. godine
− iznos od 50,39 EUR sa kamatom od 10.9.2008. godine
− iznos od 52,02 EUR sa kamatom od 10.10.2008. godine
− iznos od 53,77 EUR sa kamatom od 10.11.2008. godine
− iznos od 52,13 EUR sa kamatom od 10.12.2008. godine
− iznos od 55,25 EUR sa kamatom od 10.1.2009. godine
− iznos od 55,71 EUR sa kamatom od 10.2.2009. godine
− iznos od 57,24 EUR sa kamatom od 10.3.2009. godine
− iznos od 55,02 EUR sa kamatom od 10.4.2009. godine
− iznos od 54,98 EUR sa kamatom od 10.5.2009. godine
− iznos od 54,59 EUR sa kamatom od 10.6.2009. godine
− iznos od 54,81 EUR sa kamatom od 10.7.2009. godine
− iznos od 73,75 EUR sa kamatom od 10.8.2009. godine
− iznos od 74,28 EUR sa kamatom od 10.9.2009. godine
− iznos od 73,43 EUR sa kamatom od 10.10.2009. godine
− iznos od 73,95 EUR sa kamatom od 10.11.2009. godine
− iznos od 74,04 EUR sa kamatom od 10.12.2009. godine
− iznos od 75,64 EUR sa kamatom od 10.1.2010. godine
− iznos od 76,70 EUR sa kamatom od 10.2.2010. godine
− iznos od 76,30 EUR sa kamatom od 10.3.2010. godine
− iznos od 77,89 EUR sa kamatom od 10.4.2010. godine
− iznos od 78,66 EUR sa kamatom od 10.5.2010. godine
− iznos od 70,45 EUR sa kamatom od 10.6.2010. godine
− iznos od 71,87 EUR sa kamatom od 10.7.2010. godine
− iznos od 70,03 EUR sa kamatom od 10.8.2010. godine
− iznos od 75,41 EUR sa kamatom od 10.9.2010. godine
- iznos od 73,07 EUR sa kamatom od 10.10.2010. godine
− iznos od 14,84 EUR sa kamatom od 13.10.2010. godine
− iznos od 47,62 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine
− iznos od 34,12 EUR sa kamatom od 10.12.2010. godine
− iznos od 35,68 EUR sa kamatom od 10.1.2011. godine
− iznos od 33,99 EUR sa kamatom od 10.2.2011. godine
− iznos od 34,50 EUR sa kamatom od 10.3.2011. godine
− iznos od 33,85 EUR sa kamatom od 10.4.2011. godine
− iznos od 35,18 EUR sa kamatom od 10.5.2011. godine
− iznos od 36,56 EUR sa kamatom od 10.6.2011. godine
− iznos od 36,90 EUR sa kamatom od 10.7.2011. godine
− iznos od 34,42 EUR sa kamatom od 10.8.2011. godine
− iznos od 30,14 EUR sa kamatom od 10.9.2011. godine
− iznos od 29,61 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine
− iznos od 29,65 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine
− iznos od 29,65 EUR sa kamatom od 10.12.2011. godine
− iznos od 30,24 EUR sa kamatom od 10.1.2012. godine
− iznos od 30,59 EUR sa kamatom od 10.2.2012. godine
− iznos od 30,63 EUR sa kamatom od 10.3.2012. godine
− iznos od 30,40 EUR sa kamatom od 10.4.2012. godine
− iznos od 30,52 EUR sa kamatom od 10.5.2012. godine
− iznos od 30,77 EUR sa kamatom od 10.6.2012. godine
− iznos od 30,48 EUR sa kamatom od 10.7.2012. godine
− iznos od 30,50 EUR sa kamatom od 10.8.2012. godine
− iznos od 29,99 EUR sa kamatom od 10.9.2012. godine
− iznos od 30,16 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine
− iznos od 30,52 EUR sa kamatom od 10.11.2012. godine
− iznos od 30,41 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine
− iznos od 30,59 EUR sa kamatom od 10.1.2013. godine
− iznos od 30,12 EUR sa kamatom od 10.2.2013. godine
− iznos od 29,98 EUR sa kamatom od 10.3.2013. godine
− iznos od 30,47 EUR sa kamatom od 10.4.2013. godine
− iznos od 30,08 EUR sa kamatom od 10.5.2013. godine
− iznos od 29,89 EUR sa kamatom od 10.6.2013. godine
− iznos od 29,40 EUR sa kamatom od 10.7.2013. godine
− iznos od 29,74 EUR sa kamatom od 10.8.2013. godine
− iznos od 29,96 EUR sa kamatom od 10.9.2013. godine
− iznos od 30,25 EUR sa kamatom od 10.10.2013. godine
− iznos od 30,28 EUR sa kamatom od 10.11.2013. godine
− iznos od 30,45 EUR sa kamatom od 10.12.2013. godine
− iznos od 30,12 EUR sa kamatom od 10.1.2014. godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 7.370,04 EUR / 55.529,57 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na:
