REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-26/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika Vijeća te doc. dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Branka Brkića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika MD zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 34. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak., 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 25. siječnja 2023. broj K-110/2019 i presuda Županijskog suda u Splitu od 24. rujna 2024. broj I Kž-76/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 14. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika MD za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Puli-Pola od 25. siječnja 2023. broj K-110/2019. i presuda Županijskog suda u Splitu od 24. rujna 2024. broj I Kž-76/2024-10., osuđenik SD proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., pa mu je za to djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci i kaznenog djela prisile prema službenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je uz primjenu članka 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca.

2. Osuđenik SD je pravovremeno po branitelju Draženu Srbu, odvjetniku u Osijeku, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga u članku 517. stavak 1. točke 2. i 3. u vezi članka 468. stavak 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP-24). Povredu zakona iz članka 517. stavak 1. u vezi članka 468. stavak 2. ZKP-24 nalazi u tvrdnji da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu, što je ujedno imalo za posljedicu i povredu prava obrane u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku, čime je ostvarena povreda iz članka 517. stavak. 1 točka 3. u vezi članka 468. stavak 3. ZKP-24. U zahtjevu je predložio da „Općinski sud u Puli dostavi Vrhovnom sudu RH spis na postupanje, a da usporedo s tim odgodi, odnosno prekine izvršenje pravomoćne presude do donošenja odluke o Zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude“.

3. Prvostupanjski sud je po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP-25).

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Obrazlažući povredu zakona iz članka 517. stavak 1. u vezi članka 468. stavak 2. ZKP-24 osuđenik navodi da je prvostupanjski sud presudu temeljio na nezakonitom dokazu, jer da su policijski službenici u konkretnom slučaju vršili prikrivene policijske radnje promatranja i zasjede, za čije provođenje nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti, odnosno za te radnje nisu imali posebno odobrenje nadležne Policijske uprave.

5.1. Prije svega ovdje valja naglasiti da navedenu povredu zakona osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, pa je slijedom toga ne može isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka, sukladno odredbi članka 517. stavak 2. ZKP-24.

6. Osuđenik u zahtjevu nadalje ističe da drugostupanjski sud nije naveo jasne i razumljive razloge zbog kojih smatra da u njegovu postupanju nalazi obilježja kaznenog djela teške krađe u pokušaju iz članka 229. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11., kao i kaznenog djela prisile prema služenoj osobi u pokušaju iz članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11., pa smatra da mu je radi toga povrijeđeno pravo na obranu u žalbenom postupku i da je na taj način ostvarena povreda zakona iz članka 517. stavak 1. točka 3. ZKP-24.

6.1. Iz sadržaja žalbe osuđenika podnesene protiv prvostupanjske presude proizlazi da je žalbu nominalno podnio iz svih žalbenih razloga, ali u žalbi uopće ne obrazlaže žalbenu osnovu povreda kaznenog zakona, niti se ta povreda na bilo koji način dovodi u vezu s povredom prava obrane. Odredbom članka 517. stavak 2. ZKP-24 propisano je da se povreda iz stavka 1. točka 3. tog članka, u koju povredu ulazi povreda prava osuđenika na obranu na raspravi koja se sada ističe u zahtjevu, može isticati u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka samo ako je bila istaknuta u žalbi protiv prvostupanjske presude ili je bila počinjena u drugostupanjskom postupku.

6.2. Budući da povredu prava na obranu na raspravi u prvostupanjskom postupku osuđenik nije isticao u žalbi protiv prvostupanjske presude, prema citiranoj zakonskoj odredbi ne može je isticati ni u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka.

6.3. S druge strane, obzirom da je drugostupanjski sud o svim žalbenim navodima osuđenika, za kaznena djela za koja je u konačnici i osuđen, pa tako i na problematiziranu okolnost njihovih pravnih obilježja u konkretnom slučaju, dao jasne i razumljive razloge, nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, niti je ona utjecala ili mogla utjecati na pravomoćnu presudu. Slijedom navedenog, prema ocjeni Vrhovnog suda ni ova istaknuta povreda zakona, suprotno tvrdnji osuđenika, nije ostvarena.

7. U odnosu na ostale prigovore iz zahtjeva koji se odnose na argumentaciju sudova prvog i drugog stupnja vezanu uz odmjeravanje i izricanje kazne, a u s vezi s time posebno na osuđenikove navode da su pojedinačno utvrđene kazne visoko odmjerene, te da bi se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja mogla ostvariti i uvjetnom osudom, treba reći da podnositelj zahtjeva zapravo upire na činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja, a prema odredbi članka 517. ZKP-24 činjenično stanje ne može biti osnova za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

8. Slijedom iznijetoga, trebalo je osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26.), odlučiti kao u izreci. Zbog svega izloženog nije bilo osnove za rješavanje prijedloga osuđenika za odgodu izvršenja pravomoćne presude.

Zagreb, 14. travnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos