REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1300/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vera Vučković, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4281/2024-3 od 14. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-3771/2020-22 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 14. travnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4281/2024-3 od 14. listopada 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu br. P-3771/2020-22 od 3. lipnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.
3. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje navodi i da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom u smislu čl. 14. Ustava i pravo na djelotvoran pravni lijek u smislu čl. 18. Ustava i čl. 13. Konvencije, sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio sljedeća pravna pitanja:
„(i.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o naplati naknade za prijevremenu otplatu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?
(ii.) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljno za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?
odnosno
Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(iii.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?
(iv.) Je li odredba ugovora o kreditu, kojom se za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita ugovora naknada koju korisnik kredita plaća banci sukladno poslovnoj politici kreditora, protivna ili sukladna odredbi čl. 1024. i čl. 354. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?
odnosno
Ima li kreditor pravo na naknadu štete u smislu odredbe čl. 1024. st. 3. Zakona o obveznim odnosima u slučaju kad se o zakonom propisanoj obvezi korisnika kredita nije posebno pregovaralo prije sklapanja ugovora o kreditu ili ako ugovor o kreditu u odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita ne sadrži izričitu pravnu formulaciju iz čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima, nego unaprijed formuliranu odredbu o naknadi koja se obračunava sukladno poslovnoj politici kreditora?
(v.) Je li tuženiku (kreditoru), u postupku predmet kojeg spora je utvrđenje ništetnosti odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o naknadi za prijevremenu konačnu otplatu kredita, onemogućeno raspravljanje u smislu čl. 354. st. 2. t. 6. Zakona o parničnom postupku kada je tijekom postupka odbijen s dokaznim prijedlogom financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost nastanka i visine štete koja nastaje tuženiku (kreditoru) prilikom prijevremene otplate kredita od strane potrošača, za koju je tuženik tvrdio da mu je nastala uslijed prijevremene otplate kredita?“.
5. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
6. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pitanja kojima se problematizira ocjena suda o ništetnosti tzv. izlazne naknade odnosno naknade za prijevremenu otplatu kredita nisu važna pravna pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su sudovi zauzevši shvaćanja u pobijanoj odluci o ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu postupili sukladno shvaćanju revizijskog suda izraženog u odlukama Rev-112/2018 od 9. ožujka 2022, Rev-1020/2021 od 4. listopada 2022., Revd-4245/2024-2 od 18. veljače 2025., Revd-4904/2024-2 od 21. siječnja 2025. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu revizijskog suda.
8. U odnosu na pitanje koje se odnosi na dospijeće plaća zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu pobijana presuda ne odstupa od ustaljene prakse ovoga suda i zauzetih shvaćanja u odlukama ovoga suda br. Revt-249/2014 od 9. travnja 2015., Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019., te također nije riječ o pitanju u odnosu na koju bi trebalo preispitati ustaljenu sudsku praksu.
9. Glede pitanja o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP valja istaći da odluka nižestupanjskog suda daje jasne razloge zbog čega je odbijen dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja, pa odgovor na to pitanje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja, radi čega postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
10. Slijedom navedenog u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, te je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao u toč. I. izreke.
11. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a st. 2. i čl. 387. ZPP ovaj sud smatra da tuženik pozivajući se na povredu prava na pravično suđenje, prava na jednakost svih pred zakonom i prava na obrazloženu odluku u prijedlogu za dopuštenje revizije iznosi neslaganje o načinu na koji su nižestupanjski sudovi ocijenili dokaze odnosno kako su utvrdili činjenično stanje, dakle iznosi razloge koji se ne mogu isticati u reviziji niti mogu predstavljati povredu prava na pravično suđenje, osim u izuzetno rijetkim slučajevima.
12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U nižestupanjskim presudama odgovoreno je na sve relevantne navode tuženika, te se te presude ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom odnosno pravo na obrazloženu sudsku odluku.
13. Kako tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku povrijeđeno temeljno ljudsko pravo – pravo na pravično suđenje, pravo na djelotvoran pravni lijek, odnosno pravo na jednakost svih pred zakonom, to nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda niti u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, radi čega je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije valjalo odbaciti primjenom odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP.
Zagreb, 14. travnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