- iznos od 6,84 EUR sa kamatom od 10.1.2009. godine
− iznos od 9,88 EUR sa kamatom od 10.2.2009. godine
− iznos od 19,88 EUR sa kamatom od 10.3.2009. godine
− iznos od 5,34 EUR sa kamatom od 10.4.2009. godine
− iznos od 5,09 EUR sa kamatom od 10.5.2009. godine
− iznos od 2,52 EUR sa kamatom od 10.6.2009. godine
− iznos od 4,07 EUR sa kamatom od 10.7.2009. godine
− iznos od 0,16 EUR sa kamatom od 10.8.2009. godine
− iznos od 2,74 EUR sa kamatom od 10.9.2009. godine
− iznos od 1,12 EUR sa kamatom od 10.11.2009. godine
− iznos od 1,58 EUR sa kamatom od 10.12.2009. godine
− iznos od 9,25 EUR sa kamatom od 10.1.2010. godine
− iznos od 14,37 EUR sa kamatom od 10.2.2010. godine
− iznos od 12,42 EUR sa kamatom od 10.3.2010. godine
− iznos od 20,06 EUR sa kamatom od 10.4.2010. godine
− iznos od 23,75 EUR sa kamatom od 10.5.2010. godine
− iznos od 34,88 EUR sa kamatom od 10.6.2010. godine
− iznos od 42,74 EUR sa kamatom od 10.7.2010. godine
− iznos od 32,55 EUR sa kamatom od 10.8.2010. godine
− iznos od 62,25 EUR sa kamatom od 10.9.2010. godine
− iznos od 49,37 EUR sa kamatom od 10.10.2010. godine
− iznos od 3.379,82 EUR sa kamatom od 13.10.2010. godine
− iznos od 31,64 EUR sa kamatom od 10.11.2010. godine
− iznos od 38,97 EUR sa kamatom od 10.12.2010. godine
− iznos od 50,69 EUR sa kamatom od 10.1.2011. godine
− iznos od 37,97 EUR sa kamatom od 10.2.2011. godine
− iznos od 41,77 EUR sa kamatom od 10.3.2011. godine
− iznos od 36,91 EUR sa kamatom od 10.4.2011. godine
− iznos od 47,48 EUR sa kamatom od 10.5.2011. godine
− iznos od 57,10 EUR sa kamatom od 10.6.2011. godine
− iznos od 59,89 EUR sa kamatom od 10.7.2011. godine
− iznos od 102,22 EUR sa kamatom od 10.8.2011. godine
− iznos od 62,46 EUR sa kamatom od 10.9.2011. godine
− iznos od 57,54 EUR sa kamatom od 10.10.2011. godine
− iznos od 57,86 EUR sa kamatom od 10.11.2011. godine
− iznos od 57,88 EUR sa kamatom od 10.12.2011. godine
− iznos od 63,38 EUR sa kamatom od 10.1.2012. godine
− iznos od 66,59 EUR sa kamatom od 10.2.2012. godine
− iznos od 67,00 EUR sa kamatom od 10.3.2012. godine
- iznos od 64,82 EUR sa kamatom od 10.4.2012. godine
− iznos od 65,93 EUR sa kamatom od 10.5.2012. godine
− iznos od 68,31 EUR sa kamatom od 10.6.2012. godine
− iznos od 65,55 EUR sa kamatom od 10.7.2012. godine
− iznos od 65,77 EUR sa kamatom od 10.8.2012. godine
− iznos od 61,02 EUR sa kamatom od 10.9.2012. godine
− iznos od 62,59 EUR sa kamatom od 10.10.2012. godine
− iznos od 65,98 EUR sa kamatom od 10.11.2012. godine
− iznos od 64,94 EUR sa kamatom od 10.12.2012. godine
− iznos od 66,63 EUR sa kamatom od 10.1.2013. godine
− iznos od 62,24 EUR sa kamatom od 10.2.2013. godine
− iznos od 60,98 EUR sa kamatom od 10.3.2013. godine
− iznos od 65,51 EUR sa kamatom od 10.4.2013. godine
− iznos od 61,87 EUR sa kamatom od 10.5.2013. godine
− iznos od 60,08 EUR sa kamatom od 10.6.2013. godine
− iznos od 55,53 EUR sa kamatom od 10.7.2013. godine
− iznos od 58,72 EUR sa kamatom od 10.8.2013. godine
− iznos od 60,79 EUR sa kamatom od 10.9.2013. godine
− iznos od 63,46 EUR sa kamatom od 10.10.2013. godine
− iznos od 63,70 EUR sa kamatom od 10.11.2013. godine
− iznos od 65,29 EUR sa kamatom od 10.12.2013. godine
− iznos od 62,25 EUR sa kamatom od 10.1.2014. godine
− iznos od 61,65 EUR sa kamatom od 10.2.2014. godine
− iznos od 62,77 EUR sa kamatom od 10.3.2014. godine
− iznos od 61,92 EUR sa kamatom od 10.4.2014. godine
− iznos od 60,37 EUR sa kamatom od 10.5.2014. godine
− iznos od 60,07 EUR sa kamatom od 10.6.2014. godine
− iznos od 61,31 EUR sa kamatom od 10.7.2014. godine
− iznos od 63,61 EUR sa kamatom od 10.8.2014. godine
− iznos od 64,44 EUR sa kamatom od 10.9.2014. godine
− iznos od 63,79 EUR sa kamatom od 10.10.2014. godine
− iznos od 66,33 EUR sa kamatom od 10.11.2014. godine
− iznos od 67,00 EUR sa kamatom od 10.12.2014. godine
− iznos od 67,23 EUR sa kamatom od 10.01.2015. godine
− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 10.02.2015. godine
− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 10.03.2015. godine
− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 10.04.2015. godine
− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 10.05.2015. godine
− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 10.06.2015. godine
− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 10.07.2015. godine
− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 10.08.2015. godine
− iznos od 67,42 EUR sa kamatom od 10.09.2015. godine
po stopi od 15% godišnje za vrijeme od 08. prosinca 2005. godine, pa do 31.prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za vrijeme od 01. siječnja 2008. godine, pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14 % polugodišnje za razdoblje od 1.kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku do 15 dana.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.818,27 € / 28.768,75 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 9. veljače 2023 pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Tužitelj se žali protiv dijela presude pod točkom 1. izreke i u dijelu odluke o trošku s kojim nije uspio zbog povrede čl. 6.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, sve u svezi sa odredbom čl. 14. Konvencije i čl. 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju, čl. 14. st. 2., čl. 29. st. 1. i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske te zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka, podredno ukine pobijani dio presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik podnosi žalbu protiv točaka 2. i 3. izreke presude zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a te predlaže presudu u pobijanim dijelovima preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na daljnje postupanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika ističe da je žalba tužitelja neosnovana i predlaže odbiti žalbu te obvezati tuženika na naknadu troška odgovora na žalbu.
5. Žalbe tužitelja i tuženika su neosnovane.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o nenamjenskom kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika 8. prosinca 2005. u cijelosti i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži utvrditi ništetnom odredbe u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta u švicarskim francima (CHF), te posljedično tome tužitelj zahtijeva da mu tuženik isplati preplaćeni iznos od 3.377,57 eura (25.448,30 kuna) zbog ugovorene promjenjive kamatne stope te iznos od 7.370,04 eura (55.529,57 kuna) zbog ugovorene valutne klauzule u CHF.
7. Suprotno navodima žalbi, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajnim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
7.1. U odnosu na žalbeni prigovor tuženika da zbroj pojedinačnih iznosa ne daje dosuđene iznose, valja reći da tuženik ne navodi u čemu se sastoji pogreška zbog čega niti taj prigovor nije osnovan.
7.2. U odnosu na žalbene navode tužitelja, u kojima žalitelj navodi da su stranke ovog ugovora još i "založni dužnici DTK i ĆT", valja reći da je iz predmetnog Ugovora o nenamjenskom kreditu sklopljenog od 8. prosinca 2005. razvidno da su ugovorne strane ovdje tuženik i tužitelj, pa je navedeni žalbeni navod glede suparničarstva i "nedostatka procesne legitimacije" očito neosnovan.
7.3. Glede žalbenih navoda tuženika kojim preocjenjuje iskaz saslušanog tužitelja i svjedokinje LT, djelatnice tuženika, na isto nije ovlašten, jer u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio, jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost zbog kojih razloga je prihvatio iskaze saslušane svjedokinje i tužitelja u ovom postupku.
8. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
9. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
10. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
11. U odnosu na žalbu tužitelja:
Pobijanim dijelom prvostupanjske odluke je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio utvrditi ništetnim Ugovor o namjenskom kreditu u cijelosti te mu isplatiti 62.568,37 eura koja svota se prema nalazu i mišljenju vještaka odnosi na sve uplate tužitelja po tom kreditu, jer ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli i kamati, promjenjivoj odlukom banke, su elementi bez kojih Ugovor o kreditu ne može opstati.
12. Suprotno navodima žalbe tužitelja ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje su bitni sastojci tog Ugovora nema za posljedicu i ništetnost cijelog Ugovora jer je to suprotno odredbi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO) koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
13. Prema odredbi članka 322. stavak 1. ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (članak 324. stavak 1. ZOO). Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje (stavak 2. članka 324. ZOO).
14. Ugovorom o kreditu se prema odredbi članka 1021. ZOO banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
15. Ništetnost pojedinih odredbi Ugovora o kreditu se ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO (iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita).
15.1. Naime, ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, jednako kao što je valjana i ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženik kao banka stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita a ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli je i ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.
16. Stoga Ugovor o kreditu, unatoč ništetnosti pojedinih odredbi, može opstati zbog čega je pravilno prvostupanjska odluka donijeta sukladno materijalnom pravu iz odredbi članka 21. i 22. u svezi s člankom 322. stavkom 1. i člankom 324. stavkom 2. ZOO, kada je tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora i isplatu 62.568,37 eura ocijenjen neosnovanim.
17. Nasuprot navodima žalitelja, ovakvo tumačenje nije suprotno sadržaju, značenju ni pravnom domašaju odredbe članka 6. stavka 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu broj C-118/17 (GT protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207) a i Vrhovni sud Republike Hrvatske primjerice u odlukama posl. broj: Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. te Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.
18. Tako je prvostupanjskom odlukom udovoljeno ciljevima Direktive 93/13 kada je tužitelju prihvaćen zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i dosuđena preplaćena svota u vidu razlika anuiteta nastalih uslijed promjene tečaja CHF za kn tijekom otplate kredita, čime je uspostavljena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača s jedne stane i zahtjeva za djelotvornim funkcioniranjem tržišta i tržišnih sloboda s druge odnosno, uspostavljena primjerena ravnoteža između obveza i prava potrošača kao slabije ugovorne strane i trgovca kao jače strane ugovora a koja je ravnoteža bila narušena nepoštenim ugovornim odredbama.
19. Budući da Ugovor o kreditu može opstati i nije u cijelosti ništetan u slučaju ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli pod uvjetom da je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da one nisu postojale i da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između zahtjeva za visokom razinom zaštite potrošača, što je ovdje slučaj s obzirom na dio prvostupanjske odluke pod točkom 2. izreke, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja.
20. U odnosu na žalbu tuženika:
Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati sukladno odlukama tuženika te odredba kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF.
21. Među strankama nije prijeporno da su tužitelj kao korisnik kredita i dužnik i tuženik kao kreditor sklopili 8. prosinca 2005. Ugovor o namjenskom kreditu kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 100.790,00 CHF, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja će se mijenjati prema Odlukama tuženika te valutna klauzula u CHF.
22. Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i činjeničnih tvrdnji stranaka utvrdio da je tuženik kao banka-kreditor po predmetnom ugovoru o kreditu tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje iznos od 100.790,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunat po srednjem tečaju banke na dan dospijeća kredita sa kamatnom stopom od 4,50% godišnje koja je bila promjenjiva, a visina kamatne stope tijekom otplate biti će utvrđivana temeljem odluka banke. Ugovorena je otplate na rok od 336 mjeseca u mjesečnom anuiteta iznosa od 556,66 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF.
23. Prvostupanjski sud je utvrdio da je upravo u odnosu na ovakav način ugovaranja redovnih kamata kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P-1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovorenu valutu u CHF.
24. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno je da ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u Ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe Ugovora o kreditima bile ništetne.
25. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012, od 04. srpnja 2013. g. u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tuženik, u razdoblju od 01. lipnja 2004. g. do 01. srpnja 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.
26. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
27. Te presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14, dalje ZZP), a na temelju odredbe čl. 138a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
28. Prvostupanjski sud je u odnosu na prijeporni Ugovor o namjenskom kreditu između stranaka utvrdio da je u tom Ugovoru ugovorena promjenjiva ugovorna kamata koja će se mijenjati sukladno odlukama banke, te valuta CHF, te da tuženik prilikom sklapanja ugovora nije informirao tužitelja o rizicima vezanim uz sklapanje ugovora ugovaranjem valutne klauzule u CHF, niti o parametrima promjene stope ugovorene kamate. Ovakav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i ugovaranja valutne klauzule u CHF je upravo bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, koja tužba je u tom dijelu usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata i valutne klauzule u CHF je utvrđen kao nepošten.
29. Prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja utvrdio da je odredba koja je sadržana u tipskim ugovorima koje je koristio tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, protivna i odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.
30. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stavkom 2. istog članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
31. Odredbom čl. 502. c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, što je sud prvog stupnja i učinio.
32. Stoga, žalitelju valja reći da s obzirom na sadržaj izreka pravomoćnih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu koje su donesene u kolektivnom sporu, a odnose se i na tuženika u pojedinačnom sporu, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak i utvrđivati ništetnost prijepornih odredbi jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tih postupaka, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošače.
33. Neosnovani su i daljnji žalbeni prigovori, budući da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te narušila načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, jer se radi o odredbi koja je bila sastavni dio ugovora, unaprijed sastavljenog od tuženika, te se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj imao utjecaj na sadržaj označene ugovorne odredbe, a tom odredbom je nametnuta obveza koju tužitelj objektivno nije mogao sagledati u cjelini niti razumjeti koje će se promjene događati tijekom otplate kredita u razdoblju trajanja ugovora o kreditu.
34. Pri tome ugovorne odredbe potrošaču ne moraju biti samo gramatički razumljive, što znači da u ugovoru moraju na potpuno jasan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja koja se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
35. Budući da je kamata cijena, a cijena je bitni element ugovora o kreditu, odredbe ugovora koje koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.
36. Isto tako, navedenom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno, te se nije potrošača u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je, također, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
37. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 78/15 – dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.
38. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošača plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa, načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koji je banka isplatila potrošaču, međutim, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija se visina mijenja ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava na temelju ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta, pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.
39. Sukladno navedenom, to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.
40. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da se, primjerice, tečaj valute može mijenjati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga je banka, kao pružatelj usluge, morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti, pa potrošač, kao što je ovdje tužitelj i unatoč tome što je sveučilišni profesor na ekonomskom fakultetu, mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošač je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe, postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.
41. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je podigao kredit kod tuženika radi kupnje stana u kojem živi te da nije poduzetnik, niti obrtnik. Bio mu je ponuđen gotov ugovor s valutnom klauzulom u CHF o čijim odredbama nije mogao pregovarati niti je bio upozoren, a "nitko mi, uključujući i moju osobnu bankaricu nije izložio mogućnosti koje bi se mogle desiti vezano za promjenjivu kamatnu stopu i valutu".
42. Dakle, iz iskaza tužitelja jasno proizlazi odlučna činjenica u ovom postupku da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo, te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika, zbog čega je očito da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama, u smislu odredbe čl. 81. st. 1. i 2. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
43. Takvim načinom ugovaranja prema jednostranoj odluci tuženika, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacio na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.
44. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredbi može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi, te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.
45. Uz iznijeto, navedene odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, te na odredbu o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz CHF, suprotne su odredbi čl. 12. ZOO, kojom je određeno kako su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarenju prava i obveza iz tih odnosa dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja, odnosno da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa, a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane, te kad je riječ o profesionalnoj djelatnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane.
46. U tom smislu potrebno je i navesti i da zakonitost i pravilnost prvostupanjske odluke ne utječe žalbeno pozivanje na presudu Suda EU br. C-81/19 u predmetu SC Banca Transilvania SA. Naime, nakon što je temeljem direktnog učinka pravomoćne presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđena ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pitanje iz žalbe tuženika predstavlja li odredba o valutnoj klauzuli dispozitivnu odredbu hrvatskog nacionalnog prava i je li tužitelj upotrijebio dužnu pažnju pri sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, s obzirom na proširenje granica pravomoćnosti temeljem presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. iz postupka po kolektivnoj tužbi za zaštitu kolektivnih interesa na predmetni postupak individualne pravne zaštite, nije odlučno za donošenje pravilne i na zakonu osnovane presude.
47. Glede žaliteljevih navoda da je tužitelj trebao dokazati svojstvo potrošača, za istaknuti je da za pojam potrošača u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. nije odlučno znanje ili iskustvo pojedinog potrošača. Za zaštitu prava potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi odlučan je samo podređeni položaj potrošača koji nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima banke, kreditora, koji se primjenjuju na kredite koje sklapaju, pa svi oni neovisni o pojedinačnim razlikama u znanju i iskustvu u odnosu na banku, kreditora, dijele jednaki, podređeni položaj.
48. Nadalje, prema praksi Suda Europske unije za pojam potrošača, a to je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije, nije odlučno što je potrošački ugovor prestao ispunjenjem, jer korisnici kredita, potrošači koji su otplatili kredit i traže povrat plaćenog na temelju pravila o stjecanju bez osnove, s obzirom da su plaćanja učinjena na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao ispunjenjem.
49. Konačno prvostupanjski sud je na temelju saslušanja tužitelja i svjedoka te uvida u predmetni ugovor o namjenskom kreditu jasno utvrdio da tužitelj kao ugovorna stranka predmetnog ugovora ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. ZZP, kojim je propisano da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.
50. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine na ime preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule neosnovanim. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka." Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela ponovno teći (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.).
51. Zastara potraživanja prema tuženiku s osnova promjenjive kamatne stope počela je teći 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13-4 potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine. Stoga je tužba od 7. studenoga 2018. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.
52. Zastara potraživanja prema tuženiku s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Stoga je tužba od 14. lipnja 2019. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.
53. U odnosu na žalbeni navod tuženika da tužiteljeva tužba podnesena 7. studenoga 2018., kao stupnjevita tužba, nije mogla proizvesti učinak prekida zastarnog roka, s obzirom da pretpostavke podnošenja stupnjevite tužbe nije dokazao, jer je tužitelj raspolagao svim ispravama potrebnim za postavljanje određenog tužbenog zahtjeva u vrijeme podnošenja tužbe (14. lipnja 2019.), s obzirom da je od tuženika sve potrebne isprave pribavio, valja reći da je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-4423/2022-2 od 16. studenoga 2022., ovdje tuženiku dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-1595/2021-2 od 17. veljače 2022. u odnosu na pravno pitanje: ''U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom, kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev, je li za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?"
54. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 695/23 od 27. veljače 2024. naveo da je "prema odredbi čl. 106. st. 1. ZPP-a tužba, odgovor na tužbu, pravni lijekovi i druge izjave, prijedlozi i saopćenja koji se daju izvan rasprave podnose se u pisanom obliku (podnesci). Prema st. 2. te odredbe podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupiti. Sadržaj tužbe propisan je u čl. 186. ZPP-a, a prema toj odredbi tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (članak 106.). Odredbom čl. 109. st. 1. ZPP- a određeno je da će sud u situaciji ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune, te će u slučaju iz stavka 1. toga članka, odrediti rok za ponovno podnošenje podneska (st. 2.), ali ako podnesak vezan za rok bude ispravljen odnosno dopunjen i predan sudu u roku određenom za dopunu ili ispravak, smatrat će se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen (st. 3. citirane odredbe). Vezano za primjenu citiranih odredbi ZPP-a sudska praksa je jedinstvena, a prema njoj: "Iako stvari koje su predmet spora nisu nabrojene u tužbenom zahtjevu, on je ipak određen ako su one naznačene u historijatu tužbe na koji tužbeni zahtjev upućuje (VS, Rev 1461/83 od 25. 1. 1984. - PSP 25/176).Tužbeni zahtjev mora biti tako određen da može poslužiti kao izvršna isprava, što znači da u izreci presude mora biti jasno i nedvosmisleno određeno što tuženik treba učiniti ili propustiti (VS, Rev 2557/82 od 7. 4. 1983. - PSP 23/252). Pravilno (precizno, potpuno i određeno) postavljeni tužbeni zahtjev procesna je pretpostavka za meritorno suđenje. Takav zahtjev (u konkretnome slučaju bez navođenja stvari koje se pojedinačno traže stavljen je znak kao tri točke na kraju rečenice) ne može se materijalnopravno presuditi (ni odbiti ni usvojiti), već treba stranku pozvati na odgovarajući ispravak, a u slučaju izostanka propisanog postupka primijeniti sankciju iz čl. 109. ZPP-a.".
55. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u toj odluci dalje naveo: "U konkretnom slučaju prema činjeničnim navodima u tužbi je zatražena isplata razlike između redovnih kamata u anuitetu utvrđenih po početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i plaćenih iznosa na ime redovnih kamata utvrđenih po promjenjivoj kamatnoj stopi, za utuženo razdoblje u neodređenom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama, a podneskom od 26. kolovoza 2019., postavljen je kondemnatorni tužbeni zahtjev za zatraženu isplatu iz tužbe u precizno određenom novčanom iznosu, a koji se temelji na istoj činjeničnoj osnovi na kojima se temeljila i tužba, pa prema tome nije došlo do promjene činjeničnih navoda u tužbi, niti samog zahtjeva, već je tužbeni zahtjev u precizno određenom novčanom iznosu postavljen nakon što je tužitelj od tuženika dobio dokumentaciju na temelju koje je mogao provesti preliminarno financijsko vještačenje. Iz navedenog razloga je za prigovor zastare bitno postojanje identiteta tužbenog zahtjeva određenog činjeničnom osnovom. Kako je tužitelj već u tužbi, (neovisno o tome što pogrešno smatra da bi se radilo o stupnjevitoj tužbi, i što se pozvao na odredbu čl. 186.b ZPP-a, jer mu za tu vrstu tužbe nedostaje manifestacijski zahtjev da bi se radilo o toj vrsti tužbe), zatražio pretplatu zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a koji točni iznosi pretplate su utvrđeni tek nakon što je tuženik tužitelju učinio dostupnom potrebnu dokumentaciju, podnošenjem tužbe, koja je, kako je navedeno bila neuredna u smislu navedenih odredbi ZPP-a, sud je bio dužan, da bi mogao postupati po takvoj tužbi pozvati tužitelja na ispravak tužbe (čl. 109. ZPP-a), pa je postavljanjem kondemnatornog zahtjeva tužitelj zapravo uredio tužbu i bez postupanja suda po odredbi čl. 109. ZPP-a. Stoga je podnošenjem tužbe u ovom slučaju došlo do prekida zastare, neovisno o tome što je tek naknadno postavljen određeni kondemnatorni zahtjev, i zastara za tako postavljeni tužbeni zahtjev nije nastupila. Prema navedenom, podnesena tužba tužitelja u dijelu kondemnatornog zahtjeva nije bila uredna jer je zatražio isplatu preplaćenih iznosa "u neodređenom iznosu" pa je njegova tužba u tom dijelu bila neodređena i nije bila podobna za zastupanje. U takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kad postavljeni kondemnatorni zahtjev nije određen, odnosno kada nije podoban za postupanje, prvostupanjski sud ga je trebao u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a pozvati da uredi tužbu, kako bi i po tom njegovom zahtjevu mogao postupati i odrediti mu za postupanje uz upozorenje o posljedicama nepostupanja, no neovisno o tome što je sud propustio postupiti na navedeni način budući da je tužitelj podneskom od 26. kolovoza 2019., uredio tužbu i postavio zahtjev za isplatu točno određenog novčanog iznosa, u takvoj situaciji je nastupila predmnijeva iz čl. 109. st. 3. ZPP-a po kojoj se smatra da je ispravljena tužba podnesena sudu onog dana kad je prvi put bila podnesena, a u konkretnom slučaju to je 3. lipnja 2019."
56. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev 695/23 od 27. veljače 2024. na naprijed navedeno pitanje tuženika dao odgovor koji glasi: "U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom, u činjeničnoj i pravnoj situaciji kad postavljeni kondemnatorni zahtjev nije određen jer glasi na isplatu novčanog iznosa "u neodređenom dijelu", odnosno kada nije podoban za postupanje, prvostupanjski sud je trebao u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a pozvati tužitelja da uredi tužbu, kako bi i po tom njezinom zahtjevu mogao postupati i odrediti mu za postupanje uz upozorenje o posljedicama nepostupanja, no neovisno o tome što je sud propustio postupiti na navedeni način budući da je tužitelj unutar roka za zastaru utužene tražbine uredio tužbu i postavio zahtjev za isplatu točno određenog novčanog iznosa, u takvoj situaciji je nastupila predmnijeva iz čl. 109. st. 3. ZPP-a po kojoj se smatra da je ispravljena tužba podnesena sudu onog dana kad je prvi put bila podnesena.
57. Ovaj viši sud prihvaća izraženo i citirano pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je primjenjivo i u ovom slučaju pa su žalbeni navodi tuženika i u tom dijelu neosnovani.
58. Glede žalbenog navoda tuženika u svezi tzv. negativne tečajne razlike ponovno se ističe da je odluka suda prvog stupnja sukladna ustaljenoj sudskoj praksi pa je tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev 10365/23 od 4. prosinca 2024. jasno izrazio pravno shvaćanje na dopušteno revizijsko pitanje: "Može li sud u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama, na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“ kada je dao odgovor: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelj potražuje isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."
59. Iz prvostupanjske odluke, kao i stanja spisa, ne proizlazi da je tuženik, u ostvarivanju svog (eventualnog) prava da mu se na neki način umanje utuženi iznosi po osnovi tzv. „negativne tečajne razlike“, istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja ili protutužbeni zahtjev.
60. Također, ovaj sud naglašava se navod tuženika kako bi ovaj sud „trebao voditi računa o negativnim tečajnim razlikama“ ne može smatrat bilo kojim od gore navedenih prigovora ili zahtjeva. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir da tuženik tijekom postupka nije istaknuo materijalnopravni prigovor prijeboja, procesni prigovor radi prebijanja, a niti protutužbeni zahtjev, ovaj sud ocjenjuje kako prvostupanjski sud nije trebao uzeti u obzir tečajne razlike kada je tečaj CHF bio manji od tečaja na dan isplate kredita i za taj iznos umanjiti dosuđeni iznos tužitelja.
61. Prvostupanjski sud je ocjenom nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrdio da je tužitelj tuženiku preplatio iznos od 3.377,57 eura, tada 25.448,30 kuna zbog promjene kamatne stope i iznos od 7.370,04 eura, tada 55.529,57 kuna zbog promjene deviznog tečaja.
62. Pravilna je odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, odredbom članka 1115. ZOO propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obveza vraćanja imovine ili nadoknada vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala, tako da se pri vraćanju onog što je stečeno bez osnove moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nesavjestan od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva (čl. 1115. ZOO). S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nesavjestan stjecatelj, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja dosudio tijek zateznih kamata od dana izvršenih uplata, u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka. Nisu stoga osnovani niti žalbeni navodi tuženika koji se odnose na tijek zateznih kamata.
63. Neosnovan je žalbeni navod da "nije bilo mjesta dopuštenju preinake tužbe".
63.1. Preinaka tužbe regulirana je čl. 190. ZPP. Stavkom prvim toga članka je propisano da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok je stavkom drugim istoga članka propisano da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
63.2. Nadalje, čl. 191. st. 2. ZPP je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
63.3. Valja istaknuti da je konačno precizirani tužbeni zahtjev postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja pa je preinaka dopuštena na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a.
63.4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev 206/2023-3 od 17. siječnja 2024., te Rev 650/2023 od 10. travnja 2024. iznio pravno shvaćanje prema kojem: "….kada je riječ o zastari generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblik preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila, treba sagledavati u kontekstu materijalnopravnih obilježja i svrhe koju zastara u smislu odredbi čl. 214. – 246. ZOO-a ima u našem pravu. Naime, uz istaknuti materijalnopravni prigovor zastare, zbog isteka zakonom određenog vremena u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze, utuživa obveza pretvorila se u neutuživu - naturalnu, zbog čega vjerovnik svoje pravo ne može ostvariti prisilno preko suda, već je dužnik u dispoziciji hoće li ispuniti svoju naturalnu obvezu ili ne. Svrha zastare temelji se na interesima pravne sigurnosti da se zaštiti postojeće stanje ako ono traje duže vrijeme, tj. da u određenom pravnom odnosu ne bude neizvjesnosti ako vjerovnik u određenom vremenu ne postavi zahtjev za ostvarenje svog prava. Tako kod okolnosti da se dužnik /tuženik/ protivi ispunjenju već u tužbi niže postavljenog generički određenog tužbenog zahtjeva, samim povećanjem - preinakom postojećeg zahtjeva temeljem iste – neizmijenjene činjenične osnove nije ispunjena svrha koju zastara ima u našem pravu, već i glede razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.…“
63.5. U odluci broj Rev 1189/2024-2 od 5. ožujka 2025. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravno shvaćanje: "Ako je tužba preinačena (povišenjem tužbenog zahtjeva) temeljem iste činjenične i pravne osnove na kojoj se temelji tužbeni zahtjev zastara je prekinuta već podnošenjem tužbe (čl. 241. ZOO). To se odnosi i na konkretnu situaciju, dakle na zahtjeve za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF valutnom klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka, ali je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara iako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka."
63.6. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev kako je odlučeno u točki 2. izreke pobijane presude, to tužbeni zahtjev upravljen na visinu potraživanja nije u zastari.
64. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
65. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
66. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada mu je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.
67. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u svezi s čl. 81. st. 1. i čl. 82. ZZP/03, čl. 502.c ZPP i čl. 1115. ZOO kada je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti i isplatom prihvatio. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.
68. Cjelokupan sadržaj žalbi i tužitelja i tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.
69. Sud prvoga stupnja, suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, pravilno je primijenio odredbu čl. 188. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 154. st. 1.ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.
70. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbe i tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima, kao je odlučeno u izreci.
71. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 14. travnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
